Snažan rast tržišta podatkovnih centara

Očekuje se da će naše tržište rasti u većem postotku od tržišta Zapadne Europe, tokom prvih godina uspostave lokalnih servisa u Zagrebu, ističe u intervjuu za ICTbusiness.info direktor Digital Realty u Hrvatskoj Goran Đoreski.

Prema njegovim riječima zbog svoje snage očekuje kako će upravo Digital Realty biti predvodnik tog rasta, budući da će korisnici imati sklonost nastaviti i u Zagrebu raditi s njima one poslove koje već rade s Digital Realtyjem u drugim metropolama.

Moderni data centar je stroj čija je složenost u rangu prekooceanskog broda ili aviona za duge letove, objašnjava Đoreski.

Potreba za podatkovnim centrima snažno raste u cijelom svijetu. Kakva je situacija kada je riječ o Digital Realtyju odnosno InterXionu poglavito u Hrvatskoj?

Tržište data centara u Zapadnoj Europi značajno raste. To je tržište na kojem globalni cloud provideri, društvene mreže, video on demand tvrtke, content delivery mreže, i ostali najveći potrošači IT infrastrukture već imaju svoju značajnu prisutnost. Rast koji sam spomenuo je na tim tržištima, dakle, organski. Na tržištu Jugoistočne Europe dobar dio tih servisa ne postoji lokalno, nego se isporučuje sa zapada. Zato očekujem da će naše tržište rasti u većem postotku od tržišta Zapadne Europe, tokom prvih godina uspostave lokalnih servisa u Zagrebu. Smatram kako će Digital Realty biti predvodnik tog rasta, budući da će korisnici imati sklonost nastaviti i u Zagrebu raditi s nama one poslove koje već rade s Digital Realtyjem u drugim metropolama. Dobro smo etablirani kod većine najbitnijih globalnih partnera pa nema razlog da se ta suradnja ne nastavi i kod nas.

Što korisnici danas najčešće očekuju u data centru, stavljaju li vlastitu infrastrukturu ili očekuju full service uslugu po principu ključ u ruke?

Važno je razlikovati tipove usluga i segmente tržišta kojima se data centri obraćaju, a posebno one kojima se obraća Digital Realty.

Svi telekomi, bez obzira radi li se o global carrierima, local loop providerima, voice/mobile providerima ili OTT (over the top) telekomima su tipično naši korisnici. Svi oni koriste vlastitu opremu za uspostavu POP-ova (point of presence), traže uslugu kolokacije i optičkog povezivanja, a te usluge jesu i bit će naš fokus.

Globalne IT kompanije u pravilu traže svoje ograđene prostore, u nekim slučajevima i cijele IT sobe ili zgrade. Oni koriste svoju opremu i traže uslugu kolokacije velike gustoće energije (hyperscale) te su također naši tipični korisnici.

Enterprise segment je mješovit. Oni dijelom koriste vlastitu opremu, što kompanija veća, to u većem udjelu. Primjerice, u našem podneblju još uvijek nije uobičajeno da neka banka u potpunosti migrira u cloud. No neki dijelovi poslovanja ipak odlaze u cloud, a kako veličina tih tvrtki pada prema SME segmentu, to veći udio poslovanja završava u cloudu. Mi pružanje cloud usluga ne vidimo kao svoju budućnost, no kako će se cloud (IaaS, ali sve više i SaaS) okrupnjavati na globalnim cloud providerima, to je također trend koji će motivirati naš rast, budući da ti provideri jesu naši kolokacijski korisnici.

Veliki problem danas predstavljaju energenti koji rastu zbog ruskog napada na Ukrajinu. Kako to riješiti? Koji su izvori dobivanja električne energije (nuklearke, hidro/termo elektrane...) - kakva je praksa u EU odnosno EMEA regiji?

Osim problema dobave energenata iz Rusije, dodatni uzrok manjka energije je i remont velikog boja nuklearnih elektrana u Francuskoj. One ne isporučuju niti blizu svog punog kapaciteta, a tržište Europe naviklo je i na taj izvor. Svima je jasno da su fosilna goriva dugoročno neprihvatljiv energent zbog CO2 emisija koje stvaraju, međutim pokazalo se i da prevlađujuće oslanjanje na obnovljive izvore poput vjetra i sunca zbog njihove sezonalnosti ne može popuniti rupu koja nastaje uklanjanjem klasičnih termoelektrana. Europa je prekasno (ponovo) prepoznala nuklearnu energiju kao jeftin, obilat i ekološki prihvatljiv izvor. Za uspostaviti novu mrežu proizvodnje potrebna su desetljeća. Čarobnog štapića neće bit i suočeni smo s manjkom dostupne električne energije u Europi.

Vjerujem da će, kao i u doba COVID-a, data centri biti nacionalno prepoznati kao objekti strateške važnosti. Kao rezultat sve veće ovisnosti o digitalnim uslugama, bilo bi izuzetno teško u potpunosti isključiti podatkovne centre s električne mreže. Što se tiče eventualnih ispada zbog napregnutosti mreže,  ne možemo točno predvidjeti budućnost, zbog čega danas poduzimamo proaktivne korake kako bismo ublažili ovaj rizik gledajući u širinu našeg europskog portfelja i pripremajući se u slučaju da dođe do nestašice.

