Kako osnovne škole motiviraju, a kako demotiviraju djecu za informatiku
Istiniti događaj
Problemi izneseni u ovoj kolumni nisu samo problemi jedne škole, učitelja, ministarstva ili vlade. Radi se o korijenskim kulturološkim problemima hrvatske populacije i ozbiljnom problemu suočavanja s promjenama jer ovom je tekstu prethodila Facebook rasprava iz koje je vidljivo da i neki roditelji smatraju da njihova djeca ne moraju učiti informatiku, pa čak ni matematiku.
Mjesto radnje: O.Š. Savski Gaj
Vrijeme: 16.3.2015. 13:10 - 14:45
Opis situacije koja prethodi radnji: U učionici za informatiku poprilično devastirane škole satu informatike prisustvuje pedesetak učenika sedmih razreda. Svaki drugi ponedjeljak djeca imaju nastavu iz informatike - sedmi i osmi sat. Djeca su izmorena, nisu jela od jutra i kontinuirano su na nastavi od 8 sati.
Učenik diže ruku i postavlja nezgodno pitanje: “Učitelju, zašto vi preskačete sve lekcije o programiranju? “, “Zato što je to preteško i pola razreda ne bi razumjelo.“, “Ali vi ste tu da nas naučite, zar ne? Ovako nam uskraćujete znanje koje će nam trebati u srednjoj školi i na fakultetu.“, a onda slijedi hladan tuš: “Ne programira se u svim srednjim školama. To ćete raditi samo ako odaberete takvu školu.“ Ma nemoj pametnjakoviću! Pa nećemo ni pjevat u svim školama ali na glazbeni moramo ići!
Učenik je spreman guliti sedmi i osmi sat izbornog predmeta kako bi u pretrpanoj učionici sa još 50 sebi sličnih stekao znanje za koje Predsjednik, Premijer i cijela Vlada govore da je osnovica strateškog razvoja ove države, i onda dijete dobije ovakav hladni tuš?!
Nešto smrdi - jako!
Možete reći da zapostavljam svoju djecu jer kao profesionalac u području informatike nisam našao za shodno pogledati ni knjigu ni program po kojem budući naraštaji stiču znanje - do danas. I znajte, program nije baš loš. Zapravo bolji je od očekivanja. Znajući da se ovakve stvari pišu i odobravaju svakih nekoliko godina, čak bih program ocjenio s vrlo dobar -4. Samo...
Informatika je specifična znanost. Koliko se god trudim ostati u toku, stalno učim, specijaliziram se za sve uža i uža područja, svako malo osjetim kako me pregazilo vrijeme, kako ne znam nešto što bi morao znati.... Program obrazovanja iz informatike bi morao imati samo strukturu obaveznih tema koje je potrebno proći a učitelji bi samostalno trebali proučavati što je novo jer programiranje danas, prije 5 ili prije 10 godina nisu ista stvar. Komunikacija s učenicima mora biti dvosmjerna. Učitelji moraju prepoznati njihove interese i motivirati ih u postizanju ciljeva u informatici, a učenici moraju ocjenjivati učitelje koji bi na temelju učeničkih ocjena bili dodatno motivirani za rad. Programiranje je jedna nevjerojatno zanimljiva i izazovna vještina i dozvoliti da djeca završe osnovnu školu bez da je upoznaju je zločin protiv budućih generacija. Želimo li to sebi? Ako već osnovna škola služi kako bi djeca o svemu naučila ponešto i mogla donijeto odluku o tome što ih zanima, zar je moguće da ovaj obrazovni sustav uopće omogućava da jedno dijete završi školu bez da je upoznalo osnove programiranja - okosnice strateškog razvoja Hrvatske? I kako se može dogoditi da djeca imaju 8 sati? I to u osnovnoj školi?! I baš je informatika 7. i 8. sat. Pa dragi Premijeru, draga Predsjednice (resornog ministra preskačem - o tome zašto, ima i previše članaka po medijima), jedni se izbori približavaju, drugi su upravo prošli. Obećanja smo čuli i slušamo ih svaki dan. Vrijeme je za djela.
Veliko srce i ljubav prema djeci
Istovremeno, imao sam priliku upoznati djecu i učitelje iz O.Š. Popovača. Znate li da ta škola i lokalni klub robotike koji djeluje na volanterskim osnovama redovno odnose prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima iz informatike? Znate li kojim je to sredstvima postignuto? Velikim srcem i ljubavlju prema djeci, ulaganjem slobodnog vremena i nadasve dobrom voljom i pozitivnim stavom. Sram me živjeti u državi u kojoj iz vlastitog džepa moram ovim vrijednim klincima kupiti pizzu jer kad bi to učinila neka firma, isto bi se smatralo reprezentacijom i država bi na navedeno naplatila poreze i doprinose.
Ocjenite sami
U 7. razredu osnovne škole slušaju se slijedeći predmeti: hrvatski, matematika, zemljopis, povijest, tjelesni, kemija, strani jezik, biologija, fizika, likovni, glazbeni. Pored toga postoje i izborni predmeti: vjeronauk, informatika, drugi strani jezik. Probajte ih složiti po prioritetu pa da vidimo hoće li netko informatiku staviti na zadnje mjesto na kojem se ona trenutno nalazi. Prema nastavnom programu ove države ispada da se razvojna strategija ove države zasniva na sviranju, crtanju, trčanju i vjeri u boga.
Ispada da bi svi trebali svirati klavir u Remetincu, crtati kalendare po zidovima zatvorskih ćelija, trčati po zatvorskom krugu i moliti boga da nas pusti van. Nema što. Krasnu smo budućnost osigurali svojoj djeci.
NAPOMENA UREDNIŠTVA: “U cilju točnog izvještavanja, smatram se kao autor ove kolumne dužnim nadopuniti je naknadno saznatim činjenicama. Na predmetnom satu se naime nije nalazilo 50 djece. Sati informatike se održavaju na način da dva razreda imaju informatiku istovremeno, te se ovisno o broju učenika koji su odabrali ovaj izborni predmet broj djece na satu informatike kreće od cca 30-tak do preko 40.“
