Certifikatom se dokazuju znanja

Certifikatom se dokazuju znanja

Predstoji nam digitalno desetljeće – tako je u svom govoru o stanju u EU najavila Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Iako Hrvatska u mnogo čemu zaostaje za europskim prosjekom, u području ICT-a ipak imamo mnoge tvrtke i pojedince koji svojim radom mogu biti primjer drugim zemljama.

Izvrsnost se temelji na znanju, a konkurentnost se „podiže“ potvrdom kompetencija. Jedan od načina za to je neovisna stručna potvrda da posao obavljate na jasan i propisani način, odnosno da posjedujete potrebno znanje i vještine za isto.

„Mi živimo u vremenu znanja. Jedno je misliti kako sve super radite, kako su korisnici jako zadovoljni i pretpostaviti da će zbog toga svi pohrliti baš kod vas. Ali to nije baš tako, vrlo je korisno imati neovisnu stručnu potvrdu ili certifikat. Na primjer, vozačka dozvola je vrsta certifikata, a znamo da bez vozačke dozvole nije dozvoljeno voziti automobil. Slično je i sa podatkovnim centrom, tj. treba znati „voziti“ jedan podatkovni centar", pojašnjava Marijan Lalić, savjetnik Uprave za razvoj i standardizaciju tvrtke podatkovni centar Križ, a čiji je podatkovni centar u Jastrebarskom nedavno zaslužio prestižni ANSI TIA 942 Tier III certifikat.

Lalić naglašava da se sve to radi zbog sigurnosti i povjerenja korisnika, jer kao što vozačka dozvola  govori da imamo potrebno znanje za vožnju sukladno pravilima sigurnosti u prometu, tako je i sa podatkovnim centrom, to se radi zbog sigurnosti informacija i imovine korisnika.

„Kad jednom naučite voziti automobil smatra se da znate voziti do kraja života i da ste svakim danom sve bolji vozač, a kad certificirate podatkovni centar onda ste dužni kontinuirano održavati i unaprjeđivati tu potvrđenu razinu i podložni ste stalnim i čestim provjerama. U svakom slučaju, ovakva vrsta certificiranja je iznimno složen posao, najviše zbog naše loše prakse u području dizajniranja i projektiranja takvih sustava. Zato smo mi i prije projektiranja i izgradnje dobro proučili i poznavali standard koji želimo dostići i tako i dizajnirali naš podatkovni centar u Jastrebarskom. Tako smo imali vrlo malo intervencija u „projekt“ jer sadržaj je bio gotovo 100% u okviru propisane norme", dodaje Lalić i ističe kako je najveći posao bio kod usklađivanja raznih dijelova dokumentacije u samoj formi.

„Nekoliko je razloga, da bih vam to približio, to je kao da u Hrvatskoj položite vozački ispit i znate sve „naše“ prometne znakove, a onda dođete u Pakistan gdje je sve drugačije. Iako ste super savjestan i vješt vozač treba vam neko vrijeme da naučite razlike u pravilima i da ih primijenite", objašnjava Lalić.

Kako se ovdje radi o inženjerskom certifikatu, Lalić koji je osobno vodio projekt certificiranja, otkriva da su čak i najbolji projektanti bili iznenađeni dubinom traženih opisa, detalja i označavanja za svaki pojedini dio infrastrukture i procesa.

„Na primjer, imate tisuću istih prekidača i u praksi naši projektanti su naučili da ga označe nekom oznakom i istu oznaku koriste u svim shemama i dijagramima za svih tisuću komada. Međutim, norma traži da svaki od njih bude označen svojom zasebnom oznakom radi toga što ih je, iako su isti, potrebno jasno razlikovati po položaju i funkciji. I dakako postoje pravila kako ste što označava. Naravno, to je ispravno, jer razina Tier III certifikata podrazumijeva rad podatkovnog centra u režimu konkurentnog odražavanja za svaki, i najmanji dio infrastrukture. Potrebno je da sustav koji opslužuje korisnikovu infrastrukturu nikada ne  „stane“, to znači da sustav, uključujući i zaposlenike „uvijek“ radi. I zato svaki, pa i najmanji dio, mora biti jasno definiran", govori Lalić, ističući da su propisane i obavezne topologije i redundancije ili zalihosti i međuovisnosti, što je inženjerski gledajući lakši dio posla, ali poslovno i financijski gledajući jako zahtjevan.

O razlogu činjenice da je malo podatkovnih centara certificirano, Lalić drži da to ovisi o samoj namjeni nekog podatkovnog centra, odnosno za koju vrstu korisnika je on namijenjen - za interne potrebe ili za pružanje usluga na tržištu. Zatim, ovisi o prostornim i geografskim uvjetima lokacije, prvenstveno o mogućnosti upravljanja rizicima iz okoline kao što su nepogode ili prirodne katastrofe. To je cijeli niz normom postavljenih ograničenja. Zato se na primjer, podatkovni centri ne grade u „gradovima“ ili u blizini neke ambasade ili državne granice, ne grade se u poplavnim područjima, blizu nuklearne elektrane ili manje od jednu milju od magistralnog plinovoda.

„Sve su te stvari propisane. I tako imate puno podatkovnih centara koji ne zadovoljavaju minimalne tehničke ili sigurnosne uvjete, vlasnici to znaju i ne pada im na pamet trošiti novce za nešto što ne mogu postići", ističe Lalić.

