“I'm not sure I entirely trust a computer with the mind of its own.” Roj Blake, dystopian future

Oni što dolaze za nama

Oni što dolaze za nama
Goran Matošević / Tomich Productions

Kvarner je nekad bio pun brodova koji su na sidru čekali istovar, a Prlja i Mrle još uvijek nisu znali da će njihovi performansi u Palachu obilježiti više nego jednu generaciju bundžija. U to vrijeme otprilike se, u obronak brda po kojem još nije vijugala zaobilaznica, do koljena ukopao armirano betonski Veli Jože. Službeno se zvao Š-4 i bio je dom hordi djece s asfalta. Asfalt je bio njihova igračka. Bijelim kredama, ukradenim u školi, po njemu su iscrtavala svemirske brodove i u njima putovala daleko daleko iznad betona koji ih je nadvisivao.

“Blake’s 7” bila je znanstveno fantastična serija koju sam fanatično gledao tih dana, unatoč činjenici da sam većinu pregledao vireći samo uplašenim očima iznad deke. Već špica je bila čista drama, a opori dijalozi koji su slijedili u BBC-jevoj produkciji nisu bili nimalo bolje prilagođeni mojoj tadašnjoj dobi. Danas bi taj cijeli show izgledao vrlo jeftino, gore nego StarTrek tog vremena, ali tada je više - manje odredio čime ću se baviti ostatak života.

Sedmorka iz imena serije se sastojala od šest ljudskih članova posade vanzemaljskog svemirskog broda “Liberator” te brodskog računala po imenu Zen, kao sedmog člana. Zen je bio govoreća umjetna inteligencija, mudar i logičan, sveznajući, lojalan posadi, ali vrlo ćudljiv i prijekog karaktera. Zen je bio moja prva slika o tome što je računalo, a sva računala koja sam potom sreo, čak i moćni Commodore 64, samo su bila blijedi usputni pokušaji, u iščekivanju onog pravog.

Ne takva kao Zen, ali ipak umjetna inteligencija se već u našim životima danas obilato koristi. Praćenje traka na cesti u automobilu, glasovno pretraživanje, predlaganje sadržaja od strane društvenih mreža i medijskih servisa - sve to spada u okvir kolegija koji se nekad na FER-u predavao pod nazivom “prepoznavanje uzoraka”, specijalizirana umjetna inteligencija. Ali sve te servise, makar koliko korisni i zadivljući bili, većina ljudi doživljava ravnodušno i zdravo za gotovo. Većina ne razumije što oni uopće znače.

Ili bar nisu razumjeli, dok nije nastala “killer app”. Procesor prirodnog jezika ChatGPT je, u roku od dva mjeseca, dostigao sto milijuna aktivnih korisnika, znatno brže nego bilo koja druga aplikacija do sad, uključujući i sve društvene mreže. Iako se nikakva značajna tehnološka revolucija nije desila, chat je ipak baziran na GPT3.5 algoritmu koji je samo korak na putu sporog razvoja te tehnologije, ipak se nešto bitno prelomilo. Po prvi smo put dobili nešto slično Zen-u. Doduše pomalo mlitavo i politički korektno, ali po prvi put smo stvorili nešto što nalikuje nama. HAL-a iz “2001 Odiseje”, kompjuter Sport Billy-ja, računalo s makar prividom svijesti. Stvorili smo si možda budućeg gospodara iz Matrixa i Terminatora, superiornog po znanju i sposobnostima. ChatGPT je zaškakljao maštu svijeta baziranu na pop kulturi, i nema više nazad.

Nakon ChatGPT brzo je uslijedio Bing search baziran na istoj tehnologiji, još jači i bolji jer ne radi na bazi znanja skinutoj s interneta prije dvije godine, nego na aktualnim internet podacima. Google-ovu verziju istog servisa sigurno nećemo dugo čekati. Svijet search servisa brzo se pretvara u svijet osobnih asistenata. Razgovor s prijateljem iz mobitela većini će postati svakodnevica, “naruči mi ovo”, “rezerviraj ulaznice”, “zakaži sastanak”... I tko zna do kud će to ići, ne samo u praktičnom nego i emotivnom životu. Možda će se i Replika, dosad najbolji pokušaj AI emotivnog partnera, pretvoriti u nešto puno sličnije osobnoj asistenci / ljubavnici iz filma “Her”. Lavina koja je krenula učinit će da će životi većine ljudi u zapadnom svijetu za deset godina biti neprepoznatljivi.

Međutim, postoji jedna “kvaka”. Svatko mudar zna da besplatan ručak ne postoji. Standardni upit u klasični internet pretraživač košta u resursima daleko ispod jednog centa. Upit u chat AI košta nekoliko desetaka centa, pa sve do jednog Eura, najviše u udjelu procesora koji zauzima i u potrošnji energije. Ako znamo da Google izvrši oko 9 milijardi pretraživanja dnevno, trošak postaje opipljiv. Umjetna inteligencija vrlo intenzivno troši resurse i njenim ulaskom u svakodnevice ljudi potreba za računalnim resursima skočit će za dva reda veličine, otprilike kao kada je video postao dostupan online. ChatGPT pokazao je da potražnja postoji, sad više nema nazad.

A sva ta računala koja dolaze zadovoljiti AI potrebe moraju biti negdje. Na nekom mjestu na kojem mogu biti napajana energijom, hlađena i odakle mogu komunicirati. AI će napregnuti potrebu za resursa data centara do maksimuma, tražeći još veće, i jače, i brže i sigurnije. Digital Realty će ovaj val dočekati spreman.

A spomenuta budućnost… Možemo samo pričekati da je vidimo. Ili, alternatvno, možemo poslušati pjesmu Atomskog Skloništa iz 1978 “Oni što dolaze za nama”.

 

* O autoru: Goran Đoreski, direktor Digital Realty u Hrvatskoj