Valjanost potpisa ne jamči obradu svakog bankarskog zahtjeva

Hrvatska udruga banaka (HUB) podržava razvoj sigurnih, pouzdanih i korisnicima dostupnih digitalnih financijskih usluga te smatra da primjena elektroničke identifikacije i elektroničkih potpisa ima važnu ulogu u daljnjoj digitalizaciji poslovanja, odgovorili su na upit ICTbusiness Media - ICTbusiness.info vezano za primjenu digitalnog potpisa u domaćem bankrskom sektoru.  Pritom HUB smatra važnim razlikovati pravni učinak kvalificiranoga elektroničkog potpisa od regulatornih, sigurnosnih i poslovnih zahtjeva koji se primjenjuju na pojedine bankarske usluge i postupke.

Uredba (EU) br. 910/2014 (eIDAS), uključujući njezine izmjene, jasno uređuje pravne učinke elektroničkih potpisa. Sukladno članku 25. stavku 2., kvalificirani elektronički potpis ima pravni učinak jednak vlastoručnom potpisu. Europski regulatorni okvir također osigurava prekogranično priznavanje kvalificiranih usluga povjerenja u skladu s primjenjivim odredbama.

Međutim, važno je naglasiti da pravna jednakovrijednost potpisa ne podrazumijeva automatsko ispunjavanje svih ostalih uvjeta potrebnih za određeni bankarski postupak. Naime, članak 2. stavak 3. Uredbe eIDAS izričito predviđa da se njome ne dovodi u pitanje primjena europskih i nacionalnih propisa koji uređuju sklapanje i valjanost ugovora te druge pravne, postupovne i sektorske zahtjeve povezane s njihovim oblikom.

Banke su, među ostalim, dužne primjenjivati propise o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, utvrđivanju i provjeri identiteta stranaka, provjeri ovlasti za zastupanje, sigurnosti financijskih transakcija te zaštiti klijenata i njihovih podataka. Slijedom navedenoga, dokument može biti valjano potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom, a da za njegovu obradu ili provedbu određenog bankarskog zahtjeva ipak bude potrebno ispuniti dodatne propisane ili opravdane postupovne uvjete.

Banke samostalno organiziraju svoje poslovanje, razvijaju digitalne kanale i uspostavljaju operativne postupke u okviru primjenjivih propisa, regulatornih zahtjeva i vlastitih sustava upravljanja rizicima. Zbog toga se način dostave, provjere i obrade pojedinih vrsta dokumentacije može razlikovati među bankama, kao što se mogu razlikovati i funkcionalnosti njihovih digitalnih usluga. Takve razlike same po sebi ne znače da pojedina banka osporava pravni učinak kvalificiranoga elektroničkog potpisa ili ne primjenjuje Uredbu eIDAS.

Također, pravna valjanost elektroničkog potpisa ne znači automatski i obvezu banke da svaki dokument zaprimi i obradi putem bilo kojeg komunikacijskog kanala, primjerice običnom elektroničkom poštom, neovisno o vrsti zahtjeva i sigurnosnim zahtjevima postupka. Istodobno, kvalificirani elektronički potpisi moraju se vrednovati u skladu s primjenjivim europskim pravnim okvirom, a sama činjenica da određeni potpis nije izrađen putem tehnološkog rješenja pojedine banke ne predstavlja osnovu za osporavanje njegova propisanog pravnog učinka.

U konkretnim slučajevima važno je razlikovati provjeru valjanosti elektroničkog potpisa od provjere sadržaja dokumenta, ovlasti potpisnika, identiteta stranke i drugih uvjeta za provedbu tražene usluge. Stoga eventualnu opravdanost odbijanja dokumentacije nije moguće ocjenjivati samo na temelju informacije da je određeni dokument elektronički potpisan, bez poznavanja vrste dokumenta, svrhe njegove uporabe, okolnosti dostave i razloga postupanja banke.

Bankarski sektor kontinuirano razvija digitalne usluge, uključujući elektroničko bankarstvo, mobilne aplikacije, udaljenu komunikaciju i različite oblike digitalne identifikacije i autentifikacije.

Pritom je važno razlikovati kvalificirani elektronički potpis od elektroničke identifikacije, autentifikacije korisnika i drugih sigurnosnih mehanizama. Riječ je o povezanim, ali pravno i funkcionalno različitim postupcima. Tehnološka i organizacijska rješenja pojedinih banaka nisu nužno istovjetna. Način njihove provedbe i mogućnosti obrade određene dokumentacije ovise i o postojećim informacijskim sustavima, integraciji poslovnih procesa te zahtjevima za sigurnost i operativnu otpornost.

HUB ne provodi nadzor nad pojedinačnim informacijskim sustavima svojih članica niti u njihovo ime utvrđuje tehničku valjanost konkretnih dokumenata ili usklađenost pojedinih operativnih postupaka. HUB predstavlja zajedničke interese svojih članica te sudjeluje u stručnom dijalogu o regulatornim i drugim pitanjima važnima za bankarski sektor.

Pritom HUB nije regulatorno ni nadzorno tijelo i ne donosi obvezujuća pravila kojima bi zamijenio zakonske odgovornosti pojedinih kreditnih institucija ili odredio jedinstven način provedbe svih bankarskih postupaka. Ujednačeno tumačenje primjenjivih propisa i razmjena dobrih praksi mogu pridonijeti pravnoj sigurnosti i kvaliteti usluga. Međutim, to ne znači da sve banke moraju imati identične proizvode, informacijske sustave ili poslovne kanale.

Za konkretne informacije o vrstama dokumentacije koje pojedina banka zaprima elektroničkim putem, podržanim kanalima dostave, načinu tehničke provjere potpisa i uvjetima obrade pojedinog zahtjeva mjerodavna je banka koja pruža predmetnu uslugu.

Izmjene Uredbe eIDAS, uključujući uspostavu Europske lisnice za digitalni identitet, predstavljaju važan sljedeći korak u razvoju europskog digitalnog tržišta. Novi okvir postupno uvodi dodatne mogućnosti i, pod propisanim uvjetima, obveze povezane s korištenjem europskog digitalnog identiteta, uključujući određene primjene u financijskom sektoru.

Njegova provedba zahtijeva odgovarajuće tehnološke, sigurnosne i organizacijske prilagodbe, uz poštovanje primjenjivih rokova i provedbenih propisa. Razvoj tih rješenja pridonijet će daljnjem pojednostavnjenju digitalne interakcije između korisnika i pružatelja financijskih usluga, uz očuvanje odgovarajuće razine pravne sigurnosti i zaštite korisnika.

Zaključno, HUB ističe da pravna jednakovrijednost kvalificiranog elektroničkog potpisa, propisana europskim pravom, nije sporna. Međutim, iz toga ne proizlazi da su svi ostali regulatorni, sigurnosni i postupovni zahtjevi za pružanje pojedinih bankarskih usluga automatski ispunjeni. Upravo je razlikovanje tih pitanja ključno za objektivno razumijevanje primjene elektroničkih potpisa u bankarskom poslovanju.