Mogućnosti primjene umjetne inteligencije u modernizaciji hrvatske javne uprave bile su tema konferencije "Modernizacija države kroz umjetnu inteligenciju – Priprema javne uprave za doba umjetne inteligencije", održane u Zagrebu.
U raspravi je istaknuto da primjena umjetne inteligencije u javnoj upravi ne obuhvaća samo tehnološka pitanja, nego i način funkcioniranja državnih institucija i pružanja usluga građanima. Automatizacija administrativnih postupaka, korištenje podataka i razvoj javnih usluga mogu ubrzati pojedine procese, ali njihovo uvođenje zahtijeva odgovarajuće institucionalne kapacitete, pravila i povjerenje građana. Jedno od pitanja bilo je i na koji način novu tehnologiju uvesti sigurno i uz zaštitu interesa korisnika.
Raspravljalo se i o mogućnostima primjene umjetne inteligencije u svakodnevnom radu javne uprave, uključujući skraćivanje administrativnih postupaka za građane, smanjenje administrativnog opterećenja službenika i korištenje novih alata pri donošenju odluka. Juraj Bilić, pomoćnik ravnatelja CARNET-a, u uvodnom je izlaganju govorio o prvim koracima, mogućnostima i rizicima primjene takvih tehnologija, nakon čega se raspravljalo o njihovu uvođenju uz zaštitu podataka i očuvanje kontinuiteta javnih usluga.
O razlici između uvođenja pojedinačnih digitalnih alata i šire promjene načina rada javne uprave razgovarali su Davor Aničić, glavni izvršni direktor Velebit AI-ja i suosnivač CroAI-ja, dr. sc. Dražen Lučanin, voditelj Ureda za digitalizaciju, nove tehnologije i tehničke poslove Grada Zagreba, Krešimir Mlinarić, glavni direktor Span Evolvea, te Juraj Bilić. Dio rasprave bio je posvećen lokalnoj samoupravi, odnosno razini na kojoj građani izravno koriste javne usluge i mogu procijeniti jesu li one postale brže, jednostavnije i dostupnije. Panel je moderirao Stefan Martinić, odvjetnik i član Nadzornog odbora CroAI-ja.
U drugom dijelu konferencije rasprava je proširena na sposobnost cijelog sustava da provede promjene povezane s umjetnom inteligencijom. Andree Pruin iz Njemačke zajednice županija predstavio je europska iskustva i govorio o mogućnostima smanjivanja hrvatskog zaostatka za državama koje su ranije počele primjenjivati umjetnu inteligenciju u javnoj upravi. Raspravljalo se pritom o institucionalnim kapacitetima, povezivanju sustava, digitalnom suverenitetu i odnosu nacionalnih planova prema europskim reformama.
Pruin je potom s Basantom E. P. Thapa-Marienfeldtom, glavnim izvršnim direktorom njemačke mreže za digitalnu upravu NEGZ, Zoranom Cetinjaninom iz Grada Karlovca i Udruge gradova u Republici Hrvatskoj te Draganom Sokolovićem, glavnim izvršnim direktorom SmartAque, usporedio iskustva različitih razina upravljanja i tehnološkog sektora. Raspravu je moderirala Marija Bošković Batarelo iz Parser Compliancea, a među istaknutim problemima bili su nedovoljna suradnja institucija, interoperabilnost sustava, kvaliteta podataka i podrška upravljačkih struktura. Bez rješavanja tih pitanja primjena umjetne inteligencije može ostati ograničena na pojedinačne, međusobno nepovezane pilot-projekte.
"Čuli smo koji su ključni preduvjeti za primjenu umjetne inteligencije u javnoj upravi, gdje se nalaze najveće prepreke, ali i prilike te kako ovoj transformaciji pristupiti na održiv i odgovoran način. Možemo ih promatrati kroz tri međusobno povezane dimenzije: organizacijsku, koja uključuje upravljanje i procese, kulturološku te tehničku. Kada postoje razvijene digitalne vještine, dovoljan broj osposobljenih ljudi i jasno prepoznate koristi, spremnost za primjenu umjetne inteligencije znatno je veća, a uobičajeni otpor prema promjenama manji. Jednako je važno da upravljačke strukture aktivno podržavaju i promiču njezinu upotrebu. Pritom glavno mjerilo uspjeha ne smije biti sama primjena tehnologije, nego veće zadovoljstvo građana i drugih korisnika javnih usluga. Institucije moraju surađivati i na razini procesa. Ako podaci i sustavi nisu povezani te ne postoji tehnička interoperabilnost, digitalizira se samo jedan dio procesa, bez stvarne transformacije cjeline. Zbog osjetljivosti podataka i potrebe za kontinuitetom javnih usluga, preporučljivo je krenuti s pilot-projektima i modularnim uvođenjem novih rješenja, uz istodobno rješavanje problema naslijeđenih sustava i njihovo povezivanje s novima. Za uspješnu modernizaciju javne uprave potrebni su, dakle, promjena organizacijske kulture, optimizacija procesa i primjena tehnologije utemeljena na strateškom i integriranom pristupu", zaključila je Mršić Radas.
Norbert Eschborn otvorio je i pitanje može li umjetna inteligencija promijeniti način razmišljanja i rada javne uprave. Istaknuo je da primjenu umjetne inteligencije ne treba promatrati prvenstveno kao informatički projekt, nego kao dio reforme uprave koji može utjecati na organiziranje informacija, donošenje odluka i pružanje usluga građanima.
Pozivajući se na podatke OECD-ova Digital Government Outlooka, Eschborn je naveo da 97 posto država članica OECD-a već koristi umjetnu inteligenciju u najmanje jednom području vlasti. Od 2023. do 2025. udio javnih uprava koje koriste umjetnu inteligenciju u internim procesima porastao je sa 70 na 86 posto, dok je njezina primjena u pružanju javnih usluga porasla sa 67 na 75 posto.
Prema anketi Europske komisije koju je također naveo, 52 posto javnih službenika kaže da njihove uprave već koriste najmanje jedno rješenje temeljeno na umjetnoj inteligenciji, dok ih 63 posto navodi da njihove uprave planiraju nove projekte. Kao primjer nadogradnje umjetne inteligencije na postojeću digitalnu infrastrukturu Eschborn je izdvojio Estoniju.
Usporedba Njemačke i Hrvatske prema UN-ovu indeksu e-uprave za 2024. godinu, prema njegovim riječima, pokazuje i da veliki tehnološki kapaciteti mogu biti ograničeni rascjepkanim sustavima i birokratskim procedurama. Eschborn je istaknuo i mogućnost korištenja umjetne inteligencije kao odgovora na starenje radne snage i nedostatak stručnjaka u Europi. Automatiziranjem rutinskih poslova, smatra, službenicima bi se moglo osloboditi više vremena za složenije predmete i izravan rad s građanima.
Sudionici konferencije zaključili su da se rasprava o umjetnoj inteligenciji u javnoj upravi sve više usmjerava na područja u kojima njezina primjena može biti korisna, upravljanje mogućim rizicima te načine na koje se mogu mjeriti rezultati za građane. Tehnologija može ubrzati određene procese i smanjiti dio opterećenja službenika, ali sama po sebi ne može nadomjestiti nedostatak stručnog znanja, odgovornosti, kvalitetnih podataka i jasno definiranih ciljeva.