Instalateri u krizi - nema novih poslova, niska cijena, neuređen sustav

Iako je ljeto, tržište instalacije mreža bilo da je riječ o lokalnim ili većim telekomunikacijskim mrežama je u priličnoj krizi priča mi moj sugovornik s toga tržišta jer sve je manje poslova, a ono što je još ostalo premalo je za neko normalno poslovno planiranje.

Trenutno stanje je prilično loše, tvrdi on želeći ostati anoniman, a kaže kako usprkos ulaganjima koja se ipak osjećaju cjelokupno tržište je u krizi jer kako sam tvrdi projekti FTTH (fiber to the home - optika u kuću) su više manje gotovi, a mnogi su propali ili su zaustavljeni.

Instalacija lokalnih mreža  ili LAN business se radi za novac koji nije dostatan za bolji ručak, električarski sat firme je oko 60 kuna tvrdi on i dodaje da se svako pametan se maknuo iz toga i čeka da se dogodi promjena u ponudi i potražnji.

Usprkos tome možda svjetlo na dnu tunela donese i osnivanje udruge HUEL - Hrvatska udruga elektroinstalatera koja bi moga donijeti promjene na tržištu koje zbog važnosti ovo tržište i zaslužuje. Na tržištu se može čuti da je napokon potrebno je izraditi normative rada ili preuzeti neke iz EU recimo Njemačke.

To bi trebala napraviti komora inženjera  u dogovoru s gospodarskom komorom i Hrvatski zavodom za normizaciju za što se ne smiju davati predugi rokovi jer je to potrebno kako bi se poslovi odrađivali kvalitetno i pod kontrolom.

Kao još jedan od problema on ističe kako je bitno da se promjeni praksa u tenderima za javnu nabavu i da se rade po principu cijena materijala plus rad. Stavke rada moraju biti usklađene sa stavkama iz normativa.

Nadalje, on ističe da je potrebno da se porezna uprava ili netko zadužen za te stvari ako netko daje preniske cijene vidi kako krade jer tu se događaju najveće krađe - rad na crno, mito.

Potrebno je promijeniti i model bodovanja tendera tako da se najjeftinija i najskuplja ponuda miču, a onda se izračunava srednja vrijednost i dobiva onaj koji je najbliže tom iznosu s donje strane jer bi to bio način kako bi se kako on sam tvrdi otežalo namještanje tendera. To je kao suđenje u sportu, primjerice skijaškim skokovima i još ponekom, kada se najviša i najniža ocjena brišu jer ičito su dodijeljene iz nekog pristranog razloga.

Bilo bi dobro, tvrdi naš izvor i da se formira cijena kalkulativnog minimalnog radnog sata industrije za KV električara (Elektroinstalacija), a njegovo je mišljenje da bi to trebalo biti negdje oko 22€ ( to je radni sat režije firme) nešto slično kao kod automehaničara.

Ta cijena pokriva sve troškove i daje prostor normalnoj plaći za život i da se pokriju sva potrebna davanja i da tvrtka može napredovati. Na temelju tog sata i normativa te prosječnih cijena materijala na tržištu formirala bi se vrijednost posla ( projektantska procjena), objašnjava naš izvor.

Zanimljivo je, tvrdi naš izvor, kako je bi bilo dobro da se uvedu kontrole gradilišta kao što je u Njemačkoj s ciljem provjere da li su svi građevinski radnici prijavljeni koji rade na gradilištu, ali da se to zaista i provodi u praksi. Možda ne bi bilo loše, objašnjava naš izvor, da se promijeni zakon o građenju tako da se makne da veliko gradilište mora voditi isključivo velika građevinska tvrtka.

Taj uvjet je uništio kompletno sve instalatere, možda ne sve ali sigurno većinu, objašnjava on i dodaje da treba uvesti da gradilište može voditi specijalizirana tvrtka za inženjering i projektni menadžment s odgovarajućim kadrovima.

To bi omogućilo da se posao može ugovarati po strukama i da građevinari ne uništavaju instalatere, ističe u vrlo otvorenom razgovoru, te pojašnjava da bi uz to bi trebalo zabraniti velikim korporacijama da ugovaraju prenisku cijenu rada s podizvođačima, taj proces je započeo u Njemačkoj jer se ustanovilo da su za većinu poreznih prijevara u graditeljstvu krivi investitori koji tjeraju i ucjenjuju podugovarače da rade ispod cijene.

Zanimljiv mu je i prijedlog da treba natjerati osiguravajuća društva da moraju prilikom osiguranja objekta tražiti svu dokumentaciju o stanju instalacija te račune koji su plaćeni za te radove i inspekcije, odnosno dokaze o pravu tih tvrtki da to rade kao što je to primjerice slučaj u SAD-u.

Trebalo bi uvesti, smatra naš izvor, pojam majstor električar, ne kao obrtnik nego kao zaposlenik tvrtke. Tako bi se stvorio ekonomski održivi sustav, zaštitio bi se domaći rad i svatko tko dođe izvana raditi u Hrvatsku trebao bi poštivati to zakonodavstvo i ne bi mogao rušiti cijene.

„Naime ono što će se sad dogoditi je da će doći veliki i podugovarati domaće male tvrtke za kikiriki i pritom ih do kraja uništiti. Hrvatska država dobiti će nikakav porez, a oni će sve lijepo odnijeti tamo od kuda su. Ako se ne naprave perfidni mehanizmi zaštite domaćeg rada to će biti konačni rezultat. Sve je već viđeno na primjeru Mađarske“, zaključuje naš izvor.