Europska središnja banka pokrenula je Pontes, uslugu koja njezin platni sustav povezuje s financijskim tržištima na distribuiranim knjigama (blockchain). Banke i ulagači preko nje mogu namirivati transakcije na blockchainu u eurima središnje banke, umjesto u privatnim stablecoinima. Deutsche Bank, Santander i Clearstream dovršili su uključivanje i mogu koristiti uslugu od prvog dana.
Pontes će u početku raditi radnim danom od 8 do 16 sati po srednjoeuropskom vremenu. ECB je najavio postupno širenje, ali nije objavio datum duljeg radnog vremena, tarifu ni ciljani broj transakcija. Ograničeni raspored znači da izdavanje i trgovanje mogu biti digitalni, dok konačna namira još slijedi operativni dan klasične infrastrukture.
Namira je posljednji prijenos novca i vlasništva kojim obveza postaje konačna. Ako se digitalna obveznica razmijeni za privatni token, kupac preuzima i rizik izdavatelja tog tokena. Pontes drugu stranu transakcije veže uz novac središnje banke, čime smanjuje kreditni rizik sredstva za plaćanje. Ne uklanja, međutim, tehnički rizik pametnog ugovora, pogrešnog unosa ili prekida povezane mreže.
ECB smatra da distribuirana knjiga može spojiti više koraka životnog ciklusa vrijednosnog papira: izdavanje, trgovanje, namiru, evidenciju vlasništva i isplatu. Automatizacija ima najveći učinak kada isti pouzdani podatak prolazi kroz sve korake bez ponovnog usklađivanja zasebnih baza. Ako sudionici i dalje ručno prepisuju podatke između mreža, blockchain ostaje dodatni sloj umjesto kraćeg procesa.
Prva skupina korisnika pokriva različite uloge. Deutsche Bank i Santander donose bankovne klijente, likvidnost i pristup gotovini, dok Clearstream upravlja infrastrukturom za čuvanje i namiru vrijednosnih papira. Njihovo uključivanje omogućuje provjeru cijelog toka, ali nije dokaz masovne potražnje. ECB nije objavio imena izdavatelja prvih transakcija ni ugovoreni volumen.
Središnja banka će istodobno početi ulagati malen dio svojih 23 milijarde eura vlastitih sredstava u digitalne vrijednosne papire. Kupnje će biti ograničene na visoko ocijenjeni dug u eurima koji izdaju javne institucije. Time ECB nastupa i kao korisnik tržišta, ne samo kao njegov infrastrukturni čuvar, ali bez objavljenog iznosa nije moguće mjeriti koliko će njegova potražnja utjecati na likvidnost.
Odabir javnih izdavatelja i visokog kreditnog rejtinga smanjuje rizik prve faze. Digitalna obveznica ekonomski ostaje dug: ima izdavatelja, kamatu, dospijeće i kreditni rizik, iako je zapis o vlasništvu na novoj infrastrukturi. Uspjeh Pontesa zato se ne mjeri rastom cijene tokena, nego manjim brojem ručnih provjera, bržom namirom i manjim iznosom kapitala koji sudionici drže dok čekaju konačnost.
Drugi središnji bankari rade slične pokuse. Švicarska narodna banka kroz Project Helvetia koristi veleprodajni digitalni novac za namiru vrijednosnih papira, a Bank of England testira tržišne modele u Digital Securities Sandboxu. Razlike u pravilima pristupa, radnom vremenu i pravnom tretmanu odredit će mogu li se prekogranične transakcije povezati bez vraćanja na staru infrastrukturu.
Interoperabilnost je zato važnija od izbora jedne mreže. Pontes mora prepoznati nalog s dopuštene knjige, potvrditi novčanu stranu i vratiti konačan dokaz bez stvaranja dvostrukog zapisa. ECB nije objavio koliko će vrsta distribuiranih knjiga podržati niti tko snosi gubitak ako se status transakcije razlikuje između sustava.
Pontes je odvojen od digitalnog eura za građane, koji ECB cilja za 2029. Maloprodajni projekt trebao bi omogućiti svakodnevno plaćanje i smanjiti europsku ovisnost o američkim kartičnim sustavima, dok Pontes rješava namiru između financijskih institucija. Zajednički im je novac središnje banke, ali korisnici, pravila i očekivani volumeni nisu isti.