Gotovo deset godina nakon što je McKinsey počeo sustavno pratiti poslovnu primjenu umjetne inteligencije, tvrtke više ne raspravljaju samo o tome treba li AI koristiti, nego kako ga proširiti kroz organizaciju i iz njega izvući mjerljiv poslovni rezultat. Najnovije istraživanje „The state of AI in 2026: On the road to ROI” pokazuje da je primjena ušla u novu fazu: AI se koristi u više poslovnih funkcija, agentni sustavi izlaze iz pilot-projekata, a veliki sustavi sve češće preispituju što trebaju kupiti izvana, a što mogu razviti sami. Istodobno, financijski rezultat na razini cijelog poduzeća i dalje zaostaje za tehnološkim širenjem.
Prema istraživanju, gotovo devet od deset ispitanika navodi redovitu uporabu AI-ja u barem jednoj poslovnoj funkciji. Još je važnije da je 44 posto organizacija koje koriste AI došlo do faze širenja primjene na razini poduzeća, u odnosu na 38 posto godinu prije. Udio organizacija koje AI koriste u najmanje tri funkcije porastao je s 51 na 56 posto. Drugim riječima, eksperimentiranje nije nestalo, ali se težište pomiče prema operativnoj primjeni.
Razlika između velikih i manjih kompanija pritom postaje sve vidljivija. Među organizacijama s najmanje milijardu dolara godišnjih prihoda 54 posto ispitanika kaže da se AI već širi na razini cijelog sustava, dok je među manjim kompanijama taj udio oko jedne trećine. Još je veći jaz kod AI agenata. U velikim kompanijama udio organizacija koje ih šire u jednoj ili više funkcija porastao je s 27 posto u 2025. na 40 posto ove godine. Kod manjih organizacija ostao je praktički nepromijenjen, na 22 posto.
Chatbotovi su i dalje najrašireniji oblik AI-ja. Na razini svih organizacija 47 posto ispitanika navodi da ih se već širi kroz poslovanje, a među kompanijama s više od milijardu dolara prihoda taj udio doseže 64 posto. Istodobno brzo napreduju agenti za programiranje: 31 posto ispitanika iz velikih kompanija kaže da su takvi alati već u fazi širenja. To nije samo promjena u načinu razvoja softvera, nego i u odluci treba li određenu funkcionalnost uopće kupovati.
Gotovo trećina ispitanika, 32 posto, navodi da je njihova organizacija odustala od kupnje barem jednog softverskog proizvoda ili funkcionalnosti jer ga je mogla izraditi interno uz pomoć agentnih alata za programiranje. Takve odluke najčešće prijavljuju tehnološke kompanije, zatim zdravstvene organizacije, profesionalne usluge te sektor energije i materijala. To ne znači da će vanjski dobavljači postati nepotrebni, nego da se granica između kupnje i vlastitog razvoja mijenja brže nego što je to bio slučaj prije pojave generativnog i agentnog AI-ja.
Najveći paradoks istraživanja vidi se u usporedbi učinka na pojedinca i učinka na poslovni rezultat. Čak 80 posto ispitanika kaže da im je AI poboljšao osobnu produktivnost, a približno polovica navodi da im pomaže u donošenju boljih odluka i razvoju novih vještina. Ti su pozitivni učinci relativno ravnomjerno raspoređeni po hijerarhijskim razinama. Ipak, srednji menadžment i zaposlenici bez upravljačke funkcije češće od višeg menadžmenta prijavljuju negativne posljedice, poput većeg stresa, mentalnog zamora, prevelike količine AI izlaza ili pritiska da preuzmu više posla.
Na razini kompanije slika je znatno skromnija. Samo 37 posto ispitanika kaže da je AI imao pozitivan doprinos EBIT-u njihove organizacije, gotovo jednako kao i prošle godine. Taj rezultat posebno je važan zato što se u istom razdoblju povećao broj organizacija koje AI šire kroz poslovanje. Drugim riječima, veća dostupnost i šira uporaba tehnologije još nisu automatski dovele do većeg financijskog učinka na razini cijele tvrtke.
