Steve Jobs je bio u mnogim situacijama nemilosrdan, ostavljao je dojam hladnokrvnog i bešćutnog, no u svakom je trenutku bio svjestan načina na koji je uspio i nije se libio prenositi ga na druge. Jer, netko je to prenio i na njega...
Tako je prije 28 godina ispričao jednu situaciju iz svog života, za koju znanstvenici tvrde da još uvijek vrijedi.
"Nikad nisam naišao na nekoga tko mi ne bi želio pomoći, ako sam tražio pomoć. Imao sam 12 godina kad sam nazvao Billa Hewletta, predstavio mu se, rekao koliko imam godina i da trebam brojač frekvencija pa ako ima viška, da mi ga da. Nasmijao se i dao mi ga, a potom mi i ponudio ljetni posao u Hewlett-Packardu. Bio sam kao u raju... Nikad nisam naišao na nekoga tko mi je rekao ne ili poklopio slušalicu kad sam tražio pomoć. Zato, kad ljudi od mene traže pomoć, trudim se pomoći im, kako bih vratio "dug zahvalnosti". Ipak, mnogi ljudi nikad ne traže pomoć i to je ono što dijeli one koji čine stvari od onih koji sanjaju o njima", izjavio je Jobs.
Znanost se s time slaže. Ljudi se iz straha da će ispasti neznalice ili nesposobni boje pitati za pomoć. Radije odustanu pa pokušavaju sami, što često ne ispadne dobro. Nekad ljudi misle da je pitati za pomoć besmisleno, što također nije točno.
Ali, ruku na srce, ljudi će prije tražiti nešto kao 12-godišnji Jobs, jer radi se o stvari koju nemaš i ne možeš bez nje. Teže će tražiti pomoć na nekom projektu. Ili će je teže dobiti, što je Jobs toliko puta potvrdio, ako je vjerovati njegovim bivšim partnerima i zaposlenicima koji su se žalili na njegov pristup poslu.
Svakako, kao podloga priči o ljudskoj averziji prema traženju pomoći, iz bilo kojeg razloga, njegova dogodovština je itekako vrijedna. Zato, ako imate na umu nekoga tko bi vam mogao pomoći u onome pred vama, ne libite se tražiti je. Najčešće ćete je dobiti...