Možda ste primijetili kako se u poduzetništvu uvijek traže novi modeli kako biti što brži i uspješniji. Nekako zdravorazumski, veliki su prespori i poput Titanika, treba im vremena da shvate u kojoj se situaciji nalaze i što napraviti. Neki u tome uspiju, no većina uglavnom sigurnim korakom grabi ka svom kraju (kao što je Clayton Christensen to odlično pokazao u Innovators Dillema" knjizi).Nasuprot tome, mali su vrlo okretni no, iako se mogu prilagoditi puno bolje, i njima treba dobar okvir za rast i razvoj. Možda najbolje od svega što se pojavilo zadnjih godina priča je koja je povezana uz stvaranje i poslovanje startup tvrtki: Lean Startup, metode koju možete primijeniti kada kreirate novi proizvod ili uslugu u uvjetima ekstremnih nepoznanica.
Lean Startup relativno je nova "kovanica" koje se dosjetio Eric Ries, razmišljajući o događanjima i aktivnostima koje su provodili kao djelatnici tvrtke IMVU (recimo 3D Chat Virtual World nešto nešto projekt) kako bi poboljšali svoj proces stvaranja softvera, ali prije svega proces pronalaženja i rada sa potpuno novim tržištem, sa povećanim rizicima i nesigurnostima u stvaranju ili otkrivanju istog? Što zapravo startup zna? Ispravno je za reći, vrlo malo toga - osim početne ideje pokretača te njegovog pogleda na tržište i proizvod, sve ostalo je prilično velika nepoznanica. Zapravo je sve prilično nepoznato i ako na takav razvoj pokušate primijeniti pravila upravljanja projektom ili upravljanja tržištem ili što već... Ne bude išlo. Na gotovo sva pitanja startup neće imati odgovor (koji je tvoj budžet, koje je ciljno tržište, koji je njegov potencijal, koje mogućnosti će imati prvo izdanje proizvoda, kada će se proizvod izdati itd) poduzetnik općenito nema odgovor - on je u fazi istraživanja, zar ne (zato se i zove startup). U njegovoj situaciji treba primijeniti nova pravila razvoja - i tako je nastao Lean Startup.
Veliki bi rekli - a Lean, jasno, to već znamo iz Lean Manufacturinga (znate, Toyota Production System TPS). I ne bi pogriješili, temelje ove metodologije možete pronaći u Toyota Lean metodologiji, ali i cijelom nizu različitih alata i razmišljanja kao što su kanban, agile, kaizen (od onih starijih) pa do super novih kao što su Business Model Generation (ili Lean Canvas). No, sve to prilagođeno je brzini i promjenama, a manje procesnom uklanjanju viška (ili uklanjanju smeća).
Ove godine, Lean Startup 2013 konferencija je održana u San Franciscu, od 09.-11. 12. 2013 (i u ovom trenutku već su dostupni slideovi i prezentacije sa konferencije). Naravno, gdje bi bila drugdje nego u meki startup i poduzetničkog IT razvoja - Bay Area prostoru kojeg uobičajeno zovemo Silicijskom dolinom. Na "strast" za razvojem i poduzetništvom se osjećala na svakom koraku - toliki intenzitet želje za razgovorom, dokazivanjem, preispitivanjem i povezivanjem teško je pronaći bilo gdje. Potreba za kreiranjem i stvaranjem ovdje je jako izražena i inzistira se na brzini procesa, jer eto, imate u životu mogućnost napraviti "tek" 20 - 50 pokušaja, pa je bolje da, kako bi to rekao Lean Startup , pogriješite brzo kako bi mogli ili ispraviti pogrešku ili započeti nešto sasvim novo iznova. Na konferenciji je bilo pregršt zanimljivih ljudi, ne samo posjetitelja, nego i predavača kao npr. Steve Blank, Reid Hoffman iz LinkedINa, Matt Mullenwegg WordPress/Automattica, Marc Andreessen danas VC ex. Netscape, Brad Smith iz Intuita itd...