Ipak, koristi se vide unutar pojedinih poslovnih funkcija. Ispitanici najčešće navode smanjenje troškova u upravljanju opskrbnim lancem, servisnim operacijama i proizvodnji. Rast prihoda najčešće se povezuje s primjenom AI-ja u marketingu i prodaji, razvoju proizvoda i usluga te softverskom inženjerstvu. To sugerira da financijski učinci postoje, ali su često lokalizirani i još se ne prelijevaju dovoljno snažno na ukupni EBIT poduzeća.
Troškovi postaju važniji dio jednadžbe. Jedan od pet ispitanika navodi da je njegova organizacija ograničila uporabu AI-ja zbog operativnih troškova, uključujući trošak tokena, računalnih resursa i pohrane. Istodobno ulaganja ne usporavaju. Više od četvrtine ispitanika, 28 posto, kaže da njihova organizacija na AI troši više od deset posto ukupnog ICT proračuna, a 60 posto očekuje daljnje povećanje ulaganja tijekom sljedeće godine. Najizraženija očekivanja rasta ulaganja dolaze iz farmaceutske industrije, osiguranja i financijskih institucija.
McKinsey posebnu pozornost posvećuje maloj skupini takozvanih AI high performera. Riječ je o organizacijama koje AI-ju pripisuju najmanje pet posto EBIT-a i istodobno navode da im tehnologija donosi značajnu vrijednost. Takvih je samo oko šest posto, jednako kao i 2025. godine. Razlika nije samo u budžetu. Te organizacije češće koriste AI za rast i inovacije, a ne samo za povećanje učinkovitosti, te znatno češće mijenjaju cijele radne procese.
Gotovo tri četvrtine visokoučinkovitih organizacija navodi da su zbog AI-ja temeljito redizajnirale radne tokove, u odnosu na tek oko četvrtine ostalih. One su i 3,3 puta sklonije očekivati da će AI u sljedeće tri godine temeljito transformirati poslovanje. Češće uvode ljudsku provjeru rezultata modela, aktivno upravljaju troškovima tokena, računalnih resursa i pohrane, planiraju promjene radne snage, mjere učinak AI inicijativa i imaju snažniju uključenost višeg menadžmenta.
Visokoučinkovite organizacije ulažu i veći dio tehnološkog proračuna. Više nego dvostruko češće od ostalih troše više od 15 posto ICT budžeta na AI, a više od polovice očekuje da će ulaganja u idućoj godini povećati za najmanje deset posto. Istodobno su svjesnije operativnih ograničenja: kod alata za programiranje troškovi ih ograničavaju približno tri puta češće nego ostale ispitanike. Razlog nije manja učinkovitost tih alata, nego veći intenzitet njihove uporabe.
Istraživanje donosi i korekciju prošlogodišnjih očekivanja o utjecaju AI-ja na zaposlenost. U 2025. godini 32 posto ispitanika očekivalo je smanjenje broja zaposlenih tijekom sljedećih 12 mjeseci. U ovogodišnjem istraživanju samo 14 posto navodi da je AI stvarno pridonio ukupnom smanjenju broja zaposlenih u protekloj godini, dok dvije trećine bilježe malo ili nimalo promjene. Unatoč tome, očekivanja su ponovno porasla: 39 posto ispitanika sada očekuje smanjenje ukupnog broja zaposlenih u sljedećoj godini, dok 43 posto očekuje malo ili nikakvu promjenu.
Zanimljivo je da zabrinutost za vlastitu karijeru ostaje znatno niža od očekivanja o smanjenju radne snage. Tek 13 posto ispitanika kaže da ih AI čini zabrinutima za vlastite karijerne izglede. Taj podatak dobro sažima širu sliku istraživanja: zaposlenici već osjećaju osobnu korist od AI-ja, kompanije ga sve brže ugrađuju u procese i povećavaju ulaganja, ali organizacijski i financijski učinak još nije dosegnuo istu razinu.
Istraživanje je provedeno od 4. svibnja do 8. lipnja 2026. na 1.719 ispitanika iz 97 zemalja, iz različitih industrija, veličina kompanija i poslovnih funkcija. Rezultati su ponderirani prema udjelu zemlje ispitanika u globalnom BDP-u, a 36 posto sudionika radi u organizacijama s više od milijardu dolara godišnjih prihoda. Upravo zato ključni nalaz nije da poduzeća ne ostvaruju korist od umjetne inteligencije, nego da je jaz između individualne produktivnosti i mjerljivog učinka na razini cijele organizacije i dalje glavni test zrelosti AI strategije.
