Mreža tamnih optičkih vlakana označava povijesni korak prema uspostavi ultra-sigurnih sustava za prijenos podataka.
Depositphotos
Hrvatska je u okviru projekta CroQCI (Croatian Quantum Communication Infrastructure) uspješno implementirala mrežu tamnih optičkih vlakana koja čini temelj buduće nacionalne kvantne komunikacijske mreže.
Planiranje i konceptualno rješenje arhitekture mreže izveo je Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dok je operativnu implementaciju provela tvrtka Odašiljači i veze (OIV). Mreža tamnih optičkih vlakana označava povijesni korak prema uspostavi ultra-sigurnih sustava za prijenos podataka, ključnih za zaštitu od sve sofisticiranijih kibernetičkih prijetnji i izazova koje donosi razvoj novih tehnologija.
Projekt CroQCI, kao dio šire europske inicijative EuroQCI, omogućuje upotrebu kvantne mehanike za osiguranje komunikacijskih kanala putem protokola za distribuciju kvantnih ključeva (QKD). Ovaj revolucionarni pristup pruža razinu sigurnosti koja nadilazi mogućnosti konvencionalnih metoda šifriranja, čineći podatke otpornima na dešifriranje, čak i uz primjenu budućih kvantnih tehnologija.
Tamna optička vlakna, kao okosnica infrastrukture, trenutačno povezuju Institut Ruđer Bošković Institut, Institut za fiziku, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak, Hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu - CARNET, Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu - Srce, Odašiljače i veze te Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Ove lokacije strateški su odabrane kako bi se osigurala optimalna mrežna povezanost i podrška za naprednu kvantnu infrastrukturu.
Temelj kvantne mreže je kvantni sloj, koji obuhvaća integraciju svih uređaja, infrastrukture, procesa i protokola potrebnih za učinkovitu primjenu QKD protokola. Kvantni sloj sastoji se od QCI čvorova za generiranje i distribuciju kvantnih ključeva, infrastrukture za prijenos podataka između čvorova te optičke zemaljske stanice (OGS) koja omogućuje povezivanje s globalnim satelitskim sustavima.
Globalna telekom industrija ubrzava pripreme za 6G eru, a prve komercijalne usluge očekuju se oko 2030. uz prve provedive specifikacije do kraja 2028. ili početka 2029., navodi se u lipanjskom izdanju Ericsson Mobility Reporta. Za razliku od prethodnih generacija, 6G se od početka projektira kao AI-native mrežna platforma sposobna podržati autonomnu mobilnost, masovne digitalne blizance, mješovitu stvarnost širokog dosega, pametne gradove i industrijsku automatizaciju, uz punu podršku za integrirano detektiranje i komunikaciju (ISAC) koje mrežama omogućuje ne samo povezivanje uređaja nego i osjet okoline.
Odluka operatora poput VMO2-a da definiraju kraj 2G mreže pokazuje da se europske mobilne mreže postupno čiste od naslijeđenih slojeva. 2G je dugo opstajao zbog široke pokrivenosti, jednostavnih glasovnih usluga, roaminga i M2M uređaja, ali održavanje stare tehnologije troši spektar, energiju, opremu i operativnu pažnju. U eri 4G, 5G i budućeg 6G-a, operatori sve teže opravdavaju paralelno održavanje više generacija mreže. Promjena se ne događa u praznom prostoru: korisnici istodobno traže niže troškove, veću automatizaciju, strožu sigurnost i predvidljivije ugovorne obveze.
Godišnja ulaganja u radijski pristupni dio šeste generacije mobilnih mreža mogla bi premašiti raspon od 100 do 500 milijardi dolara, procjenjuje istraživačka kuća Dell'Oro Group u svom izvješću o naprednom istraživanju 6G tehnologije.
