HAKOM-u, kao i u BEREC-u, tijelu europskih regulatora, zadaća je štititi tržišno natjecanje na dobrobit korisnika, a istodobno poticati investicije, a to je okvir unutar kojeg se i djeluje, pojašnjava Tonko Obuljen i dodaje kako smatra da se inovacije i investicije najbolje potiče konkurencija.
U tom smislu EU nije sklona za konsolidacijom telekom tržšita, iako se ona može događati kao prirodan proces. To je narativ koji snažno zagovaraju GSMA i Connect Europe, udruga najvećih europskih operatora, pojašnjava Obuljen i posebno ističe kako tome protivi udruga alternativnih europskih operatora, od kojih su neki u posljednje tri do četiri godine investirali možda i više od tradicionalnih operatora u mreže.
Mnogi EU telekom tržište često uspoređuje sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom, no takve je usporedbe, smatra Obuljen vrlo teško zapravo povalčiti jer je riječ o potpuno različitim tržištima
Vezano za konsolidaciju tržišta Obuljen smatra kako bi trebalo jasno iznijeti stajališta kroz neovisne brojke. Nije, kaže, točno da su američke mreže toliko bolje od europskih, tvrdi Obuljne i dodaje kako se u SAD-u može je voziti se sat i pol ili dva nekim cestama, a da uopće nema signala. N
„e samo da nema signala, nego nema ni FM radija, pa ako se i uhvati nešto na srednjem valu, to je dobro, a inače vlada tišina ako korisnik nema neku aplikaciju koja mu pušta glazbu. S Kinom se, pak, ne voli uspoređivati jer je riječ o potpuno drukčijem sustavu, ali činjenica je da je, gledano inovacijski, Kina ispred Europe“, tvrdi Obiljen.
Pritom, ističe Obuljen, postoji mnogo čimbenika i nisu svi unutar telekom sektora. Što se tiče samih telekom mreža, one su slične. Možda se nešto dogodi pola godine prije u Koreji ili godinu i pol prije u Sjedinjenim Državama, ali isto se događa i u Europi. Prije bi se moglo reći da su druge regije ispred Europe u naprednim uslugama i implementaciji umjetne inteligencije u mreže te u nuđenju novih rješenja. Uz to, tu su i velike platforme koje pružaju usluge koje formalno nisu definirane kao telekom usluge, ali ih u mnogim segmentima nadomještaju i razvijaju se na drukčiji način. U ciklusima kada intenzivno investiraju i pokreću nove usluge, vrlo često svojim dioničarima ne isplaćuju dividendu, što je u Europi ipak rjeđi slučaj.
Govoreći o regulativi, Tonko podsjeća da je nedavno objavljen akt o digitalnim mrežama, a jedan od njegovih osnovnih ciljeva bilo je pojednostavljenje regulacije. Riječ je o vrlo opsežnom tekstu u koji su integrirana još tri ili četiri druga dokumenta. Među ostalim, u njega je praktički nepromijenjena ugrađena i direktiva o privatnosti.
„Danas se mnogo govori o borbi protiv prijevara i blokiranju neželjenih SMS poruka, no takve poruke zapravo nije moguće blokirati samo temeljem broja s kojeg stižu, osim možda u nekim kratkim kampanjama. Da bi se doista moglo utvrditi kakav se link u njima nalazi ili što poruka sadržava, potrebno je ući u njezin sadržaj. No prema toj direktivi telekomi to jednostavno ne smiju učiniti“, objašnjava Obuljen.
Pritom se otvara i pitanje što s porukama korisnika rade veliki igrači i zna li se to doista. U takvim bi slučajevima, smatra, trebalo podržati pametnu deregulaciju i pojednostavljenje jer bi to otvorilo mogućnost da se neke stvari ipak rade, ali pod nadzorom. Ako to radi umjetna inteligencija, odnosno svojevrsna crna kutija, to može biti prihvatljivo, no da bi se iz takve crne kutije dobilo nešto konkretno, potreban je zahtjev korisnika ili zahtjev nadležnog tijela. Kada je riječ o privatnosti, ona pritom ostaje netaknuta.
Obuljen dodaje i da postoji još mnogo primjera te da bi se o toj temi moglo razgovarati satima jer je riječ o vrlo opsežnom području. Sada slijedi proces usklađivanja između Vijeća, Parlamenta i Komisije, pa će sigurno biti još prilika za razgovor.
„U svakom slučaju, smatra da regulaciju treba smjestiti u vrijeme u kojem živimo. S obzirom na strelovit razvoj tehnologije, jednostavno se ne može očekivati da će se sve uspjeti unaprijed regulirati. Potrebno je biti budan, pratiti razvoj i, ako nešto treba regulirati nakon implementacije, reagirati brzo, a ne voditi rasprave tri ili četiri godine. Dok se to dovrši, to je već prošlost i pojavit će se nešto novo“, zaključuje Obuljen.
