Edukacija i prekvalifikacija ključni za prilagodbu radnika na automatizaciju

Novo izvješće koje je objavio PwC proučava učinke triju, međusobno povezanih, faza automatizacije, u razdoblju do 2030-ih godina. Automatizacija će, ističu, značajno utjecati na zaposlenost ljudi i njihove uloge u ekonomiji budućnosti.

Istraživanje je analiziralo zadatke i vještine potrebne za radna mjesta više od 200 tisuća radnika u 29 zemalja kako bi se procijenio potencijalni učinak automatizacije u različitim industrijskim sektorima. U prosjeku je udio radnih mjesta s potencijalno visokim rizikom automatizacije oko 3% u prvoj polovici 2020-ih, raste na gotovo 20% do kasnih 2020-ih i oko 30% do sredine 2030-ih godina.

Studija pokazuje da bi u početku više žena moglo biti pogođeno povećanjem automatizacije, dok će muškarci vjerojatnije osjetiti učinke u trećoj fazi do sredine 2030-ih godina. Razlog tomu su vrste zadataka koje su podložnije automatizaciji i trenutnim rodnim profilima zaposlenih po sektorima.

Faza algoritma već je u tijeku, a uključuje automatizaciju analize strukturiranih podataka i jednostavnih digitalnih zadataka, kao što je određivanje kreditne sposobnosti. Punu bi zrelost trebala dosegnuti u prvoj polovici 2020-ih.

Faza povećanja također je u tijeku, a vjerojatno će doseći punu zrelost u kasnim 2020-ima. Ona se usredotočuje na automatizaciju ponavljajućih zadataka i razmjene informacija, kao i daljnji razvoj zračnih dronova, robota u skladištima i djelomično autonomnih vozila.

Faza autonomije mogla bi doseći zrelost do sredine 2030-ih. Umjetna inteligencija će biti sve sposobnija analizirati podatke iz višestrukih izvora, donositi odluke i poduzimati fizičke aktivnosti uz malu ili nikakvu pomoć ljudi. Potpuno autonomna vozila bez vozača mogla bi se u toj fazi koristiti u čitavom gospodarstvu.

Procijenjeni udio postojećih radnih mjesta s visokim potencijalnim stopama automatizacije do sredine 2030-ih značajno varira od zemlje do zemlje. Procjene su od 20 do 25% u nekim istočnoazijskim i nordijskim gospodarstvima s relativno visokim prosječnim razinama obrazovanja, do preko 40% u istočnoj Europi gdje industrijska proizvodnja, koju je lakše automatizirati, još uvijek zauzima relativno visok udio u ukupnoj zaposlenosti.

Procijenjeni udio postojećih radnih mjesta s visokim potencijalnim stopama automatizacije do sredine 2030-ih značajno varira po sektorima. Tako je medijan u svim zemljama za promet i skladištenje 52%, dok je u sektoru obrazovanja on na tek 8%. Kratkoročno, sektori kao što su financijske usluge mogli bi biti više izloženi.

U prosjeku će visoko obrazovani radnici s diplomama ili višim stupnjem obrazovanja imati mnogo manju izloženost, nego oni s niskim i srednjim razinama edukacije. Manje obrazovani radnici mogli bi biti naročito izloženi automatizaciji, što naglašava važnost povećanih ulaganja u cjeloživotno učenje i prekvalifikaciju. Razlike su manje vidljive po dobnim skupinama, iako bi nekim starijim radnicima moglo biti relativno teže prilagoditi se i prekvalificirati nego mlađima.