Ove pripreme uključuju operativne mjere kao što je osiguravanje dovoljnih zaliha goriva za napajanje naših rezervnih generatora na svakoj europskoj lokaciji, u nekim slučajevima iznad razina za koje su postrojenja dizajnirana, kao i uspostavljanje sporazuma o razini usluge s našim dobavljačima goriva koji predviđaju prioritetnu isporuku goriva.

Također gledamo na šire mjere kao što je bliska suradnja s vladama i lokalnim regulatornim tijelima kako bismo osigurali da u potpunosti razumiju važnost naših usluga. Većina naših lokacija u Europi ima lokalnu klasifikaciju kao mjesta od nacionalne važnosti zbog kritične prirode usluga koje pružamo i podržavamo.

U kombinaciji, ove mjere čine dio našeg robusnog plana za kontinuitet poslovanja, nešto što preispitujemo i redovito ažuriramo kao odgovor na promjenjivo vanjsko okruženje.

U Hrvatskoj mi manjak energije zapravo nemamo. RH većinu svoje energije proizvodi sama, na vruć ljetni dan vršna snaga koja se troši u domaćoj mreži je oko 3 GW, a potencijal proizvodnje višestruko je veći. Rast cijena struje u Hrvatskoj je prouzročen manjim dijelom rastom cijene i manjkom drugih energenata, a većim dijelom trendovima cijena u Europi i emocijama. Mimo apela u medijima, ne očekujem ograničenja potrošnje električne energije u RH.

Kakva su očekivanja po pitanju cijene energenata u 2022. i 2023. i kako će se to odraziti na cijene usluga u podatkovnim centrima?

Nisam ekspert za ostale energente tako da se o cijenama plina i goriva ne bih izjašnjavao.  Što se tiče električne energije, ne vjerujem da je u ovom trenutku, zbog nestabilnih vanjskih čimbenika, moguće dati precizna predviđanja.

Kako se kreću troškovi električne energije u data centrima ovisno o godišnjem dobu (zima u odnosu ljeto), kakve su razlike o regiji odnosno geografskoj lokaciji data centra?

Najznačajniji kontributor potrošnji energije datacentara, mimo same potrošnje IT opreme korisnika, su troškovi hlađenja. Moderni data centri se u velikoj mjeri oslanjanju na sofisticirane metode hlađenja, poput atmosferskog ili adijabatskog, kako bi podigli efikasnost i smanjili ovaj trošak. To znači da njihova efikasnost (a time i potrošnja) u velikoj mjeri ovisi o vanjskoj temperaturi. U našem podneblju fluktuacije između ljetne i zimske potrošnje mogu biti prilično značajne, ovisno o opremi.

No, to ne znači da možemo jednostavno sve data centre prebaciti u polarni krug. Važan faktor kod mnogih primjena, poput replikacija baza podataka, gaming industrije, IoT i slično, je mrežna latencija. Za dobar dio pobrojanog 10 ms latencije je rubno prihvatljivo, a na optičkim komunikacijama to znači maksimalnu fizičku udaljenost (round trip) od cca 500 km ili nešto više. Zato će edge data centri uvijek biti bitni, a temperatura atmosfere izazov.

Kako uz sve to osigurati energetsku učinkovitost i potrošnju energije u data centrima?

Glavni potrošač električne energije u data centru je, naravno, ICT oprema. Osim što ona troši struju izravno, njena potrošnja također i stvara disipaciju topline, koju potom data centar mora odvesti. Donedavno, u doba jeftine energije, nije se vodilo puno računa o toj potrošnji. Kad je trošak postao značajan, naši korisnici su počeli optimizirati svoju produkciju. Te aktivnosti su se svele uglavnom na gašenje starije i energetski neefikasne opreme te uključivanja automatskog prebacivanja u “stand by“ servera u trenutku kad nisu u upotrebi. Pokazalo se da već te mjere mogu značajno smanjiti potrošnju

Idući korak je podizanje temperature medija (voda, glikol, zrak) kojim se hladi oprema. Današnja oprema može raditi na dosta velikim ulaznim temperaturama zraka i razlog zašto često ta temperatura u datacentrima nije viša je neoptimizirani protok zraka. Često se sve pretjerano hladi zbog nekoliko kritičnih točaka gdje se toplina nakuplja. Ispravan put je razriješiti te vrele točke boljim kabliranjem, blank panelima i drugim vidovima optimizacije, a potom podići temperaturu zraka. Iduće ograničenje u tom segmentu, s kojim će se većina datacentara sresti, neće biti pregrijavanje servera, već činjenica da iznad neke temperature medija odvlaživanje zraka ne radi bez posebnog postrojenja za tretman zraka. Dakle, data centar je već i samom svojom konstrukcijom ograničen u maksimumu efikasnosti koji može postići.

