Američko ministarstvo obrane objavilo je sporazume sa SpaceX-om, OpenAI-jem, Googleom, Nvidijom, Reflection AI-jem, Microsoftom i Amazon Web Servicesom za rad u klasificiranim mrežama. Anthropic je izostavljen nakon ožujskog označavanja kao opskrbnog rizika, iako njegovi alati i dalje imaju snažnu internu podršku. GenAI.mil je u prvih pet mjeseci koristilo više od 1,3 milijuna pripadnika obrambenog sustava. Time se obrambeni AI ubrzano seli iz faze eksperimenta u fazu standardne nabave i operativne uporabe.
Američki Pentagon ušao je u novu fazu nabave umjetne inteligencije i odlučio se za širi, višedobavljački model u kojemu više ne želi ovisiti o samo jednom partneru. Sporazumi s najvećim imenima AI i cloud industrije pokazuju da američka vojska želi istodobno ubrzati pristup tehnologiji, skratiti ciklus uvođenja i zadržati mogućnost usporedbe različitih modela u operativnim scenarijima. Iz tog kruga zasad je izostavljen Anthropic, i to u trenutku kada su upravo njegovi alati među tehnološki najcjenjenijima u sigurnosnim i analitičkim okruženjima.
Najzanimljiviji dio priče nije samo popis dobavljača nego brzina kojom se obrambeni sektor prilagođava. Ako je prije ulazak novog AI dobavljača u vojni sustav trajao mjesecima, sada se rokovi mjere u tjednima i malom broju mjeseci. To mijenja odnose snaga na tržištu jer pobjednici više neće biti samo oni s najboljim modelom, nego oni koji mogu isporučiti sigurnost, usklađenost, nadzor i kontinuiranu dostupnost u najzahtjevnijim mrežnim okruženjima.
GenAI.mil je u pet mjeseci došao do više od 1,3 milijuna korisnika, što pokazuje koliko se brzo obrambeni AI širi iz pilot-faze u operativnu praksu. U praksi to znači da se tržište umjetne inteligencije sve jasnije dijeli na tri sloja: modele, orkestraciju i upravljanje rizikom. U prvoj fazi tvrtke su kupovale modele jer nisu željele propustiti novi val. U drugoj, koja je sada u tijeku, kupuju sustave koji taj model mogu ukrotiti unutar stvarnih poslovnih procesa. Tko ne može pokazati kako se tehnologija uklapa u procese, ovlasti, podatke i nadzor, ostat će zanimljiv na pozornici, ali slabiji u produkciji.
Velik dio enterprise potražnje sada se seli s pitanja 'koji je model najbolji' na pitanje 'koji je sustav dovoljno pouzdan da preuzme stvarni posao'. Obrambeni sustavi, logistika, planiranje i analiza zato postaju važniji od same demonstracije sposobnosti. Upravama više nije dovoljno da agent ili model nešto zna; traže se auditabilnost, nadzor troška, prava pristupa, mogućnost prekida rada i jasan dokaz da AI ne stvara skuplji proces od onoga koji pokušava zamijeniti.
Na toj osnovi raste i nova konkurencija među dobavljačima. Velike platforme guraju kontrolne ravnine, specijalizirani igrači nude veću fleksibilnost, a open-source i hibridni pristupi pokušavaju zadržati prostor za kupce koji ne žele duboki vendor lock-in. U sljedećoj fazi odlučivat će detalji: koliko je jednostavna integracija, koliko se brzo uvode kontrole, kako se mjeri kvaliteta odluka i koliki je trošak kada se agenti ne ponašaju kako je planirano.
Za europske obrambene i sigurnosne sustave ovo je dodatni signal da se standardi za AI nabavu neće graditi samo oko modelskih performansi, nego oko povjerenja, kontrola i opskrbnog lanca. To se posebno vidi na tržištima na kojima su regulatorni zahtjevi stroži, a tolerancija na operativne pogreške niža. Ondje će uspjeh imati oni dobavljači koji ne prodaju samo obećanje autonomije, nego i alate za upravljanje tom autonomijom u stvarnim, često nesavršenim sustavima.
Zbog toga se i cijeli jezik AI tržišta mijenja. Sve se manje govori o čaroliji modela, a sve više o pouzdanosti, implementaciji i ekonomici. To je znak sazrijevanja. Kad tehnologija prestane živjeti od fascinacije i počne se vrednovati po tome koliko problema rješava bez stvaranja novih, tada počinje njezina ozbiljna komercijalna faza.
Upravo zato se u praksi lomi pitanje gdje završava pomoćni alat, a gdje počinje sustav koji preuzima dio odgovornosti za odluke. Tvrtke i institucije sada puno pažljivije određuju pragove autonomije, jer se svaka pogreška u produkciji odmah pretvara u trošak, reputacijski problem ili regulatorni rizik. To mijenja način nabave, način testiranja i način na koji se vrednuju dobavljači.
Dodatni sloj konkurencije gradi se oko ekonomike izvođenja. Više nije dovoljno pokazati da model nešto može, nego i koliko košta kad radi u tisućama ili milijunima transakcija, koliko često traži intervenciju čovjeka i kakav pritisak stvara na infrastrukturu. Taj prijelaz s fascinacije na ekonomiku najjasniji je znak da je tržište ušlo u ozbiljniju, poslovno zahtjevniju fazu.
Za korisnike to znači da će se AI strategija sve više spajati s upravljanjem podacima, sigurnošću identiteta i pravilima pristupa. Oni koji te slojeve mogu držati povezane brže će uvoditi naprednije agente i automatizirati širi raspon procesa. Oni koji to ne mogu, ostat će na pilotima koji dobro izgledaju na prezentacijama, ali ne mijenjaju stvarni tempo poslovanja.
Visa je na Visa Payments Forumu u Parizu najavila provedbu stvarnih transakcija agentne trgovine u Europi, čime AI agenti ulaze u novu fazu primjene u digitalnim plaćanjima. Riječ je o transakcijama u kojima AI agenti u ime korisnika kartica obavljaju kupnje na internetskim stranicama trgovaca koji sudjeluju u programu.
Od 1. srpnja, Europska unija ukinula je oslobođenje od carine za e-trgovinske pošiljke vrijedne manje od 150 eura. Europska komisija poručila je da će ta mjera pomoći osigurati poštenije uvjete za europske tvrtke i sigurniji izbor za potrošače, kao odgovor na priljev milijardi niskovrijednih paketa koji ulaze u EU.
Prema podacima Tenderi.hr ukupna procijenjena vrijednost tendera za koje je objavljen sklopljeni ugovor za drugi kvartal 2026. godine iznosi gotovo 505 milijuna eura uza rast od 9,4 posto na godišnjoj razini u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Što se tiče ugovorenih poslova njih je 26,4 posto manje u odnosu na drugi kvartal prošle godine, a u razdoblju od travnja do lipnja ove godine ugovoreno je poslova ukupne vrijednosti 201,4 milijuna eura.