Kao jedan tehnički primjer navodi da je, bez obzira na način kako osiguravate napajanje, osnovni uvjet za podatkovne centre da imaju vlastiti pogon za vlastitu proizvodnju električne energije, na primjer, dizel agregat. To je teško imati u urbanoj sredini gdje ljudi žive i stanuju jer dizel agregati proizvode zagađenja i uglavnom veću buku od dozvoljene za takva područja. Dodatno, da biste bili sigurni da će obaviti svoju funkciju, agregat morate upaliti barem jednom tjedno, onako za „probu“, a barem jednom mjesečno „za stvarno“ kako biste bili sigurni da korisnikova oprema neće ostati bez napajanja.“

„To je sve propisano, a osim toga propisana je količina goriva kojeg morate skladištiti da bi mogli proizvoditi „struju“ u propisanom vremenu. A kako na vrijeme i planski dobavljati gorivo ako vam zatvore dostavni put zbog radova na kolniku ili vam policija ne dozvoli pristup jer se vaš centar nalazi u blizini ambasade gdje se dogodio nekakav međunarodni incident? No da ne duljim, ima toga jako puno, ali voziti podatkovni centar Tier III razine je vrlo složen i ozbiljan posao, dok i sama lokacija i namjena jednog podatkovnog centra igra presudnu ulogu", zaključuje Lalić.

Na pitanje mogu li klijenti platiti takve visoke „pogodnosti“, Lalić odgovara da postoje mnogi korisnici koji žele da im „podaci“ ili „imovina“ ne stradaju zbog nekakvog nemara ili mogućih nepredviđenih događaja. I sami vidite da, ako se posao ne radi kako treba, vlakovi iskaču iz šina, zapale se skladišta, ruše se dimnjaci.

„Naši korisnici jednostavno izračunaju koji rizik mogu prihvatiti a koji će prebaciti na nas koji se time bavimo. A i to je jedan od razloga zašto se neki centri certificiraju a neki ne", uz to dodaje da je danas vrlo važno jeste li apsolutno neutralan „business core oriented“ podatkovni centar ili usluge vežete uz drugi „core business“.

„Tako korisnici mogu procijeniti moguću štetu po sebe i svoj posao ne samo od moguće nezgode već i od upravljanja svojim troškovima i ulaganjima.  Samo za ilustraciju, kod nas korisnik može zatražiti uslugu bilo kojeg telekomunikacijskog operatera za usluge prijenosa podataka ili interneta, a kako smo mi certificirani kao „carrier neutral“ podatkovni centar mi smo to dužni osigurati našim korisnicima, po njihovoj želji omogućujući im da budu neovisni u tom dijelu. Znači, ne bavimo se telekomunikacijskim uslugama već isključivo našim poslom, uslugama podatkovnog centra, na način da ima što manje propusta. Vjerujte, to je korisnicima jako važno", pojašnjava Lalić.

Kako se radi se o ozbiljnom i strogo definiranom poslu, nema mjesta za improvizacije i traži se puno istraživanja, znanja i vještina, kako menadžmenta tako i struke i svih zaposlenika. Lalić kaže da sama norma nudi najbolje prakse kako se to radi, menadžment mora preuzeti odgovornost za upravljanje rizikom a zaposlenici usvojiti i svakodnevno primjenjivati i unaprjeđivati znanja i vještine.

„Certifikatom smo se pozicionirali kao „ozbiljni igrači“ na globalnom tržištu i tako omogućili i našim i svim poduzetnicima širom Europe da koriste ovakve profesionalne usluge i u Hrvatskoj", pojašnjava Lalić.

Dodaje na kraju da je to u smislu konkurentnosti ekonomije puno, slično, kao na primjer, imati vlastitu hrvatsku tvornicu automobila. A nemamo je, pa se postavlja pitanje zar mi ne možemo ili ne znamo?

„Mi smo u početku mislili da znamo i možemo, tako je sve i nastalo, a certifikatom smo dobili potvrdu samih sebe i našeg posla. Treba vjerovati u sebe, i vjerujte, isplati se", zaključuje Lalić, uz „Potvrdio Uptime“.

Još iz kategorije

Tehnološki giganti niječu monopol

Tehnološki giganti niječu monopol

22.10.2020. komentiraj

Google, Facebook, Amazon i Apple prošle su se godine našli pred ozbiljnim problemima u Sjedinjenim Američkim Državama jer krenule su istrage o njihovom dominaciji na tržištu, monopolu te raznim radnjama koje onemogućavaju konkurenciji normalno poslovanje. Takve optužbe potvrdili su u kongresnom Odboru te naglasili da navedene kompanije koriste veličinu i moć kako bi preuzele kontrolu pri donošenju bitnih zakona te još rasle i povećavale moć.

Zašto se automatizacija u Europi odvija drugačije nego u ostatkku svijeta?

Zašto se automatizacija u Europi odvija drugačije nego u ostatkku svijeta?

22.10.2020. komentiraj

Automatizacija donosi poboljšanja u smislu efikasnosti, produktivnosti i smanjenju troškova u globalu, zbog čega se u svim industrijama trude implementirati rješenja koja to omogućavaju. Ipak, postoji razlika u toj implementaciji kad pogledamo svjetske regije, a posebno se ističe Europa.

TOP 100 najuspješniji tvrtki u segmentu računala prema neto dobiti

TOP 100 najuspješniji tvrtki u segmentu računala prema neto dobiti

22.10.2020. komentiraj

Na vodećem mjestu prema neto dobiti gdje pripadaju tvrtke kojima je pretežiti prijavljeni NKD 26.20, 58.21, 58.29, 95.11, za 2019. godinu nalazi se opet IBM Hrvatska koji dokazuje svoj vodeći položaj u segmentu računala, pokazu podaci tvrtke Bisnode i portala Poslovna.hr i ICTbusiness.info.