Kako tvrtke koriste tehnologiju za praćenje zaposlenika

Profesionalni vozač kamiona Trevor, koji je odlučio ne otkriti i prezime, sedam godina je u poslu i njegov primjer razotkrio je sklop poslodavaca te započeo rasprave u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, Trevorov poslodavac koristio je ELD (electronic logging device) u kamionu, sustav za praćenje kretanja i to na način da ne služi kao asistent samom vozaču i pomogne mu pri eventualnim problemima već suprotno...

Poslodavac, kao i drugi na tržištu koje se tiče prijevoznika, iskoristio je ELD da bi lakše pratio vozače i postavljao im rokove. Time se došlo do situacije u kojoj se hvataju minute i vozači počinju riskirati kako bi bili brži. Da ne promaši rok, Trevor je stisnuo gas i umalo poginuo, prevrnuo se na zavoju. Odmah su se javili američki vozači sa svih strana, koji imaju identične probleme.

Nažalost, nije situacija takva samo s prijevoznicima. Velike kompanije u Kini, ali i u drugim zemljama, prate svoje zaposlenike na sve moguće načine. Amazon koristi narukvice i Alexu kako bi pratio kretanje, odlaske na WC i stanke, prisluškivao što govore. Identično koristi i Walmart te niz kineskih poslodavaca. Upravo Kinezi idu korak dalje pa koriste u nekim tvornicama posebne kape koje prate moždane valove i temeljem njih pronalaze načine kako bi zaposlenik bio produktivniji.

Ukratko, zaposlenici su postali samo dio priče o "velikim podacima", a svaki podatak može se analizirati pa iz njega izvući informacije koje će pospješiti sami posao. Amazon tako prati koliko je tko efikasan, odnosno, zadovoljava li zacrtanu normu, nakon čega umjetna inteligencija odlučuje tko ostaje na poslu, a tko ga gubi. Zaposlenici pritom nemaju nikakav izbor, ako ne pristanu na takve radne uvjete, neće dobiti posao, ili će ga izgubiti. Regulatori su se bacili na posao jer svjesni su da poslodavci ne prezaju ni pred čime da bi zarađivali, no još uvijek ne znaju kako doskočiti modernom vremenu.

Dok shvate, poslodavci će biti nekoliko koraka ispred u kršenju ljudskih i radničkih prava. Uistinu, neki već ugrađuju mikročipove u ramena ili dlanove zaposlenih, pod izgovorom da im to služi pri skeniranju unutar kompanije. Dakle, kod ulaska u prostorije, novčane transakcije ili jednostavno prijavu u sustave. No, mikročip je aktivan i dok su van kompanije, što jasno sugerira da ih se prati svake sekunde njihovih života.

Sve skupa djeluje kao svjevrsna tranzicija prema robotiziranim i automatiziranim sustavima, zbog čega humanost na radnom mjestu nekako gubi značaj. Barem kod velikih koji ovise o što efikasnijoj proizvodnji, a to su svakako kompanije koje ovise o proizvodnim lancima i zapošljavaju na desetke ili stotine tisuća ljudi u njima. Jer, njima je bitno optimizirati sustav i zato žele potpunu kontrolu nad zaposlenima, koji ne smiju gubiti ni sekunde kako bi ispunili zacrtane rokove, a ti se rokovi pomiču iz dana u dan. Što su efikasniji, to su rokovi rigorozniji, a tko ih ne ispuni - leti.

Surov je to svijet i zorno pokazuje zašto na državnim razinama treba imati one koji će sve skupa regulirati. Naime, ako poslodavce netko ne zaustavi, ne kontrolira ili ukori, ići će koliko god mogu daleko. Povijest nas je na to upozorila, a sadašnjost nam daje do znanja da se ništa nije promijenilo i da će uvijek pokušati otići korak dalje ako mogu. Pa i deset koraka, nije bitno.