Američko Ministarstvo trgovine najavilo je do 175 milijuna dolara Helionu i do 85 milijuna dolara Commonwealth Fusion Systemsu za razvoj naprednih poluvodiča koji upravljaju fuzijskim sustavima. Za razliku od klasične potpore, predviđeno je da država zauzvrat dobije dionice bez prava glasa, pa porezni obveznici sudjeluju i u mogućem rastu vrijednosti kompanija.
Helionov udio temelji se na seriji G u kojoj je kompanija procijenjena na 15,5 milijardi dolara; 175 milijuna odgovara približno jednom postotku prije drugih ugovornih prilagodbi. CFS nije objavio posljednju procjenu, pa se veličina državnog udjela ne može pouzdano izračunati. Oba aranžmana treba čitati uz konačne ugovore, ne samo iznose potpore.
Novac dolazi iz programa povezanog s CHIPS and Science Actom jer fuzijski reaktori trebaju specijalizirane čipove za upravljanje energijom, magnetskim sustavima i brzim mjerenjima. Time se energetska politika spaja s industrijskom politikom poluvodiča. Cilj nije financirati cijeli reaktor, nego kritične komponente i domaće znanje.
Helion je dosad osigurao oko 3,2 milijarde dolara obvezujućeg kapitala, a CFS približno četiri milijarde. Državne potpore stoga nisu najveći dio njihove bilance, ali nose snažan signal investitorima, dobavljačima i kupcima. Savezna vlada potvrđuje da tehnologiju smatra strateškom i spremna je dijeliti dio razvojnog rizika.
Vlasnički model mijenja dosadašnju logiku bespovratne potpore. Ako kompanija uspije, država može prodajom udjela vratiti dio novca ili ostvariti dobit. Ako projekt propadne, porezni obveznik gubi kao i privatni ulagač. Prednost je usklađivanje interesa, a nedostatak mogućnost političkog pritiska na izbor pobjednika i trenutak prodaje.
Za postojeće ulagače državni udio znači razrjeđenje, premda je relativno malen. Veći problem mogu biti posebna prava, ograničenja prijenosa tehnologije i postupanje u sljedećoj rundi. Novi investitor mora razumjeti ima li država prednost, pravo na informacije ili uvjete koji otežavaju prodaju kompanije stranom kupcu.
Fuzijski sektor traži još mnogo milijardi prije komercijalne elektrane. Industrijska udruga ranije je tražila jednokratnu saveznu potporu od deset milijardi dolara, od čega 5,4 milijarde za startupe. Aktualnih 260 milijuna znatno je manje, ali može uspostaviti obrazac za buduće aranžmane u kojima javni novac više nije potpuno nedilutivan.
Nisu sve kompanije prihvatile takvu strukturu. Thea Energy, Avalanche Energy, Pacific Fusion i Inertia Enterprises navode da država nema vlasnički udio unatoč ugovorima ili suradnji s laboratorijima. Razlike će tržištu omogućiti usporedbu pomaže li vlasničko partnerstvo bržem razvoju ili usporava odluke i sljedeće financiranje.
Sličan pristup već je primijenjen kod kritičnih minerala i Intela. Širenje na fuziju potvrđuje da američka tehnološka politika sve češće traži financijski udio u zamjenu za velik javni kapital. Time se granica između regulatora, naručitelja i investitora zamagljuje, pa su potrebni jasni kriteriji vrednovanja i sukoba interesa.