Dok se sve češće čuje kako pripadnici generacije Z čak ni ne znaju čitati pisana slova, no za Chrisa Tomassa, izvršnog direktora američkog lanca restorana First Watch, olovka i papir i dalje imaju posebno značenje.
Na čelu kompanije koja godišnje ostvaruje prihod veći od milijardu dolara, Tomasso svakog mjeseca vlastoručno piše čestitke i zahvale zaposlenicima - kuharima, konobarima i peračima posuđa – koji slave desetljeća rada u tvrtki. Do sada ih je napisao više od petsto, a vjeruje da upravo te male geste čine veliku razliku.
"Cijenim ljude koji vole ono što rade i žele biti najbolji u svom poslu. Želim im pokazati da vidimo i vrednujemo njihovu odanost, trud i dugogodišnji doprinos", rekao je za Fortune.
Lekcija iz prošlosti
Inspiraciju za taj pristup Tomasso je pronašao još na početku karijere. Kada je imao 26 godina i radio u Hard Rock Caféu, primio je pismo zahvalnosti od tadašnjeg direktora. Taj list papira čuva i danas. Kad je 2018. preuzeo funkciju CEO-a, odlučio je istu filozofiju primijeniti u vlastitom vodstvu – staviti ljude ispred hijerarhije.
"Nastojim da titula "CEO" ne bude barijera. Ručam u zajedničkoj prostoriji s ostalima, što nove zaposlenike uvijek iznenadi. Sjesti pokraj nekoga i razgovarati s njim kao s kolegom, a ne nadređenim – to bi trebalo biti normalno."
Za njega, to nije samo simbolika, već temelj uspješnog vođenja.
"Naša je zadaća stvoriti radno okruženje u kojem su ljudi zadovoljni i osjećaju se cijenjeno. Kad to postignemo, oni će učiniti sve ostalo - i to bolje od bilo koga drugog", napisao je Tomasso u objavi na LinkedInu.
Gesta koja ne zastarijeva
Iako tehnologija olakšava komunikaciju, mnogi poslovni lideri smatraju da osobni dodir i dalje ima najveću snagu. Među njima je i Geoffroy van Raemdonck, direktor luksuznog lanca Neiman Marcus. Prije pandemije svakodnevno je slao tri do pet zahvalnica napisanih rukom, a u doba hibridnog rada taj običaj je zadržao, uz poruke i telefonske pozive.
"Mentori su me naučili koliko "hvala" može značiti. Taj trenutak priznanja izuzetno je važan jer znam koliko vrijedi osjećaj kada te netko primijeti."
Sličan stav ima i Mike Wirth, čelni čovjek Chevronea. On i danas povremeno piše poruke zahvalnosti zaposlenicima širom svijeta.
"Sjećam se koliko bi mi značilo da sam kao mladi inženjer dobio pismo od direktora. Zato uvijek pokušavam pokazati ljudima da ih vidim i da ih cijenim."
Ni mlađa generacija lidera ne zazire od papira. Izvršni direktor OpenAI-ja, Sam Altman, često koristi rukopis kad pokušava razriješiti kompleksne ideje ili donošenje odluka.
"Pisanje vidim kao oblik razmišljanja na papiru. Kad se suočavam s nejasnoćama, jednostavno sjednem i počnem pisati - ništa mi ne pomaže više od toga."
Dodao je da svoje bilješke obično istrgne iz bilježnice kako bi ih mogao uspoređivati i razbacati po podu dok ne dođe do rješenja.
U svijetu u kojem umjetna inteligencija sve više preuzima komunikaciju, možda će upravo stari, jednostavni čin, stavljanje pera na papir, dokazati da iskrena ljudska povezanost i dalje nadilazi svaku digitalnu brzinu.