Akvizicija švicarskog Polaritona od strane Marvella, za neobjavljen iznos, uklapa se u širi trend pojačanog interesa za silicijsku fotoniku i optičko skaliranje u podatkovnim centrima. Kako AI klasteri rastu u veličini i gustoći, interkonekcija postaje usko grlo jednako važno kao i sam akcelerator, pa se bitka sve snažnije seli prema optičkom sloju koji mora nositi goleme količine prometa uz što manju potrošnju i latenciju.
Marvell je objavio preuzimanje startupa Polariton Technologies za neobjavljen iznos, uz obrazloženje da time želi ubrzati optičko skaliranje i razvoj rješenja temeljenih na silicijskoj fotonici. Važnost akvizicije proizlazi iz činjenice da AI podatkovni centri ne trebaju samo više računala, nego i znatno snažniju i učinkovitiju povezanost između njih. Bez odgovarajuće optike rast klastera brzo nailazi na ograničenja u propusnosti, potrošnji i dizajnu sustava. U cijelom sektoru postaje sve jasnije da umjetna inteligencija ne podiže potražnju linearno, nego koncentrirano, kroz nekoliko tehnoloških slojeva koji sada postaju presudni za rast prihoda i tržišne pozicije.
Silicijska fotonika sve se češće spominje kao tehnologija koja može pomoći da se ogromni AI klasteri skaliraju bez nerazmjernog rasta topline i energetskog troška. Zato se i veliki proizvođači čipova sve agresivnije pozicioniraju u tom segmentu. To znači da su se pravila igre u poluvodičima i infrastrukturi osjetno promijenila. Više nije presudno samo imati brži ili jeftiniji proizvod, nego biti prisutan ondje gdje nastaju najveći infrastrukturni budžeti: u poslužiteljima za AI, naprednoj memoriji, međusobnom povezivanju klastera i platformama koje mogu izdržati golemi rast prometa i topline.
Kako se taj val širi, raste i ovisnost industrije o uskim grlima poput naprednog pakiranja, proizvodnih kapaciteta i pristupa specijaliziranim komponentama. Upravo zbog toga snažna potražnja ne jamči automatski i glatku isporuku. Naprotiv, u mnogim segmentima povećava se osjetljivost na kašnjenja, cjenovne skokove i preraspodjelu kapaciteta prema najvećim kupcima.
Za proizvođače to otvara priliku, ali i rizik. Oni koji uspiju uhvatiti pravi tehnološki sloj mogu naglo povećati prihode i tržišni utjecaj, no istodobno moraju dokazati da mogu održati opskrbu, brzinu razvoja i tehničku relevantnost kroz više generacija proizvoda. U AI eri jedna dobra godina nije dovoljna ako se ne pretvori u održivu poziciju u budućim platformama.
Za europske industrijske i istraživačke ekosustave ovo je relevantno jer optika i fotonika ostaju područja u kojima Europa još ima znanje i industrijsku bazu. Pitanje je hoće li to znanje uspjeti pretvoriti u veći komercijalni udio u AI infrastrukturi. Europski integratori, telekomi i operatori podatkovnih centara zbog toga ulaze u razdoblje u kojem će nabava biti mnogo više strateška nego operativna funkcija. Odluka o platformi, memoriji, optici ili poslužiteljskoj arhitekturi imat će dugotrajan utjecaj na trošak, raspoloživost i konkurentnost AI usluga.
Za tehnološke naručitelje to nosi i novu razinu složenosti u planiranju. Odabir platforme više nije samo stvar tehničke kompatibilnosti, nego dugoročne strategije nabave, energije, hlađenja i održavanja. Pogrešan izbor može značiti viši trošak kroz više godina, lošiju iskoristivost resursa i sporiju isporuku AI usluga krajnjim korisnicima. Zbog toga hardverska arhitektura postaje tema uprave, a ne samo inženjerskog tima.
Ujedno se širi i prostor za novu industrijsku politiku. Kontinent koji želi biti relevantan u AI-u ne može se oslanjati samo na razvoj aplikacija, nego mora bolje razumjeti gdje u lancu vrijednosti još može izgraditi održivu prednost, bilo kroz fotoniku, opremu za podatkovne centre, napredno istraživanje ili specifične komponente.
Marvellov potez potvrđuje da se nova AI utrka više ne vodi samo oko procesorske jezgre. U sljedećoj fazi pobjednike će određivati i to tko može najpametnije riješiti prijenos podataka unutar sve većih, gušćih i toplijih računalnih sustava. AI val zato treba gledati i kao test otpornosti cijelog hardverskog ekosustava: tko može isporučiti performanse, volumen i ekonomiku u isto vrijeme, taj će dugoročno određivati tempo tržišta.
U sljedećoj fazi tržište će vjerojatno nagrađivati one dobavljače koji mogu dokazati ne samo vrhunsku izvedbu, nego i konzistentnu isporuku, kvalitetan softverski ekosustav i predvidiv roadmap. U AI eri najbolji proizvod nije nužno onaj s najjačim pojedinačnim brojkama, nego onaj koji najpouzdanije sjeda u širu operativnu sliku kupca.
Ujedno raste i strateška važnost partnerstava kroz cijeli lanac vrijednosti, od foundryja i proizvođača opreme do developera sustava i cloud providera. Nijedna kompanija više ne može sama zatvoriti sve slojeve kompleksnosti koje donosi AI infrastruktura, pa se konkurentska prednost sve češće gradi kroz ekosustav, a ne izolirani proizvod.
Novo istraživanje Eurobarometra pokazuje da gotovo polovina europskih malih i srednjih poduzeća, njih 46 posto, ima poteškoće u pronalasku radnika s odgovarajućim vještinama. Prema istom istraživanju, zapošljavanje državljana izvan Europske unije i dalje je ograničeno.
Projekt digitalnog eura ulazi u odlučujuću fazu europskog zakonodavnog procesa. Odbor za ekonomska i monetarna pitanja Europskog parlamenta zakazao je za 23. lipnja glasanje o nacrtu izvješća o uspostavi digitalnog eura, čime se otvara put prema plenarnoj raspravi i konačnom usuglašavanju s Vijećem Europske unije. Riječ je o pravnom okviru bez kojeg izdavanje digitalne valute središnje banke nije moguće, premda sama regulativa ne obvezuje Europsku središnju banku na njezino izdavanje.
Ericsson je objavio kako je Upravni odbor imenovao Pera Narvingera predsjednikom i glavnim izvršnim direktorom kompanije, nakon što je Börje Ekholm odlučio odstupiti s dužnosti CEO-a Ericssona. Per Narvinger pridružio se Ericssonu 1997. godine i ima široko iskustvo u različitim područjima telekomunikacijske i ICT industrije, uključujući istraživanje i standardizaciju, razvoj, upravljanje proizvodima i prodaju.
