Dok Europa i sav razvijeni svijet nezadrživo jure prema gigabitnom društvu, a umjetna inteligencija postaje standardni alat u poslovanju, Hrvatska je upravo sama sebi pucala u nogu. I to ne jednom, nego sedamnaest puta. Vijest da je SAFU, agencija zadužena za EU projekte, raskinula čak 17 ugovora za izgradnju optičke infrastrukture nije samo birokratska crtica. To je prvorazredni debakl i zastrašujuća slika nemoći sustava koji bi trebao biti motor naše digitalne transformacije. Za stanovnike Karlovca, Siska, Vrbovca, Kutine i desetak drugih područja, ovo je poruka da mogu zaboraviti na rad od kuće s pristojnom vezom, na privlačenje digitalnih nomada, na modernu poljoprivredu i na bilo kakav oblik poslovanja koji zahtijeva više od osnovnog spajanja na internet.
Optika nije luksuz. Ona je danas ono što je struja bila prije stotinu godina – temeljni preduvjet za život i rad. Bez optičke infrastrukture, priče o digitalizaciji, Industriji 4.0, pametnim selima i konkurentnom gospodarstvu postaju prazne floskule. To je krvožilni sustav moderne ekonomije, a mi smo ga upravo presjekli na 17 ključnih točaka, i to na mjestima gdje je najpotrebniji – u područjima koja komercijalni operateri ionako ignoriraju.
Postavlja se ključno pitanje: kako je moguće da sustav dopusti da projekt od strateške nacionalne važnosti, financiran teško dobivenim novcem iz EU fonda za oporavak (NPOO), dođe do točke potpunog kolapsa? Gdje je bio nadzor? Je li itko pratio realizaciju ili su se svi probudili tek kad je postalo očito da od optike neće biti ništa? Raskid ugovora sada zvuči kao odlučan potez, ali on je zapravo priznanje poraza.
Sada slijedi ono najgore u hrvatskoj birokraciji: godine čekanja. Novi natječaji, žalbeni postupci, nove procedure... Ako je to uopće moguće jer je to novac iz NPOO-a. Za to vrijeme, digitalni jaz između urbanih središta i ovih "otpisanih" područja produbit će se do razine provalije. Djeca u tim krajevima neće imati jednake uvjete za obrazovanje, poduzetnici neće moći konkurirati, a mladi će imati još jedan razlog više za iseljavanje.
Ovo nije samo neuspjeh jedne tvrtke, Optix Infrastructure. Jer oni su očito totalno podbacili. Jer nije to ugovor za 9 tisuća eura, to je ugovor ukupno vrijedan gotovo 100 milijuna eura. A oni su se hvalili da će uložiti i još toliko.
U konačnici, ovo je neuspjeh države koja se kune u digitalnu budućnost, a nije u stanju osigurati ni njezine temelje. Pitanje koje sada visi u zraku i na koje građani Siska, Ogulina, Zlatara i ostalih čekaju odgovor jest – tko će za ovaj digitalni mrak odgovarati?
