Pilot-projekt Keppela i Shella na imerzivnom hlađenju u operativnom podatkovnom centru u Singapuru otvara pitanje koje postaje ključno za cijelu AI industriju: kako smanjiti energetsku potrošnju i trošak hlađenja dok gustoća poslužitelja raste iz generacije u generaciju. Prema objavljenim usporedbama, takav pristup može poboljšati energetsku učinkovitost za do 48 posto i računalne performanse za do 40 posto u odnosu na zračno hlađenje.
Keppel i Shell pokreću pilot imerzivnog hlađenja u podatkovnom centru u Singapuru, koji bi trebao trajati 12 mjeseci od svibnja 2026. U projektu se koristi Shellova GTL tekućina za imerzivno hlađenje servera. Objavljene usporedbe, prema kojima imerzivni pristup može donijeti do 48 posto bolju energetsku učinkovitost, do 40 posto veće računalne performanse i do 40 posto niže kapitalne i operativne troškove u odnosu na zračno hlađenje, pokazuju zašto ta tehnologija prelazi iz laboratorija u komercijalne pilote. Time se dodatno potvrđuje da je AI infrastruktura ušla u kapitalno najzahtjevniju fazu dosad, u kojoj se projekti ne mjere samo veličinom investicije nego i sposobnošću da se fizički prostor, energija, oprema i korisnička potražnja spoje u održiv poslovni model.
AI infrastruktura ne povećava samo broj GPU-ova, nego i gustoću topline po racku. Upravo zato hlađenje postaje jednako važna tema kao i nabava akceleratora, jer bez novog termalnog dizajna raste trošak po jedinici rada i smanjuje se iskoristivost prostora. Nakon godina u kojima se digitalna ekonomija često promatrala gotovo isključivo kroz softver i platforme, umjetna inteligencija je vratila u središte priče sve ono što je fizičko: zemljište, transformatore, rashladne sustave, optičke veze, građevinske rokove i kvalitetu financijske konstrukcije. Upravo na tim točkama danas se odlučuje tko može brzo odgovoriti na eksplozivan rast potražnje.
Za developere, investitore i velike tehnološke kupce to znači da se tržište podatkovnih centara mijenja iz temelja. Novi kapacitet više nije tek dodatni kvadratni metar u server sali, nego strateška imovina koja može odrediti brzinu razvoja proizvoda i mogućnost zaključivanja višegodišnjih ugovora s korisnicima. Zato se u istoj priči susreću telekom operateri, energetske tvrtke, fondovi, cloud provideri i proizvođači opreme.
U praksi raste i važnost termalnog dizajna, gustoće rackova i sposobnosti da se složena oprema dovede u pogon bez dugih kašnjenja. GPU klasteri, inference sustavi i sve veći podatkovni workloadovi povećavaju potrošnju i zahtjeve hlađenja do razina koje klasični dizajni sve teže podnose bez većeg troška. Zbog toga i naizgled tehničke odluke sve češće određuju ekonomiku cijelog projekta.
Za europske podatkovne centre i integratore to je važna poruka jer tržište ulazi u razdoblje u kojem se konkurentnost neće graditi samo kroz lokaciju i cijenu energije, nego i kroz sposobnost da se visoke gustoće održe bez nerazmjernog rasta PUE-a i troška rada. Za europske zemlje i regionalna tržišta ova dinamika posebno je osjetljiva. Kontinent želi zadržati digitalnu suverenost i ubrzati AI usluge, ali pritom se suočava s dugim dozvolama, ograničenom mrežom i rastućim pritiskom lokalnih zajednica. Hrvatska i susjedna tržišta na to ne mogu gledati kao na udaljenu temu, jer će o regionalnoj povezanosti i dostupnosti kapaciteta ovisiti cijena i brzina budućih AI implementacija.
Za korporativne kupce i javne institucije to znači da se odluke o digitalnoj transformaciji sve češće moraju usklađivati s realnošću infrastrukturnog tržišta. Nije dovoljno predvidjeti funkcionalnost koju će AI ili cloud donijeti poslovanju; potrebno je razumjeti i gdje će se workload izvoditi, koliki će biti trošak po jedinici rada, kako će se rješavati kontinuitet poslovanja i postoji li dovoljno kapaciteta za skaliranje bez dugih čekanja. U eri ograničenih megavata i akceleratora infrastruktura ponovno postaje usko grlo strategije.
I poslovna strana priče postaje sve tvrdokornija. Ulagači traže jasnije ugovore o potražnji, operateri žele bolju monetizaciju mreže i lokacija, a korisnici traže pouzdanost i predvidivost troška. To znači da će uspjeti oni projekti koji mogu spojiti tehničku izvedivost s dugoročnom komercijalnom logikom, a ne samo oni koji mogu proizvesti najatraktivniji naslov.
Singapurski pilot tako treba gledati kao signal šire promjene. Kako AI ubrzava potražnju za sve gušćim i toplijim računalnim klasterima, pobjednici u podatkovnim centrima bit će oni koji rješavanje topline pretvore u održivu poslovnu prednost. Podatkovni centri, cloud i energetski projekti tako postaju ogledalo šireg pomaka u industriji: digitalni rast ponovno ovisi o tome tko može graditi, napajati i hladiti brže i pametnije od konkurencije.
Upravo zato će sljedećih 12 mjeseci biti presudno za raspored snaga. Lokacije i tvrtke koje danas uspiju ubrzati dozvole, zaključiti energiju i osigurati financiranje vjerojatno će uhvatiti glavninu novog vala potražnje. Oni koji ostanu zarobljeni u sporim procedurama ili nejasnim tržišnim modelima riskiraju da ih kupci zaobiđu i kapacitet potraže ondje gdje se može dobiti brže i sigurnije.
Sve to dodatno podiže važnost planiranja i koordinacije između tehnološke i energetske politike. Ondje gdje se ta dva svijeta ne usklade, digitalni rast usporava bez obzira na razinu interesa tržišta. Zato se infrastruktura za umjetnu inteligenciju sve češće tretira kao pitanje nacionalne i regionalne konkurentnosti, a ne samo kao komercijalna investicija privatnog sektora.
Infobip je objavio partnerstvo s Digitasom, odjelom za marketinšku transformaciju unutar Publicis Groupea. Prema sporazumu, partneri će oko platforme Infobip AgentOS izgraditi zajedničku servisnu praksu koja spaja Infobipovu komunikacijsku infrastrukturu za velika poduzeća s dubokim kompetencijama Publicis Groupea u području podataka, umjetne inteligencije, strategije korisničkog iskustva i transformacije medija.
Jedan od najnovijih podatkovnih centara u Hrvatskoj, smješten kod Varaždina, promijenio je vlasničku strukturu. Dosadašnji suvlasnik, varaždinska IT tvrtka Cratis izašala je iz vlasništva centra, koji nastavlja poslovati pod novim vlasnikom tvrtkom Ilkari. Cratis ostaje u ulozi managed cloud partnera te nastavlja pružati podršku i povezivati infrastrukturu sa stručnim upravljanjem.
Hrvatsko tržište javne nabave godišnje vrijedi više od 14 milijardi eura, no tisuće ponuda i dalje otpada zbog proceduralnih pogrešaka, propuštenih rokova i administrativnih propusta.
