Novo istraživanje Juniper Researcha pokazalo je da će ukupan broj korisnika otvorenog bankarstva globalno dosegnuti više od 645 milijuna do 2029., u odnosu na 183 milijuna u 2025. Ovaj rast bit će potaknut snažnim usvajanjem u područjima procjene kreditne sposobnosti i identiteta.
Istraživanje je identificiralo ova dva segmenta kao ona s visokim potencijalom za monetizaciju putem API-ja otvorenog bankarstva, s obzirom na to da banke posjeduju ključne podatke o transakcijama i identitetu, koji su vrijedni trećim stranama poput agencija za procjenu kreditnog rejtinga i zajmodavaca. Juniper Research smatra da banke moraju slijediti strategije monetizacije podataka kako bi diverzificirale izvore prihoda na izrazito konkurentnom tržištu.
Juniper Research poziva pružatelje usluga procjene kreditne sposobnosti i zajmodavce da hitno usvoje mogućnosti otvorenog bankarstva kako bi bolje služili potencijalnim korisnicima s oskudnim kreditnim podacima. Korištenjem API-ja otvorenog bankarstva, zajmodavci mogu procijeniti kreditnu sposobnost pregledom podataka o transakcijama, čime se postiže veća točnost nego tradicionalnim modelima procjene i smanjuje potreba za ručnom provjerom.
„Zajmodavci su prihvatili umjetnu inteligenciju, ali pristup pravim podacima putem API-ja otvorenog bankarstva ključan je za povećanje učinkovitosti. Bez toga, zajmodavci će početi zaostajati za digitalno sposobnijim konkurentima“, objasnio je Nick Maynard, potpredsjednik za fintech istraživanja tržišta u Juniper Researchu. Zabrinutost korisnika za privatnost najveća je prepreka, stoga je edukacija korisnika o potrebi pristupa njihovim bankovnim računima od strane zajmodavaca ključna za uspjeh. Zajmodavci se moraju usredotočiti na rješavanje tih briga, koje, ako se ispravno adresiraju, mogu omogućiti generacijsku promjenu u učinkovitosti i upravljanju rizicima.
Open banking, ili otvoreno bankarstvo, predstavlja koncept u kojem korisnici daju pristanak da se njihovi financijski podaci dijele putem sigurnih API-ja s trećim stranama, najčešće fintech tvrtkama. To omogućava razvoj novih financijskih usluga koje mogu biti personaliziranije, transparentnije i konkurentnije od tradicionalnih bankarskih proizvoda.
U Europskoj uniji otvoreno bankarstvo je regulirano kroz Direktivu o platnim uslugama (PSD2), koja obvezuje banke da omoguće pristup računima klijenata ovlaštenim trećim stranama uz njihov pristanak. Slične inicijative postoje i u UK-u (Open Banking Standard), Australiji (Consumer Data Right) i Brazilu.
Prema Juniper Researchu, najveći rast korisnika očekuje se u zemljama s visokom penetracijom digitalnog bankarstva, kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Švedska i Južna Koreja, dok se u zemljama u razvoju očekuje sporije, ali stabilno usvajanje kroz partnerstva s lokalnim fintechom.
Otvoreno bankarstvo nije ograničeno samo na zajmove i procjenu kreditne sposobnosti – primjenjuje se i u osobnim financijskim upravljačima, agregatorima računa, plaćanjima i upravljanju potrošnjom.
S obzirom na rastuću ulogu umjetne inteligencije, API-ji otvorenog bankarstva postaju ključni izvor podataka za treniranje modela za procjenu rizika, ponašanja korisnika i sprječavanje prijevara.
Pitanja privatnosti i kibernetičke sigurnosti ostaju ključna prepreka – mnogi korisnici se boje dijeliti svoje bankovne podatke s trećim stranama, bez obzira na sigurnosne standarde. EU i Ujedinjeno Kraljevstvo aktivno rade na povećanju povjerenja kroz certifikacijske okvire i strogi nadzor.
Zajmodavci koji prihvate otvoreno bankarstvo mogu značajno ubrzati obradu zahtjeva za kredit i smanjiti operativne troškove, što im daje prednost na tržištu s visokom konkurencijom.
Globalna utrka u otvaranju bankarskih podataka vodi i prema novim poslovnim modelima, gdje financijske institucije više ne zarađuju samo od kamata i naknada, već i od pružanja podatkovnih usluga (data-as-a-service).
Ako se trend nastavi ovim tempom, do kraja desetljeća očekuje se da će otvoreno bankarstvo postati standardni dio digitalnih financija, pri čemu će korisnici upravljati cijelim spektrom svojih financijskih proizvoda unutar jednog sučelja – bez obzira na to gdje im se računi nalaze.