PODATKOVNI CENTRI

AI infrastruktura nosi sistemski rizik

Nova procjena upozorava da bi američka izgradnja AI infrastrukture do 2032. mogla tražiti više od deset bilijuna dolara, odnosno oko 3,6 posto BDP-a godišnje. Planirani kapacitet od 183 gigavata više je nego trostruko veći od približno 57 gigavata koliko je danas instalirano. Za očekivani povrat industrija bi trebala dosegnuti oko 3,7 bilijuna dolara godišnjeg prihoda. Sve veće oslanjanje na dug, privatni kredit i posebna društva prenosi rizik izvan bilanci hiperskalera.

AI infrastruktura nosi sistemski rizik
Depositphotos / Ilustracija

Izgradnja američke AI infrastrukture mogla bi do 2032. zahtijevati više od deset bilijuna dolara i prosječno trošiti oko 3,6 posto godišnjeg BDP-a, procijenio je profesor financija i nekretnina Stijn Van Nieuwerburgh s Columbia Business Schoola. Analiza pripremljena za konferenciju Brookings Institutiona upozorava da se ulaganje više ne može financirati samo gotovinom velikih tehnoloških kompanija.

Procjena obuhvaća približno 183 gigavata novih kapaciteta podatkovnih centara u sedam godina, nasuprot oko 57 gigavata danas. Amazon, Meta i Google financirali su početni val snažnim novčanim tokovima, no planirani opseg uvodi banke, privatne kreditne fondove, vlasnike nekretnina, energetske partnere i posebna projektna društva u istu financijsku konstrukciju.

Udio od 3,6 posto BDP-a veći je od procijenjenih 2,2 posto koje je godišnje apsorbirala gradnja američkih željeznica krajem devetnaestog stoljeća. Autoceste od pedesetih godina i telekomunikacijska ekspanzija od sredine devedesetih trošile su približno jedan posto godišnje. Povijesna usporedba ne dokazuje novi slom, ali pokazuje razmjere kapitala i mogućnost prekomjerne izgradnje.

Financijska konstrukcija postaje važna koliko i tehnologija. Posebno društvo može posjedovati zemljište, zgradu ili GPU poslužitelje, dok hiperskaler sklapa dugoročni zakup. Dug se vraća iz budućih najamnina, a vlasnik tehnologije smanjuje početno opterećenje bilance. Takav model ubrzava gradnju, ali investitorima otežava utvrditi gdje se nalazi krajnji rizik ako potražnja oslabi.

Istraživač procjenjuje da bi AI industrija do 2032. trebala ostvarivati oko 3,7 bilijuna dolara godišnjeg prihoda kako bi opravdala očekivani povrat na ulaganje. Kombinirani godišnji prihodi OpenAI-ja i Anthropica procijenjeni su na približno 100 milijardi dolara, pa bi morali rasti oko 80 posto godišnje. To nije prognoza ostvarene prodaje, nego prag izveden iz kapitalnih potreba i očekivanog prinosa.

Prihod nije jedina nepoznanica. Novi čip može smanjiti trošak inferencije, promjena arhitekture modela može skratiti potreban trening, a kupci mogu više poslova izvršavati na vlastitim sustavima. Podatkovni centar projektiran za današnju gustoću opreme možda će trebati skupu prilagodbu napajanja i hlađenja prije nego što otplati početno ulaganje.

S druge strane, visoka iskorištenost, bolji modeli i brzo širenje poslovnih aplikacija mogu osigurati stabilan novčani tok. Sistemski rizik ne proizlazi iz same veličine projekta, nego iz kombinacije neizvjesne potražnje, kratkih tehnoloških ciklusa, dugih energetskih rokova i visoke poluge. Problem nastaje kada više sudionika računa na isti budući prihod kao zaštitu različitih slojeva duga.

Lokalne zajednice već ograničavaju priključke zbog potrošnje električne energije i vode. Kašnjenje trafostanice ili dalekovoda može ostaviti završenu zgradu bez punog kapaciteta, dok kamata teče. Projektni ugovor zato mora jasno raspodijeliti rizik između operatora centra, zakupca, dobavljača energije i kreditora, uključujući situaciju u kojoj GPU oprema stiže prije priključka.

Za nadzor tržišta trebaju podaci o ugovorenim megavatima, stvarnoj zauzetosti, dospijeću duga, jamstvima hiperskalera i obvezama skrivenim u posebnim društvima. Zbroj najavljenih investicija bez tih stavki može višestruko računati isti kapital. Jedan partner financira zgradu, drugi opremu, a treći energiju, iako svi ovise o istom krajnjem korisniku.

Poseban problem stvara vijek pojedinih dijelova investicije. Zgrada i dalekovod amortiziraju se desetljećima, serverska oprema nekoliko godina, a najtraženiji AI čip može izgubiti tržišnu prednost i prije toga. Ako se kratkotrajna oprema financira dugom vezanim uz dugoročni najam, vjerovnik mora znati tko plaća zamjenu i koliko često zakupac smije tražiti novu konfiguraciju bez povećanja naknade.