Mjerenje efikasnosti je u Digital Realtyju kontinuiran proces. Naša infrastruktura može postići vrlo visoke razine efikasnosti, a uvijek imamo kolege koji su fanatično fokusirani na izvlačenje zadnje decimale iz mogućnosti sustava, optimiziranjem kontrole protoka i sličnim aktivnostima. Cijeli taj posao oko efikasnosti je vrlo specijaliziran i traži puno pažnje i ljubavi. Dobro je imati ekipu koja to doživljava kao izazov.

Kakvi su rizici za kompanije i korisnike za posjedovanje vlastitog (internog) data centra bez redundantnog A+B napajanja i adekvatnog hlađenja?

Vidio sam dosta internih serverskih soba i moram priznati da nikad nisam shvaćao taj koncept. Prosječna hotelijerska tvrtka ili proizvođač građevinskog materijala rijetko kad ima potrebu za više od dva serverska kabineta. Za neke vrlo velike tvrtke znam da imaju osam kabineta. Dovesti tako malu sobu na jednaku razinu dostupnosti i sigurnosti, kao što ima veliki profesionalni data centar, u investiciji košta otprilike 20 puta više po kabinetu. Potom sve to treba i održavati, tehničari moraju biti dostupni kroz tri smjene, negdje se mora nalaziti skladište rezervnih dijelova i tako dalje. To sve je iznimno skupo.

Zbog tako visoke cijene za postizanje kvalitete na maloj infrastrukturi, koju si nitko ne može priuštiti, počinju se raditi kompromisi. Tri kućne klime rade na rubu svojih mogućnosti, a na podu je krpa jer se voda cijedi niz zid. Nikakva protupožarna zaštita, čitava sigurnost se svodi na jedan čitač kartica za otvaranje vrata. Nema dodatnih izvora energije, nestanak struje znači prestanak rada. Ispad jednog telekoma također. A u kabinetima je oprema u vrijednosti nekoliko milijuna kuna te neizmjerno vrijedni podaci.

Rizik koji spominjete ovisi o kritičnosti procesa koje taj sustav podržava. Recimo, zamislite hotel koji na vrhuncu turističke sezone ne može raditi check in / check out gostiju tjedan dana, jer sustav nije dostupan. Tako nešto može biti događaj iz kojeg se gotovo nemoguće oporaviti. Međutim, informatički sustavi rade dok rade i nitko ne zna koliko su zapravo blizu trenutku kad će stati zbog loše infrastrukture. A stat će, prije ili kasnije, makar njihovi vlasnici ni ne razmišljaju o tome. U pitanju je igra na sreću.

U današnje doba profesionalni data centar je commodity, vrlo je jeftin u odnosu na vlastito rješenje, a kvaliteta je od prve sekunde ono najbolje što je uopće tehnološki moguće. Postavljati vlastitu serversku sobu danas slično je pokušaju da ne koristiš usluge neke mobilne mreže, nego da pokušaš uspostaviti vlastitu infrastrukturu za komunikaciju. Nema smisla.

Koji su benefiti za kompanije i korisnike u InterXion datacentru od redundantnog napajanja, generatora kao backupa za električnu energiju, redundantnog hlađenja? Što korisnici prepoznaju i danas traže?

Mislim da razgovarati o čitavoj infrastrukturi nema smisla. Moderni data centar je stroj čija je složenost u rangu prekooceanskog broda ili aviona za duge letove. Prosječnom čovjeku, koji nije te struke, može biti zanimljivo vidjeti agregate kako rade, biti u data centru sa ugašenom većinom rasvjete i samo gledati lampice kako trepere i osjetiti sobu kako bruji. To je moćan osjećaj. Ali što je zapravo “ispod haube“ većina ljudi neće imati vremena niti znanja shvatiti. Tko razumije redundanciju hidrauličkih sustava aviona u kojem leti?

Ono što jest stvarno važno je da je da data centar garantira neki SLA prihvatljiv korisniku, te da korisnik vjeruje da taj konkretan brand ima znanja i tehnologije da taj SLA i ispuni. Vjerujem da Digital Realty jest takav partner.

Međutim, ja bih ipak krenuo i korak dalje. Smatram da danas rasprave o tehničkoj infrastrukturi i dostupnosti uopće više ne bi trebalo biti, da bi se trebalo uzimati u obzir samo data centre koji to već imaju riješeno. Međutim, ono što stvarno pravi razliku je dodana vrijednost u obliku recimo prisutnih telekoma. Mi ih u Zagrebu imamo preko pedeset i još dodatne tisuće unutar Europe. U Zagrebu su prisutna komunikacijska čvorišta cloud providera, Zagreb je samo gateway prema mreži od 300 data centara po cijelom svijetu. Nema poslovnog slučaja, lokalnog ili globalnog, kojeg bi bilo nemoguće razriješiti u nekoj od naših lokacija ili s nekim od naših partnera. Data centri su danas hubovi, središta oko kojih se okupljaju communityji. Biti u data centru, naročito u Digital Realtyju, je ono što daje zamah poslovanju. To je ono što daje stvarnu vrijednost.