Pandemija koronavirusa uvela je neke od promjena u način poslovanja, a jedan od njih svakako jest potreba za videkonferencijama. Nikad nije bila toliko izražena, u tolikoj mjeri i toliko neizostavna, što se odrazilo na apsolutno sve uključene u tu priču. Samo, onima koji komuniciraju na taj način sve skupa može biti iznimno iscrpljujuće.
Primjerice, Microsoft, Zoom, Google, Facebook, Houseparty... bilježe uspjehe zahvaljujući činjenici da milijarde ljudi mora biti u svojim domovima i raditi ili komunicirati na daljinu, no istim tim ljudima sve skupa nije nimalo jednostavno.
Za videokonferenciju potrebno je imati odgovarajuću opremu, odgovarajuću internetsku vezu i strpljenje čekati da netko kaže što ima. Teže se uključiti i nadovezati, teško je snaći se ako netko nema odgovarajuću opremu ili internetsku vezu, pa sve skupa ima zastoje, poteškoće, oduži se.
Ujedno, problemi poslovanja u doba krize jesu u tome što se videokonferencijski pozivi sve rjeđe odvijaju u samoj smjeni, a sve češće van nje, što zaposlenike i njihove lidere veže uz posao kroz cijeli dan. Nije ni to sve, ako su sastanci izvedeni unutar radnog vremena, teže je čuti sve, nemoguće je vidjeti istovremeno sve osobe i kompletni proces zna se podosta odužiti. I ne ostavlja identičan dojam. Dakle, iscrpljuje.
Nažalost, nije to sve, najnovija istraživanja pokazala su da ljudi osjećaju pritisak od virtualnog druženja, više no što su osjećali od onog "stvarnog". Samim time, osjećaju krivnju ako izvan radnog vremena odbijaju videopozive i druženja tog tipa. Ali, zbog načina na koji funkcionira posao i činjenice da smo vezani uz boravak u domovima, teže je shvatiti neobavezno druženje kroz videopoziv drugačije od videkonferencije u poslovnom smislu.
Nadalje, kod komunikacije kroz videopozive, oko 85 posto konteksta se gubi jer ne vidimo govor tijela, ne prepoznajemo atmosferu u prostoriji, kao ni poruke koje se uistinu odašilju. Samim time, s vremenom takav način komunikacije kod ljudi stvara averziju i potpunu suprotnost onome što je bio prvotni cilj...
