ICT na Ti: ENT u velikoj AI transformaciji, a umjetna inteligencija mijenja cijelu civilizaciju

Od mladog inženjera u Zagrebu do čelnih pozicija u globalnom Ericssonovu sustavu, upravljanja tisućama razvojnih stručnjaka i partnerske pozicije u jednoj od najpoznatijih svjetskih konzultantskih kompanija. Takav je profesionalni put prošao Siniša Krajnović, predsjednik Uprave Ericssona Nikole Tesle, koji se nakon gotovo dva desetljeća međunarodne karijere vratio u Hrvatsku. U movo emisiji ICT na Ti razgovarali smo o njegovim iskustvima u Irskoj, Japanu, Mađarskoj, Švedskoj i Kini, upravljanju velikim tehnološkim organizacijama te promjenama koje umjetna inteligencija donosi ICT industriji i društvu.

Krajnovićeva karijera započela je u Ericssonu Nikoli Tesli, u koji je došao kao mladi inženjer nakon završetka studija na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, odnosno tadašnjem Elektrotehničkom fakultetu. U kompaniji se zaposlio 1993. godine i karijeru započeo u istraživanju i razvoju, području koje će obilježiti velik dio njegova profesionalnog puta.

Prvi veliki međunarodni iskorak dogodio se odlaskom u Dublin 2000. godine. Dotad je vodio razvojni tim od dvadesetak stručnjaka, a u Irskoj je s trideset godina dobio priliku preuzeti odgovornost za organizaciju s približno 700 zaposlenika. Taj trenutak smatra jednim od presudnih u karijeri jer mu je pružena prilika za koju prethodno nije imao iskustvo upravljanja organizacijom takve veličine.

Upravo je spremnost na izlazak iz sigurnog poslovnog okruženja jedna od poruka koju Krajnović posebno naglašava. Znanje, rezultati i profesionalna sposobnost važni su za napredovanje, ali jednako je važno imati nadređene koji prepoznaju potencijal i spremni su pružiti priliku mlađim stručnjacima. Njegovo iskustvo pokazuje i koliko međunarodna mobilnost može otvoriti mogućnosti koje bi unutar jedne organizacije ili tržišta bile znatno teže dostupne.

Nakon Irske i povratka u Zagreb uslijedili su Japan, Mađarska i Švedska. U svakoj od tih sredina Krajnović se susretao s drukčijim načinom poslovanja, organizacijskom kulturom i očekivanjima zaposlenika. Posebno iskustvo predstavljao je Japan, gdje je prešao iz istraživanja i razvoja u prodaju i isporuku tehnoloških sustava. Takva promjena omogućila mu je bolje razumijevanje poslovanja izvan područja u kojem je prethodno izgradio stručnu karijeru.

Koliko je važno razumjeti lokalnu poslovnu kulturu, najbolje pokazuje njegovo iskustvo iz Tokija. Želeći pokazati predanost poslu, prvih je dana ostajao u uredu do kasnih večernjih sati, ne shvaćajući da zaposlenici čekaju njegov odlazak jer prema tamošnjim poslovnim običajima nisu željeli napustiti radno mjesto prije nadređenoga. Tek nakon što su mu kolege objasnili situaciju, shvatio je da način ponašanja koji se u jednoj kulturi smatra poželjnim u drugoj može proizvesti potpuno drukčije posljedice.

Najveća profesionalna odgovornost u njegovoj međunarodnoj karijeri uslijedila je u Švedskoj, gdje je preuzeo vođenje globalne Ericssonove organizacije za istraživanje i razvoj s približno 15.000 zaposlenika. Riječ je o stručnjacima raspoređenima u više država, uključujući Švedsku, Hrvatsku, Kinu, Mađarsku, Kanadu i Sjedinjene Američke Države.

U takvoj organizaciji više nije moguće upravljati na isti način kao timom od desetak ili dvadesetak ljudi. Krajnović ističe da je jedan od najvažnijih zadataka rukovoditelja okupiti stručnjake koji u svojim područjima imaju više znanja i iskustva od njega. Vođenje velikih razvojnih sustava zato zahtijeva kombinaciju samopouzdanja, skromnosti i povjerenja u suradnike. Menadžer koji se osjeća ugroženim znanjem vlastitih zaposlenika teško može uspješno upravljati organizacijom čija se vrijednost temelji na istraživanju i inovacijama.

