Rad na daljinu često znači prekovremene sate i izgubljenu slobodu

Rad na daljinu postao je nužnost s pandemijom koronavirusa, ali poslodavci i općenito poslovne (ne)prilike dovele su do povećanja broja prekovremenih sati, radnih vikenda, popodnevnih i noćnih smjena.

Po svemu tome jasno je da su zapravo poslodavci ti koji su profitirali iz takvog odnosa. Iako će mnogi od zaposlenika reći da im je velika želja bila raditi od kuće, dok će mnogi poslodavci reći da u nekadašnjim okolnostima nisu pomišljali na takvu vrstu rada.

Stvari su se promijenile i poslodavci mogu zadovoljno trljati ruke jer produktivnost se povećala, troškovi poslovanja su se smanjili i tako nešto idealno je. Također, nekako je postalo normalno imati zaposlenika na raspologanju kad god poželite.

Sve to kroz istraživanje otkriva Prodoscore Research Council (PRC), inteligentni softver načinjen od strane Prodoscorea upravo za ovako nešto - uvid u aktivnosti i produktivnost zaposlenika. Prikupljeno je oko 900.000 jedinica podataka, a generiralo ih je gotovo 7000 zaposlenika. Ono što je prvo vidljivo jest da se kroz 2020. produktivnost povećala u odnosu na 2019.

Zanimljivo je vidjeti i koliko se zapravo radilo tijekom siječnja ove godine u odnosu na siječanj prošle godine. Dakle, prosječni početak radnog vremena bio je 7:46 sati u odnosu na 8:24 sati prije godinu dana. Istovremeno kraj radnog vremena pomaknuo se s prošlogodišnjih 17:31 na ovogodišnjih 18:12 sati.

Tako nešto predstavlja potencijalni problem za one koji nisu plaćeni po satu ili nemaju jasno definiranu situaciju s prekovremenim satima.

Dobro je vidjeti i kad je produktivnost najviša - između 11 i 12 sati. A najproduktivniji dan u tjednu utorak, iza kojeg su srijeda pa četvrtak. Na godišnjoj razini produktivnost je najniža tijekom ljetnih mjeseci i tijekom blagdana.

Konačni zaključak je da poslodavci zasad nemaju razloga vraćati zaposlenike na radna mjesta, neovisno o situaciji s pandemijom.