MWC 2026 INTERVJUI

Bliski istok i Afrika nisu jedno telekom tržište, nego prostor u kojem se 5G lideri, tržišta u ubrzanom hvatanju koraka i satelitska povezanost susreću u istoj regiji

Bliski istok i Afrika nisu jedno telekom tržište, nego prostor u kojem se 5G lideri, tržišta u ubrzanom hvatanju koraka i satelitska povezanost susreću u istoj regiji
Dražen Tomić / Tomich Productions

Tržišta Bliskog istoka i Afrike sve je teže promatrati kao jedinstvenu telekom regiju, jer se unutar nje istodobno razvijaju neki od globalno najnaprednijih 5G i optičkih ekosustava, ali i tržišta u kojima je mobilna mreža i dalje osnovni, a često i jedini realan put do interneta. Upravo na tu asimetriju za ICTbusiness Media – ICTbusiness.info upozorava Karim Yaici, Lead Industry Analyst za Bliski istok i Afriku u Ookli, koji ističe da regija ima “a lot of contrast”, ne samo između podregija nego i unutar njih samih. Razlike, dodaje, proizlaze iz ekonomskih okolnosti, profila korisnika i “maturity of the regulatory environment” na pojedinim tržištima.

U usporedbi s Europom, najrazvijeniji dio regije ostaju zemlje Zaljeva. Yaici podsjeća da su “The Gulf countries” među pionirima 5G-a te da su vrlo intenzivno ulagale i u optiku. Rezultat su vrlo visoke performanse i u fiksnim i u mobilnim mrežama, pri čemu, kako navodi, “da pet od šest držćava Zaljea imaju mobilne mreže najviših performansi“. Takav iskorak nije došao slučajno. Poduprli su ga investicijska snaga operatora, podrška država, otvoreniji regulatorni okvir i kupovna moć korisnika koji mogu plaćati premium usluge i najnovije uređaje. Drugim riječima, ondje se telekom razvijao u uvjetima koji su omogućili ranu monetizaciju naprednih mreža, što je bitna razlika u odnosu na velik dio Europe, a posebno u odnosu na Afriku južno od Sahare.

Sjeverna Afrika, prema njegovoj ocjeni, ulazi u novu razvojnu fazu. Nakon desetljeća rasta temeljenog na 3G i 4G mrežama, “2025 has been quite an important year” za regiju, kaže Yaici. Razlog je dvostruk. S jedne strane raste penetracija optike, a s druge je posebno važan “launch of 5G across four of the markets in North Africa”. To znači da Sjeverna Afrika više ne napreduje postupno, nego ubrzano smanjuje tehnološki zaostatak. “They’re really catching up fast”, naglašava Yaici, uz ocjenu da tamošnji operatori koriste prednost zrelijeg softvera i hardvera koji danas pokreću 5G, pa im je put prema kvalitetnijim mrežama ipak nešto racionalniji nego što je bio prvim tržištima koja su 5G uvodila ranije.

Posve drukčija logika vrijedi u subsaharskoj Africi. Ondje je, kako kaže Yaici, “mobile is the predominant way for the people to connect to the internet”, što zapravo kompenzira manjak razvijene fiksne infrastrukture. Ipak, ni taj dio kontinenta nije homogen. Južna Afrika, Gana i Kenija već imaju rastuća tržišta fiksnog širokopojasnog pristupa kroz kabel, FWA i optiku. No jedna od važnijih promjena dolazi iz satelitskog segmenta. Yaici naglašava da korisnici u dijelu subsaharske Afrike sve više prihvaćaju satelitske usluge kao zamjenu za fiksni pristup, a Ooklini podaci za Starlink pokazali su da je njegova download izvedba “better than all of the ISPs we looked at across all sub-Saharan Africa”. Iako je riječ o medijanu, a ne o apsolutnom rezultatu za svakog korisnika, on kaže da LEO usluge mogu ponuditi razinu performansi “equivalent to fibre”, zbog čega ih vidi kao “a good alternative” za korisnike i kompanije na slabije pokrivenim područjima.

Ipak, Yaici ne vidi satelite kao zamjenu za mobilne operatore, barem ne u doglednom razdoblju. Popularnost LEO pristupa raste, ali “from a small base”, upozorava, pa oni i dalje čine mali udio u broju korisnika i prometu. “The majority of the connectivity” u subsaharskoj Africi i dalje isporučuju mobilni operatori, koji zadržavaju ulogu glavnog internetskog kanala. Zbog toga se pitanje ovisnosti o Starlinku ili drugim stranim satelitskim platformama još ne može promatrati odvojeno od šireg razvoja tržišta, regulatornih reakcija i pitanja tehnološkog suvereniteta. Yaici pritom smatra da Afrika ima “some room to create an alternative to Starlink”, ali odmah dodaje da u smislu tehnološke zrelosti, poslovnih modela i tržišne spremnosti “I don’t think we’re there yet”. Upravo je u toj rečenici sažeta i bit njegove analize: MEA nije regija jednog odgovora, nego prostor u kojem operatori istodobno moraju graditi optiku, širiti 5G, čuvati mobilnu dominaciju i učiti kako satelitsku povezanost uklopiti u širi telekom ekosustav.