Posebno je zanimljivo da su u globalnoj razvojnoj organizaciji koju je vodio sudjelovali i stručnjaci Ericssona Nikole Tesle. Hrvatska kompanija danas, prema podacima koje je Krajnović iznio u emisiji, ima gotovo 3000 zaposlenika, među kojima je približno 1700 stručnjaka angažirano u istraživanju i razvoju. Time domaća kompanija ima važnu ulogu u globalnom Ericssonovu razvojnom sustavu, ali i u hrvatskoj visokotehnološkoj industriji.

Nakon dugogodišnje karijere u Ericssonu, tijekom koje je u Kini bio odgovoran za poslovanje povezano s prodajom i implementacijom 5G sustava u sjeveroistočnoj Aziji, Krajnović je odlučio prihvatiti novi profesionalni izazov. Prešao je u McKinsey, jednu od vodećih svjetskih kompanija za strateško savjetovanje, gdje je četiri godine radio kao partner, najprije u Pekingu, a zatim u Zagrebu.

Iako je u Ericssonu već imao izgrađenu međunarodnu reputaciju i široku mrežu suradnika, prelazak u konzultantsku industriju značio je ponovno učenje drukčijeg načina rada. Krajnović opisuje kako je, unatoč partnerskoj poziciji, prve mjesece morao provesti upoznajući svakodnevni posao konzultanata, uključujući pripremu analiza i prezentacija pod vodstvom znatno mlađih kolega.

Takvo iskustvo dodatno je oblikovalo njegov pristup upravljanju. Nakon godina provedenih na visokim korporativnim pozicijama morao je prihvatiti činjenicu da se u novom poslovnom okruženju ponovno nalazi u ulozi početnika. Ističe kako upravo sposobnost učenja od drugih, bez obzira na njihovu dob i hijerarhijsku poziciju, predstavlja važnu osobinu uspješnih rukovoditelja.

Povratak u Ericsson Nikolu Teslu za Krajnovića zato ima posebno značenje. Kompanija u kojoj je započeo profesionalni put danas je organizacija čije poslovanje povezuje hrvatsko gospodarstvo s globalnim telekomunikacijskim tržištem. Odgovornost za gotovo 3000 zaposlenika, njihove obitelji, korisnike i poslovne partnere pritom smatra važnijom od same veličine organizacije kojom upravlja.

Završni dio razgovora bio je posvećen umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na poslovanje. Krajnović smatra da bi promjene koje donosi AI mogle biti među najvećima u ljudskoj povijesti, zbog čega tehnologiji treba pristupiti mnogo ozbiljnije nego uobičajenim razvojnim ciklusima ICT industrije.

Prema njegovu mišljenju, kratkoročno je nužno intenzivno istraživati i koristiti mogućnosti umjetne inteligencije. Ni pojedinci, ni kompanije, ni društvo ne mogu si priuštiti zanemarivanje tehnologije koja već mijenja način rada i otvara nove poslovne mogućnosti. Međutim, kada je riječ o srednjoročnim i dugoročnim posljedicama, potreban je znatno promišljeniji pristup.

Posebno upozorava na činjenicu da se umjetna inteligencija razvija u geopolitički podijeljenom svijetu, u kojem velike sile tehnologiju sve češće promatraju kroz međusobnu konkurenciju. Zbog toga smatra da međunarodna suradnja i odgovornost za razvoj takvih sustava nisu na razini koju zahtijevaju mogući društveni i gospodarski učinci.

Razgovor sa Sinišom Krajnovićem tako povezuje iskustva međunarodnog tehnološkog menadžmenta s jednim od najvećih izazova današnje ICT industrije. Njegov profesionalni put pokazuje koliko su znanje, prilagodljivost i spremnost na promjenu važni za vođenje velikih organizacija, dok razvoj umjetne inteligencije otvara pitanje kako će kompanije i društvo upravljati tehnologijom čije dugoročne posljedice još ne mogu pouzdano predvidjeti.