Glavni razlog zašto se autonomna vozila već sada ne viđaju na svakoj cesti su – ljudi. Nepredvidivost ponašanja ljudskog roda koja se u prometu očituje kroz opasne radnje i nesreće. Budući da samovozeći automobili neće u hipu zavladati prometnicama, nego će se njihov broj polagano povećavati, velik je izazov doskočiti njihovim reakcijama među nepredvidivim vozačima od krvi i mesa. Nissan i NASA su na sajmu CES predstavili 'Seamless Autonomous Mobility', tehnologiju baziranu u oblaku koja bi mogla potpuno promijeniti autonomna vozila.

Samovozeći automobili mogu pogriješiti samo u slučajevima kada se na cesti dogodi nešto potpuno nepredvidivo. U takvim situacijama automatizirana vozila mogu krivo procijeniti potrebne radnje i doći će do nezgode ili nesreće. Nissan i NASA sa svojom 'SAM' tehnologijom rade upravo na identifikaciji takvih situacija i predaju daljinsku kontrolu vozila čovjeku. Tako bi, kada se dogodi nesreća i policija daje uputstva te preusmjerava promet, autonomno vozilo moglo naći u situaciji u kojoj ne može doći do odluke što učiniti. U takvoj bi situaciji sustav predao kontrolu čovjeku koji bi daljinski izdao uputstva vozilu o pravcu kretanja i ponašanju. Nakon izlaska iz krizne zone vozilo bi nastavilo s normalnom vožnjom.

Ova je tehnologija bazirana na NASA-inom rješenju VERVE koje je razvijeno za udaljeno obavljanje zadataka na površini udaljenih svemirskih tijela. VERVE je omogućio robotskim vozilima da, u trenucima kada ne zna kako dalje, preda kontrolu operaterima u bazi. No, Nissanovo rješenje ima jednu važnu razliku. Nakon što se jedno vozilo nađe u problematičnoj situaciji, ono će, nakon što dobije upute iz kontrolnog centra, putem clouda prenijeti informacije ostalim automobilima u blizini. Tako će se smanjiti potreba za golemim brojem operatera koji će brinuti o svakoj pojedinoj situaciji za svako pojedinačno vozilo. Je li Nissan tako doskočio velikom problemu? I jest i nije.

Osmislili su hibrid koji samostalno vozi automobil, a u problematičnim slučajevima oslanja se na ljudsku intuiciju. U praksi će ovaj sustav trebati golemu infrastrukturu koje danas nema niti u tragovima. Trebat će velik broj operatera, mjesta na kojima će oni raditi, ali i vrlo brze i pouzdane bežične mreže putem kojih će se slati i primati informacije. Nešto povoljnija opcija bila bi kombinacija autonomne vožnje uz priskakanje putnika u vozilu u pomoć kada se za to pojavi potreba. No, problemi su tu da ih se riješi i zasigurno će testiranja i vrijeme pokazati koji je koncept najbolji za izvanredne situacije. Ono što je posljednjih mjeseci jasno je da su samovozeći automobili vrlo blizu i da ćemo ih uskoro ugledati na cestama.