Iako bi zbog toga pomislili da je Lean Startup neprimjenjiv u velikim organizacijama, upravo su veliki dokazivali da je stvarnost nešto drugačija, pa smo slušali o iskustvima Microsofta, Intuita ali i General Electrica, koji na veliko uvodi lean startup metodologiju u razvoj. Možete li zamisliti da su počeli izbacivati frižidere u serijama of 50 (da, samo 50 komada na tržište) kako bi dobili kvalitetan feedback korisnika i potom prilagodili proizvod, prije no što izađu na masovno tržište?
Startuperi kao startuperi (ne prisvajam si ovu kovanicu, nedavno sam čuo ovu novu hrvatsku riječ), pa je organiziran cijeli niz događanja ispred, tijekom i iza konferencije: desetak workshopova dan poslije konferencije, Lean Camp, gdje su sudionici sami kreirali svoju agendu i vodili prezentacije uz vrlo aktivno sudjelovanje drugih sudionika, GrowthHack, jednostavni hackaton gdje ljudi rade na zamišljenim idejama, koje nisu za baciti (osobno sam bio u timu koji je radio aplikaciju za iBeacon tehnologiju), UX Night, How to Prototype and Test (naslov vam sve govori) a na kraju se stiglo posjetiti i workshop Edwarda Tuftea (oni koji razumiju vizualni dizajn sigurno su htjeli biti tamo sam mnom). No, ovakvih događanja je upravo nevjerojatan broj i ono što se kod nas događa u mjesecima, kod njih se događa u - satima. Prednost je to pozicije, želje, povijesti i motivacije, ali i međusobnog pomaganja i potpore desetaka tisuća IT poduzetnika koji žive na ovom području.
Je li Lean Startup nešto što će promijeniti svijet? U globalu ne, kao što ga nisu promijenili niti Agile, niti Lean niti SixSigma, niti bilo koja druga metodologija ili framework koji donose predloške kako planirati i raditi. Je li Lean Startup metodologija (prije, pristup) koji vam može pomoći da povećate šanse za uspjeh svog startupa? To sigurno. No, kao što ste primijetili, nije ovo samo za startupe, dobar dio razmišljanja može se primijeniti i na velikim kompanijama, a to je nešto čime se bavi i PROJEKTURA, specijalizirana za change, lean i agile metodologije u velikim korporacijama.
Za kraj, jedno pitanje. Je li teško doći u Silicijsku dolinu? Zapravo nije - let vas ne košta previše ako stvarno razmišljate o svojem poslu. Drugo pitanje je: je li teško ostati neko vrijeme u Silicijskoj dolini? To već jest, s obzirom na cijene stanovanja i općenito troškove. Sjetio sam se kuće koju su iznajmljivali Slovenci kako bi svojim startupima omogućili da uz vrlo smanjene troškove borave u Silicijskoj dolini, što je super kad imate malo novaca i želite se probiti na globalnom tržištu. Koliko bi nas koštalo da to napravi i Hrvatska? Recimo, iznajmljivanje veće kuće u San Joseu (sa na primjer nekoliko soba koštalo bi 42K USD kuna na godinu ili oko 230,000 kn - smiješan iznos kada se razumije njegova namjena). Samo usporedba, državne potpore po kljunu kokoši hrvatice, što god da to jest, je 60 kn po kljunu. Ili u prijevodu, investicija u hrvatski IT izvozni startup potencijal ovdje je ekvivalent od 3,850 kokošiju. Malo manja farma, rekao bih.
Da ne zaboravim, je li se teško vratiti? Nije. Danas je sve postalo globalno i možete raditi malo ovdje , malo ondje, živjeti u Hrvatskoj, Silicijskoj dolini ili Berlinu ili Madagaskaru - sasvim je svejedno. Svijet je stvarno postao - globalno mjesto.
