Može li Slavonija biti nova Silicijska dolina?

Može li Slavonija biti nova Silicijska dolina?

Foto: Osijek031.com, KulenDayz

Odmah na početku, ne može. Iz nekoliko razloga. Prvo, bit će da je prevelika - snaga Silicijske doline je upravo u činjenici da je relativno zbijena između obale Pacifika (odnosno planina Santa Cruz) te Diablo planinskog lanca. Sve u svemu, to je nekakvih 45 kilometara puta 25 kilometara, rekli bi - daleko manje od Slavonije u prostoru i ravnini. Drugo, potpuno je nabijena sa stanovništvom, infrastrukturom i industrijom.

Za koju godinu vjerojatno će samo rušiti postojeće i graditi nove kuće jer za nešto sasvim novo gotovo i da nema mjesta, osim ako se ne zahvate i nacionalni parkovi i prostori nemogući za život. Kod nas u Slavoniji, svega ima, a najviše prostora. Kako bi već rekli u Japanu, da je nama ovoliko, prehranili bi cijeli svijet. Ali kako mi baš nismo uspjeli prehraniti niti sebe a kamoli druge, potražit ćemo nove opcije.

Također, tamo su gotovo uvijek bili pametni i bogati ljudi koji su ulagali u znanje. Stanford i Berkeley nisu tamo slučajno, kao što se niti koncentracija visokih tehnologija tamo nije dogodila u nekoliko godina, traje to puno duže. Naša sveučilišta su tu gdje jesu, broj studenata prirodnih i tehničkih znanosti je takav kakav jest, a o visokoj tehnologiji ne treba trošiti puno riječi (mada ima iznimaka, ali o tome kasnije). Ima još ponešto ovdje za dodati, ali… ostat ćemo za sada na ovome.

Dakle ne može biti Silicijska? Može li Slavonija biti drugačija, "Slavonska dolina"?

Tu bi se već sad dalo malo zauzdati konje vrane i razmisliti o tome što se bi se moglo napraviti.

Za početak, Osijek ima Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, kojem možda ne gravitiraju svi rođeni u Slavoniji, ali ipak ima vrijednih desetak fakulteta na kojima, zadnjih godina, studira gotovo 20.000 studenata. Naravno da ovi službeni brojevi ne govore puno, i mogu ih koristiti kao u nekom političkom pamfletu, ali jedna činjenica je postala zanimljiva: mladi su postali pokretači sasvim drugačijeg pristupa biznisu (ovdje ću se zadržati na informatici) koja je Osijek odjednom - otvorila svijetu.

Posebno aktivan je Studij poduzetništva Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koji je uz energiju prof. Slavice Singer etablirao Osijek i fakultet na međunarodnoj sceni poduzetništva, te putem raznih programa otvorio Osijek i propagirao poduzetništvo kao struku i nauku, od koje ne treba bježati i koja ne kreira samo kafiće, diskoteke, zaštitarske službe i ekipu za popunjavanje Remetinca. Na valu toga, poduzetništvo nije postalo stran pojam (a ionako je Slavonija bila prije rata dobro poznata po gazdama i bekrijama, glavama obitelji koji zarađuju i sinovima koji su to spremni sve prokockati).

Prije desetak godina, bilo je jasno da, ako želite zaraditi u biznisu, morate put pod noge i prema Zagrebu. Nije da se nije moglo namaknuti nešto novca i drugdje ali Zagreb je, zbog tržišta i koncentracije novca, nekako bio najjednostavniji. No upravo zbog tih prednosti postao je i najkompetitivniji, ne uvijek transparentno i otvoreno za sve sudionike. Ako ne može Zagreb, možda je potrebno okrenuti se sasvim novim prostorima. I tako su nastale potpuno drugačije tvrtke: na primjer, Farmeron,InchooMono Software, svijet su stvarno za sebe. Ove tvrtke su postale ne samo globalno prepoznate, nego tvrtke kojima je sasvim svejedno gdje sjede i za koga proizvode. Mogu se natjecati s najvećima. Pa zašto to ne bi mogli i iz Osijeka? I tako je počeo trend "ignoriranja" - u pozitivnom smislu. Ako možemo zajedno, dobro, ako ne, možemo i bez vas. Nastala je i Udruga Osijek Software City, koji bolje organizira lokalne developere i daje im savjet i potporu u startup fazi. Rade se hackatoni, organiziraju softverske akademije, coworking prostori… dosta aktivnosti za početak jedne doline.

Zanimljiv je i trend u kojem velike (za hrvatske prilike) tvrtke matično smještene u Zagrebu otkrivaju Osijek kao izvor ljudskog kapitala. Pet Minuta, jedna od najzanimljivijih developerskih tvrtki u zadnje vrijeme u Hrvatskoj  već neko vrijeme u Osijeku ima podružnicu koja vodi test development. Drugačija tvrtka, SPAN, doajen IT infrastrukture u Hrvata, ali i trenutno tvrtka u jakoj globalnoj ekspanziji, otvara ured u Osijeku i zapošljava ljude u grupi za razvoj mobilnih aplikacija (je li "mobilno" riječ dana u Slavoniji?). Čini mi se da su planovi toliko ambiciozni da se još uvijek stignete prijaviti. Čak i mikrotvrtke (u koje pripada i moja) otvaraju poslovne opcije vezane za Osijek, ali nije vrijeme ni mjesto za samoreklamu. Neke velike, postojeće tvrtke, a zbog potreba posla, imaju svoje urede u Osijeku, poput Compinga, EuroComputer Systemsa itd.

