Jedan od uzroka ove kolumne je Alain de Botton. Nemojte me molim vas staviti među obožavatelje, dug bi to i zanimljiv razgovor bio, no neke me njegove ideje intrigiraju. I ponekad inspiriraju.
Obrazovanje umjesto Crkve
Npr. ona o prosvjetiteljskoj i pozitivnoj ulozi Crkve. U srednjem vijeku, naravno. Nemojte me ni sad krivo shvatiti - tko je bio razumjet će kontekst, a tko ne neka bar vidi osvrt.
Ukratko, de Botton smatra da je početkom industrijalizacije obrazovanje propustilo priliku zauzeti poziciju Crkve i igrati bitno veću ulogu, ne isključivo u racionalnom, tehnokratskom učenju znanja i vještina, već prvenstveno u moralnom i etičkom osobnom razvoju i izgradnji sretne, uspješne i voljene osobe. I nije uspjelo, jer se danas poštovanje (mjera uspješnosti, koja piše na vizitki) mjeri isključivo poslovnim postignućem. Ne postignućem osobne sreće i unutrašnjeg zadovoljstva.
Vjeran Bušelić, viši predavač, dipl. inž. mat., prilično sretan i zadovoljan tip
Obrazovanje poput crkve, ali samo u radno vrijeme molim
Nisam siguran da je u pravu. Neposredno nakon njega, hrvatska obrazovno-znanstvena elita, diskutirajući o netom objavljenoj Strategiji obrazovanja, znanost i tehnologije, demonstrirala je kako joj je dogma omiljena metodska jedinica. Ne samo da ga nisu razumjeli, nego siguran sam ni čuli. Neovisno o primjenjivosti njegovih ideja, ali vjerujem da su svi u dvorani dobronamjerno shvatili preporuku: „budite brži, hrabriji - mala ste, boutique zemlja, na sreću ne morate misliti o posljedicama vaših akcija na europsku i svjetsku zajednicu, pokrenite se, riskirajte. Samo ćete tako uspjeti“.
Pa nije obrazovanju cilj uspjeh. Nego radno vrijeme. Osam sati i ćao đaci. Doduše de Botton je uz obrazovanje upleo i kulturu, ali to je kod nas razdvojeno. Možda MZOS smatra da je kultura fakultativna i to isključivo od 16:00 - 22.00 i nedjeljom. Zato ljudi u muzeje idu isključivo noću. Na noć muzeja. Uzmu potpis i za ovu smo šk. god. to obavili. Užas.
Cjeloživotno učenje
No stvarno se nitko ne ŽELI posvetiti odgoju i izgradnji mladih ljudi koji bi trebali (na)učiti ŠTO je uspjeh. Onaj osobni, ne samo onaj poslovni. I naravno KAKO ga postići, kojim znanjima i vještinama. Ne, mi ih učimo stvari koje pišu na Googleu i tjeramo da ih prepišu u svoje bilježnice. I zaokruže točan odgovor. I za TO im dajemo ocjene. I nije ni čudo da su svi odlikaši.
Ali kad dolazimo do zapošljavanja, vidi vraga ta ZNANJA (?) im nisu dovoljna. I zato evo nove mantre. Cjeloživotno učenje. Završili ste prvi stupanj, ne znate ništa upotrebljivo, upišite master degree. Master degree, eeej .... Nakon samo dvije godine klupa, postajete ni više ni manje nego majstor, glavni, šampion ... na papiru. I dalje ćorak, pa stoga mnogi, iako više nije besplatno (ali je džabe), idu na doktorski studij. Ili neki drugi vid učenja. I tako cijeli život...
Jer ništa KORISNO ne nauče od prve. U osnovnoj i srednjoj školi. Eto, tako je uspješno postavljen cilj cjeloživotnog učenja. Dragi klinci, cijeli ćete život učiti, jer vas namjerno ne želimo učiti pravim stvarima.
Što je dobro, moralno, vrijedno i kako se do toga dolazi u životu
U koji bi to predmet stavili? To muči vrle „znanstvenike“ (svi imaju dr. ispred imena).
I sve dok takve stvari ne stavimo u osnovnoškolske kurikulume (je...š seksualno obrazovanje, sad nakon „teško izborene bitke“ će 'laditi jaja sljedećih deset godina) klinci su osuđeni na Crkvu. Jednu ili drugu. A ona prava je bitno aktivnija. Oni su na tržištu, oni se bore za svoje kupce. Tamo ljudi rade od zornice do večernice, svaku nedjelju. I nude happy ending! Doduše na drugom svijetu, ali što nudi današnje obrazovanje? Cjeloživotno učenje! Big deal. Jedva sam dočekao, meni dva molim.
Use, kljuse i mijenjajmo svijet
A hoćete li use, nase i podase ili use i svoje kljuse kako bi ostvarili i osobnu sreću, ovisi o tome tko vam je i kako objasnio što osobna sreća jest.
I samo zato mi je de Botton bio inspiracija, čovjek je napravio lukrativni business od ljudskog ne čitanja i pokrenuo školu života, baš u suprotnost cjeloživotnom učenju. Jer bolje je na vrijeme shvatiti život, nego cijeli život ići u školu.
A mijenjati moramo. Ovo je stvarno dr.
