Ovih smo dana, točnije 21. listopada 2015. godine bili gotovo neukusno bombardirani o tome što je mnogima kultna BTF trilogija „pogodila“ - što se sve ostvarilo, što ne, zašto (još) ne i sl.
U ništa
Nevjerojatno je kako je time većina osvrta potpuno promašila bit. Utjecaj predviđanja koje je jedan običan holivudski komercijalni hit inspirirao, pokrenuo i u konačnici omogućio da se pretvori u zbilju u samo trideset godina. Vjerovali ili ne, budućnost stvaramo mi. Dobro, ne baš uvijek mi, nego oni koji inspiriraju, pokreću i tako omogućuju njenu pojavnost.
Recept za budućnost
Opće je poznato što su sastojci. Nekolicina vizionara za ideje, nešto više poduzetnika za hrabrost i odvažnost i industrija za realizaciju. Uz podršku, usmjeravanje ili osporavanje šire društvene zajednice - konzumenata te i tako kreirane budućnosti. No, budimo realni, procesi su toliko zamršeni i isprepleteni da praktično nije jednostavno predvidjeti koja će nit iz tog klupka ideja proviriti i ostvariti se u budućnosti.
Predvidivi dio
Nije baš sve tako nepredvidivo. Postoje društveni i tehnološki (tehnologija je glavni enabler budućnosti) analitičari - znanstvenici, instituti, pojedinci i udruženja koji nam daju uvid u megatrendove - rijeke koje dolaze, formirane od brojnih niti/potočića i predstavljaju dominantne katore budućnosti.
Informatičarima najpoznatiji megatrendovi - social, mobile, information and cloud, Gartnerova su predviđanja iz 2012. koja se i te kako dobro ostvaruju, zar ne. Svi informatičari koji poznaju/rade u jednom od ovih područja, svakako su u prednosti pred kolegama koji ne uvažavaju trendove. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog pojačane potražnje za stručnjacima u ovim područjima.
Svijet produktivnosti
Na širem, društveno-ekonomskom planu stvari su još predvidljivije. Izrazito je jaka promjena u zastupljenosti i produktivnosti globalne radne snage. Tri osnovne grane svjetske ekonomije - poljoprivreda (proizvodnja hrane), industrija i uslužne djelatnosti u zadnjih pedesetak godina u potpunosti su promijenili smjer. I zapošljivosti, odnosno udjela radne snage, a pogotovo produktivnosti.
Danas, odnosno 2014. godine po CIA The World Factbook publikaciji, poljoprivreda je u svjetskom BDP-u zastupljena sa 6.6%, industrija 31%, dok uslužna ekonomija prednjači sa 62.5%. Istovremeno poljoprivreda zapošljava još uvijek značajnih 34.7%, industrija 22.4%, a uslužne djelatnosti već 42.9% radnika. No, trend učinkovitosti prvih dvaju ekonomija uz konstantno opadanje radne snage u njima je jasan da ne može jasniji biti.
Konobari ili gazde
I mi smo u Hrvatskoj svjesni ovih trendova, a pravo je pitanje želimo li ostati zemlja konobara i sobarica ili tek iznajmljivača (dno servisnog lanca vrijednosti) ili poći putem kreativnog promišljanja istinske dodane vrijednosti, začinjene novim tehnologijama - poput ekipe iz Farmerona i stvarati bogatstvo sebi, kolegama zaposlenicima i široj društvenoj zajednici. U svakom slučaju moramo težiti sektoru rastućih servisnih djelatnosti ili bar biti produktivniji od prosjeka želimo li opstati. Simple as that.
Retoričko pitanje
Naravno da je izbor lak - „bolje je sto godina živjeti kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi“, ali možemo li se kao društvo bar pokrenuti u tom smjeru? Dati priliku mladima da se obrazuju za budućnost, ne prošlost, učiti ih metodama kreativnosti i inovacija, poticati ih na odvažnost i uspjeh, učiti ih vještinama koje će im tek biti potrebne tek za koju godinu, a ne zaglupljivati činjenicama i tjerati ih da uče za ocjenu. Igrati se s njima realnog života, učiti za budućnosti, pa će neki od njih postati vizionari, neki poduzetnici i predvodnici novih industrija i svi će bolje i prilagođenije živjeti u budućnosti koju će ako ih naučimo sami i kreirati.
Back to reality
Ima nas, naravno nedovoljno, ali mislim da u ovom svjetlu morate podržati svaku inicijativu uvođenja digitalnog opismenjavanja već u osnovne škole (većina ih ima alate -smartfone i tablete), počevši od one briljantno poentirane kolege Hrvoja Balena, čestih nagovaranja na barem izbornu informatiku za osnovce Stanka Cerina ili višegodišnji rad i trud profesorice Lidije Kralj koja (za razliku od nas) aktivno radi i na kurikularnoj reformi.
Povratak u budućnost
Ja se svakako ubrajam među nas i veselim i potičem svaku promjenu u smjeru informatizacije i digitalizacije obrazovanja, naravno primjereno dobi i načinu. Što se stvaranja budućnosti svojim studentima Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, jedan sam od sukreatora, jer aktivno sudjelujem u naporu četrdesetorice profesora i vanjskih suradnika iz renomiranih tvrtki kao što su APIS IT, IN2 i SPAN u stvaranju novih zanimanja, kvalifikacija i studijskih programa iz područja politehnike za 2025 godinu. A to je blizu, da (u nastojanju promjene kurikuluma) i ne može bliže biti.
Svjetlu ili ikakvu
I za kraj ne mogu ne citirati (po sjećanju, nema na guglu, bilo je čini mi se na fejsu) nerijetko krivo shvaćenog vječnog gunđala hrvatske informatičke scene, Olega Maštruka, koji svojim grubim stavom kako su programeri obični šljakeri, a ne vrsni i cijenjeni informatički profesionalci samo podiže letvicu. I zato mu posebno velika hvala. I slava.
Naravno da će programeri biti tekstilne radnice budućnosti, ali tekstilnih radnica više neće biti (bar ne kao zanimanja), a neki od njih, oni najbolji, najkreativniji među njima će biti pokretači i stvaratelji naše budućnosti. Pa zar ne zaslužuju svi bar šansu da se od osnovne škole upoznaju s jednom od mogućih budućnosti.
A hoće li raditi u nekoj tvornici softvera poput ENEL-a, biti u prestižnim firmama poput Five, Infinuma, Nanobita ili stvarati svoj Farmeron neka odaberu sami. Na nama je samo da im stvorimo uvjete.