Ne treba zaboraviti ne one koji su bili nositelji IT života u zadnjih valjda 20 godina u Slavoniji. Ne bih htio nekoga zaboraviti, ali moram istaknuti SPIN, koji mi je, za vrijeme mog korporativnog života, više puta dokazao (i prije ovih mladih, globalnih) da lokacija nije bitna i da se dobra informatika može događati bilo gdje. Na neki način, globalni su bili i prije nego što je globalno postalo - globalno uistinu.

Takve tvrtke napravile su dobar prostor za podizanje infrastrukture koja je bitna za kreiranje poduzetništva. Osječki BIOS, poduzetnički inkubator odličan je primjer razumijevanja mogućnosti i sposobnosti tima koji radi u njemu - prije desetak godina dignuta je prva zgrada novcem EU. Prije godinu, evo i druge, opet kroz financiranje EU. Što reći, već sada je gužva i nije jednostavno dobiti mjesto za svoj poduzetnički projekt. Kažu mi u BIOSu da će dignuti još koji kat na novoj zgradi. Poznavajući ih, bit će još koja nova zgrada. Zagreb? Da mi je to doživjeti, pa da odem u zasluženu informatičku mirovinu.

Najbolje od svega - informatički život nije koncentriran samo na Osijek. Već neko vrijeme pratim što radi Virovitica, koja je prije par godina pokrenula VSMTI, Visoku školu za management u turizmu i informatici. Spojeno nespojivo - management, turizam, informatika? I ja sam si postavljao ova pitanja dok nismo organizirali CISEX druženje na VSMTI, saznali da tamo svake godine školu završava nekoliko stotina studenata te da su upravo otvorili Poduzetnički inkubator. Tako je, novi inkubator gdje prednost za prostor imaju - informatičke tvrtke. Nedaleko, u Slatini, prije tri godine Microsoft je uz suradnju lokalnih vlasti napravio valjda svjetski pilot Microsoft Community Centra koji i danas uspješno radi - ponekad sliči "staroj" tehničkoj kulturi, ali odradili su već cijeli niz projekata uvođenja IT kulture u domove malih gradova.

Pogledajmo isto tako kako Slavonci organiziraju konferencije. Znam da vam to može biti smiješna usporedba, ali sada je već pomalo legendaran pristup na KulenDayz konferenciji gdje, osim što se okupljaju vrhunska znalačka imena Hrvatske i regije po pitanju IT tehnologija i projekata, možete vidjeti predavanja bez powerpointa, sjediti na balama slame, grickati kulen za vrijeme odmora i slušati ozbiljnu glazbu između igranja i bećaraca. Neki dan se predavalo na odličnoj, iako prvoj, The Geek Gathering 2013 konferenciji u Osijeku, gdje su geekovske teme prošarane čobancem, ležernom atmosferom i fantastičnim networkingom. Malo drugačije nego standardne red predavanja - red pauze konferencije? Možete se kladiti.

Znam da se dosta toga događa i u Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Nastavno, za desetak dana je i Festival znanja u … Županji. Veliki događaj za malo mjesto.

Općenito, stvari su ležernije. Radi se ozbiljno, ali ne možete pronaći grčeviti napor postojanja koji je tako prisutan u Zagrebu, dalje da se ne ni raspisujem. Možda su ljudi još uvijek malo skromni, povučeni i nemaju veliku potrebu da vas impresioniraju, ali … ne dajte se prevariti.

Recept je možda još uvijek potencijalan, ali se može primijeniti bilo gdje. Regionalizacija je vrlo bitna u okviru EU, ali je bitna i globalizacija koja nosi pravi razvoj. Čini mi se da u Slavoniji polako "mirišu" na dobru berbu, samo da mi ne odustanu ili da ih ne zaskoči nekakva centralizacija pameti, na koju smo uvijek spremni.

I tako, nekako sentimentalno navijam za Osijek i Slavoniju. I ne samo za njih naravno, ali ima nas još koji možemo, svatko ponegdje, voditi naše bitke. Pa ako već ne dobijemo bitku, barem ćemo izgubiti, rekao bi Grunf. Uostalom, "ništa nama ta dobro ne prija kao kulen i dobra rakija". Živjeli!

 

 

 

*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj pošti ratko.mutavdzic@projektura.org.

Još iz kategorije

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

03.07.2020. komentiraj

Svijet ima 10 godina za riješiti svoje hitne izazove ili će biti prekasno. U svojoj novoj knjizi „DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja (4. kolovoza 2020.; Berret-Koehler), Blair Sheppard objašnjava zašto je taj vremenski okvir tako presudan, koji su najhitniji izazovi i ključni elementi rješenja.

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

25.06.2020. komentiraj

Kako funkcioniraju tržišta Srednje Europe? Poslovni stručnjak Andreas Schwabe, viši ekonomist u Raiffeisen Bank International AG (RBI) i diplomant MBA programa Global Executive na poslovnoj školi WU Executive Academy, analizirao je utjecaj koronavirus krize na regiju CEE s posebnim fokusom na ekonomije Hrvatske, Rusije, Rumunjske i Bugarske.

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

24.06.2020. komentiraj

Rad na daljinu postao je potreba kao nikad prije u trenucima pandemije koronavirusa pa su se zaposlenici morali prilagođavati, što je podrazumijevalo nabavku ključnih “alata” za kvalitetan rad. A jedan od njih za neke je svakako printer.