Omdia je podigla prognozu rasta globalnog poluvodičkog tržišta u 2026. na 62,7 posto, uz naglasak da umjetna inteligencija potiče globalni pritisak na memorijske kapacitete. To je važna promjena jer pokazuje da današnji rast industrije više ne dolazi ravnomjerno iz svih kategorija elektronike, nego iz vrlo specifičnih segmenata vezanih uz AI servere, naprednu memoriju i infrastrukturu za treniranje i izvođenje modela. U cijelom sektoru postaje sve jasnije da umjetna inteligencija ne podiže potražnju linearno, nego koncentrirano, kroz nekoliko tehnoloških slojeva koji sada postaju presudni za rast prihoda i tržišne pozicije.
Kako se tržište pomiče prema akceleratorima visokih performansi, raste i osjetljivost cijelog lanca opskrbe na uska grla u memoriji, pakiranju, hlađenju i napajanju. Drugim riječima, rast prihoda ne znači automatski i lako dostupnu opskrbu. To znači da su se pravila igre u poluvodičima i infrastrukturi osjetno promijenila. Više nije presudno samo imati brži ili jeftiniji proizvod, nego biti prisutan ondje gdje nastaju najveći infrastrukturni budžeti: u poslužiteljima za AI, naprednoj memoriji, međusobnom povezivanju klastera i platformama koje mogu izdržati golemi rast prometa i topline.
Kako se taj val širi, raste i ovisnost industrije o uskim grlima poput naprednog pakiranja, proizvodnih kapaciteta i pristupa specijaliziranim komponentama. Upravo zbog toga snažna potražnja ne jamči automatski i glatku isporuku. Naprotiv, u mnogim segmentima povećava se osjetljivost na kašnjenja, cjenovne skokove i preraspodjelu kapaciteta prema najvećim kupcima.
Za proizvođače to otvara priliku, ali i rizik. Oni koji uspiju uhvatiti pravi tehnološki sloj mogu naglo povećati prihode i tržišni utjecaj, no istodobno moraju dokazati da mogu održati opskrbu, brzinu razvoja i tehničku relevantnost kroz više generacija proizvoda. U AI eri jedna dobra godina nije dovoljna ako se ne pretvori u održivu poziciju u budućim platformama.
Za europske proizvođače opreme, integratore i kupce infrastrukturnih sustava to znači da će planiranje nabave biti još zahtjevnije, a cijene i rokovi isporuke u AI projektima sve osjetljiviji na stanje u poluvodičkom lancu vrijednosti. Europski integratori, telekomi i operatori podatkovnih centara zbog toga ulaze u razdoblje u kojem će nabava biti mnogo više strateška nego operativna funkcija. Odluka o platformi, memoriji, optici ili poslužiteljskoj arhitekturi imat će dugotrajan utjecaj na trošak, raspoloživost i konkurentnost AI usluga.
Za tehnološke naručitelje to nosi i novu razinu složenosti u planiranju. Odabir platforme više nije samo stvar tehničke kompatibilnosti, nego dugoročne strategije nabave, energije, hlađenja i održavanja. Pogrešan izbor može značiti viši trošak kroz više godina, lošiju iskoristivost resursa i sporiju isporuku AI usluga krajnjim korisnicima. Zbog toga hardverska arhitektura postaje tema uprave, a ne samo inženjerskog tima.
Ujedno se širi i prostor za novu industrijsku politiku. Kontinent koji želi biti relevantan u AI-u ne može se oslanjati samo na razvoj aplikacija, nego mora bolje razumjeti gdje u lancu vrijednosti još može izgraditi održivu prednost, bilo kroz fotoniku, opremu za podatkovne centre, napredno istraživanje ili specifične komponente.
Omdijina korekcija tako nije samo još jedna optimistična prognoza. Ona pokazuje da je AI trajno promijenio gravitacijsko središte poluvodičke industrije i da će memorija, napredno pakiranje i opskrbna disciplina biti jednako važni kao sirova računalna snaga. AI val zato treba gledati i kao test otpornosti cijelog hardverskog ekosustava: tko može isporučiti performanse, volumen i ekonomiku u isto vrijeme, taj će dugoročno određivati tempo tržišta.
U sljedećoj fazi tržište će vjerojatno nagrađivati one dobavljače koji mogu dokazati ne samo vrhunsku izvedbu, nego i konzistentnu isporuku, kvalitetan softverski ekosustav i predvidiv roadmap. U AI eri najbolji proizvod nije nužno onaj s najjačim pojedinačnim brojkama, nego onaj koji najpouzdanije sjeda u širu operativnu sliku kupca.
Ujedno raste i strateška važnost partnerstava kroz cijeli lanac vrijednosti, od foundryja i proizvođača opreme do developera sustava i cloud providera. Nijedna kompanija više ne može sama zatvoriti sve slojeve kompleksnosti koje donosi AI infrastruktura, pa se konkurentska prednost sve češće gradi kroz ekosustav, a ne izolirani proizvod.
