Industrijski proizvođači do 2030. više će nego udvostručiti automatizaciju ključnih procesa

Udio industrijskih proizvođača koji očekuju da će do 2030. u velikoj mjeri automatizirati ključne procese više će se nego udvostručiti, s 18 posto na 50 posto, prema PwC-u. Studija, u kojoj su anketirana 443 višerangirana rukovoditelja u 24 teritorija, pokazuje da se globalna industrija proizvodnje vrijedna 16 bilijuna dolara nalazi na povijesnoj prijelomnici, pri čemu umjetna inteligencija i druge napredne tehnologije, automatizacija i konvergencija industrija ubrzano stvaraju prilike za rast i produktivnost.

„Kako se usvajanje tehnologije i automatizacije ubrzava, prednost će se premjestiti s pitanja tko ima alate na pitanje tko ih može najbrže usvojiti i orkestrirati. Agilni proizvođači osnaženi tehnologijom i spremni za budućnost već imaju prednost, a jaz između onih koji su tehnološki osposobljeni i onih koji još rade na zakrpama postojećih sustava dodatno će se širiti. Pitanje za proizvođače glasi znaju li što trebaju usvojiti i kolika je njihova spremnost da to doista usvoje”, rekao je Ryan Hawk, globalni čelnik za industriju i usluge u PwC US.

Industrijske proizvodne kompanije „spremne za budućnost” - najbržih, najagilnijih i najinovativnijih 20 posto kompanija identificiranih u istraživanju - imaju jasnu prednost. Trenutačno prosječno 29 posto tih kompanija ima visoko automatizirane procese, u usporedbi s 15 posto ostalih kompanija. Do 2030. taj bi se udio trebao povećati na 65 posto kod onih spremnih za budućnost, u odnosu na 45 posto kod ostalih.

One su također sklonije primjeni naprednih tehnologija u ključnim dijelovima lanca vrijednosti. Primjerice, 46 posto kompanija „spremnih za budućnost” koristi napredne tehnologije u dizajnu i razvoju proizvoda, naspram 34 posto ostalih kompanija, dok ih 37 posto koristi u proizvodnji i operacijama, u odnosu na 28 posto ostalih.

Kada je riječ o ukupnoj primjeni naprednih tehnologija u fazama lanca vrijednosti, dva će područja predvoditi val ulaganja: proizvodnja i operacije te dizajn i razvoj proizvoda, pri čemu će intenzivna uporaba dosegnuti 76 posto, u odnosu na sadašnjih 29 posto, odnosno 72 posto, u odnosu na sadašnjih 37 posto. Iako se ciljevi tog investicijskog uzleta razlikuju ovisno o tehnologiji, u središtu su rast i produktivnost. Od umjetne inteligencije jednako se očekuje da isporuči i jedno i drugo, 47 posto i 46 posto, dok se robotika manje povezuje s rastom, 13 posto, a znatno više s produktivnošću, 78 posto.

Iako industrijski proizvođači računaju na tehnologiju i umjetnu inteligenciju kao pokretače rasta, izvješće pokazuje i da sve više očekuju rast iz novih aktivnosti izvan svoje tradicionalne jezgre poslovanja. Više od dvije petine, odnosno 44 posto ukupnih prihoda, do 2030. trebalo bi dolaziti izvan proizvodnje industrijskih i potrošačkih proizvoda.

Istraživanje je pokazalo da se proizvođači okreću ponudama koje objedinjuju opremu, znanje i usluge, poput inteligentnih i povezanih rješenja, fleksibilne opreme, proširenih usluga te opreme za električne sustave i podatkovne centre. Kompanije spremne za budućnost pritom češće nego ostale daju prioritet inteligentnim i povezanim rješenjima, kao i modelima temeljenima na ponavljajućim prihodima ili ishodima, kao dijelu svoje strategije rasta.

Sedamdeset posto rukovoditelja ocjenjuje „razvoj novih sposobnosti unutar kompanije” kao glavni način pristupa prilikama za rast. No, iako postoji široko slaganje o važnosti takve inovacije, jasan je jaz između kompanija spremnih za budućnost i ostalih kada je riječ o sposobnostima za njezinu provedbu. Kompanije spremne za budućnost češće navode da je njihova radna snaga osnažena za djelovanje prema novim idejama, 74 posto prema 59 posto, da toleriraju strateško preuzimanje rizika, 69 posto prema 36 posto, te da imaju procese odlučivanja temeljene na podacima, 75 posto prema 47 posto.

„Tehnološka osposobljenost i automatizacija snažno će rasti u cijelom sektoru, ali će najznačajnije razlike u rezultatima proizaći iz toga koliko te tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju i automatizaciju, rade usklađeno. Žele li proizvođači otključati prilike za rast i produktivnost koje donose nove i nadolazeće tehnologije, moraju umjetnu inteligenciju i druge napredne tehnologije promatrati kao sustav, a ne kao skup izoliranih projekata i naprednih alata”, zaključio je Hawk.

PwC u svojem pregledu za 2026. naglašava da proizvodni sektor više ne ulazi samo u fazu tehnološke nadogradnje, nego u dublju promjenu načina stvaranja vrijednosti. Prema toj analizi, do 2030. čak 44 posto prihoda proizvođača moglo bi dolaziti izvan tradicionalnih industrijskih i potrošačkih proizvoda. To znači da će sve veći dio rasta dolaziti iz digitalnih usluga, povezanih rješenja, modela pretplate i ponuda temeljenih na učinku. 

Dodatni kontekst daje Međunarodna federacija robotike, koja je objavila da je u svijetu tijekom 2024. instalirano 542.000 industrijskih robota. IFR navodi i da je to više nego dvostruko više nego prije deset godina te da su godišnje instalacije četvrtu godinu zaredom ostale iznad 500.000 jedinica. Azija je 2024. držala 74 posto svih novih instalacija, što jasno pokazuje gdje je danas gravitacijsko središte industrijske automatizacije. Istodobno, IFR procjenjuje da bi globalne instalacije robota u 2025. mogle porasti na 575.000 jedinica, a do 2028. premašiti 700.000. 

Takvi podaci potvrđuju da robotika, analitika i umjetna inteligencija sve više djeluju kao međusobno povezani slojevi iste proizvodne transformacije. U takvom okruženju sama kupnja opreme više nije dovoljna za konkurentsku prednost. Presudni postaju kvaliteta podataka, sposobnost integracije sustava, brzina prilagodbe procesa i spremnost zaposlenika da rade u digitalno vođenom proizvodnom okruženju.