U vremenu u kojem se produktivnost često mjeri brzinom reakcije, brojem sastanaka i neprekidnom dostupnošću, danska znanstvenica, autorica i edukatorica za dugovječnost dr. Susanna Søberg upozorava da suvremeni stil života kod mnogih više ne stvara kratkotrajni pritisak, nego trajno stanje iscrpljenosti. Na konferenciji Future Tense govorila je o tome kako suvremeni način života proizvodi stres koji se manifestira u tijelu, ali i o tome da povratak ravnoteže ne mora nužno početi kompliciranim protokolima, nego pristupom jednostavnih alata koji uključuje izlaganje hladnoći i toplini.
Søberg pritom jasno razlikuje dvije vrste stresa. Kako kaže, postoji nešto što se zove dobar stres i nešto što se zove loš stres, a problem modernog društva je to što se loš stres taloži svakodnevno, dok tijelo ostaje bez mehanizma kojim bi ga učinkovito poništilo. Ljudi se, objašnjava, kreću iz obveze u obvezu, ali ne na način koji aktivira tijelo, nego prije svega um, pa posljedice završavaju u povišenom pulsu, tlaku i stalnom osjećaju napetosti. Njezina je teza da se upravo tu otvara prostor za kontrolirano izlaganje zdravim podražajima jer zdrav stres zapravo može poništiti loš stres.
U središtu njezina istraživanja nalazi se hormetski odgovor organizma. Kada se tijelo izloži hladnoći ili toplini, kaže Søberg, u stanicama se aktivira proces prilagodbe koji pomaže obnovi i boljoj otpornosti. Taj mehanizam, prema njezinim riječima, obnavlja enzime, obnavlja proteine i pomaže organizmu da se lakše nosi s idućim opterećenjima. Zato naglašava da prilagodba na stres proširuje vaš prozor tolerancije na stres, odnosno da cilj nije ukloniti svaki izazov, nego povećati sposobnost tijela i uma da ga podnesu bez ulaska u kroničnu iscrpljenost. U toj logici dugovječnost se ne svodi samo na duljinu života, nego i na kvalitetu svakodnevnog funkcioniranja.
Posebno je zanimljivo što Søberg svoju poruku izravno usmjerava prema poslovnoj publici. Na Future Tenseu, ističe, okupljaju se ljudi visokih performansi, a ljudi koji postižu vrhunske rezultate imaju visoku razinu stresa jer rade pod pritiskom rokova, odluka i stalne mentalne disperzije. Upravo zato im trebaju alati koji mogu brzo vratiti fokus. Kao primjer navodi izlaganje hladnoći, pri čemu bi uranjanje u hladnu vodu moglo poslužiti kao snažan reset organizma, dok je uranjanje u hladnu vodu trenutak u kojem se povećavaju dopamin i noradrenalin, a tijelo i um postaju potpuno jasniji. U njezinoj interpretaciji to nije wellness trend, nego praktičan alat za bolju koncentraciju, ravnotežu i izvedbu.
Važan dio njezine poruke odnosi se i na širenje tih praksi izvan uskog kruga biohacking entuzijasta. Søberg smatra da je važno da se o tim temama govori upravo na konferencijama koje okupljaju lidere, sportaše i donositelje odluka, jer kada oni pokažu da im hladnoća i toplina pomažu preokrenuti moj stres, uspostaviti ravnotežu u mojem umu i uspostaviti ravnotežu u mojem tijelu, tada se poruka prelijeva i na širu javnost. U tome i leži šira relevantnost njezina nastupa: u eri digitalnog preopterećenja otpornost više nije samo pitanje zdravlja, nego i pitanje kvalitete rada, odlučivanja i dugoročne održivosti modernog načina života.
