Ponukan zanimljivom količinom iznova vođenih besciljnih razgovora s prijateljima koji žive na državnoj pomoći, mirovini ili zbrajajući prozore na Zavodu za zapošljavanje, a netom na kavi prije maminog ručka, koji ipak imaju dovoljno snage da mi odvale onu famoznu „lako je vama kad ste informatičari“, odlučio sam napisati im koji savjet ili pogled na taj problem. I to ne onako pojedinačno, nego više - stav o tome gdje čega ima i što bi trebalo raditi.
Dakle, prvo ono što vas muči - gdje je više taj "novac"? Gordon Gekko bi pojednostavio: novac nikada ne spava. Novac je postao samo hrpa digitalnih zapisa koji se razmjenjuju svijetom bez razumijevanja da ga netko treba više od drugog, da ga netko čeka a netko baš i ne mari za njega. Moram razočarati sve one koji udobno zavaljeni u svojoj fotelji između dva filma čitaju ovaj post - novac uopće ne mari za vas i vjerujte mi - neće niti stići. Odnosno, neće stići ako je vaš ritam lagano jutarnju ustajanje, brljanje po facebooku, eventualno fakultet ili redovni posao, poslijepodne kratki dremež i potom flipanje po daljinskom. Neće stići ni ako ste vlasnik nečega očekujući da ćete upravo sutra na redovnoj kavi s svojim prijateljem smisliti novi biznis koji će vas, jednom već zauvijek, nepovratno obogatiti. Neće stići niti ako ste u kategoriji onih koji su vječno protiv, vječno odlučni možda ili vječno za bez obzira na posljedice - novac traži od vas da ga pronađete i uzmete, i to na danas čudnim i nevjerojatnim mjestima koje možete zamisliti.
Zato se danas putuje, kako bi bili na pravom mjestu u pravo vrijeme.
No kako znati koje je pravo mjesto? Jednostavno, nikako. Pravo mjesto ne postoji, ono se stvara. Stvara se iz cijelog niza različitih okolnosti - od toga da ste vi tamo i da je vaš budući korisnik isto tamo, pa sve do mjesta, ideje, okoline, poticaja, raznih elemenata koje nikada ne možete unaprijed propisati i osloniti se na njih. Sama frekvencija "micanja" i i stvaranja pozicija koje mogu biti dobitne povećava vam značajno šansu da stvorite pravo mjesto.
Znam da će mnogi komentirati - no dobro, takva je vaša struka, imate priliku raditi globalno, to se od vas i traži. Nažalost po vas druge, ili na sreću, ovisno o tome kako na to gledate - svi imamo istu priliku. Ako proizvodite namještaj, ili pokušavate prodati svoje apartmane ili proizvodite vijke ili imate svoj mali OPG, potpuno vam je isto. Hrvatska je ograničeno tržište s isto tako ograničenom kupovnom moći i više istoga ili sličnoga neće vam puno pomoći. Imate još jedan komad namještaja ili komad nečega što ćete teško prodati susjedima ili ljudima u istom gradu. Možda ćete imati primjedbu ili dvije na potporu države, jer eto baš vam to nedostaje, ili ćete se osvrnuti na svoja ljudska i slična prava, reći da nam je država u tamo gdje je već spominjemo ili da su svi skupa nesposobni ili... pronaći bilo koji drugi izgovor, samo ne promisliti što je na vama i što trebate napraviti.
Žao mi je što vam to moram reći, ali morat ćete put pod noge. Tržišta su svugdje oko vas i to nije samo priča o regionalnom tržištu na kojem svi govorimo istim ili sličnim jezikom i kad u restoranu naručite ćevape svi vas odmah razumiju. Možda će to biti put kojim tražite tržište za svoje proizvode. Možda će to biti put kojim odlazite raditi u druge zemlje, projektno, privremeno ili za stalno. Možda će to biti put na konferenciju koja će vam otvoriti oči na sasvim novom poslovnom području. Barem si stvarate prilike i tražite rješenja. Pri tome treba zaboraviti rasprave oko toga odlazimo li ili ne, vraćamo se ili ne. Prihvatite više činjenicu da to postaje sasvim svejedno jer su stvari globalne, kako posao, tako i život, zabava, prijatelji. Na nama je da kod nas napravimo najbolje što znamo i najbolje se osiguramo za budućnost.
I naravno zadržat ćemo se na ICT tvrkama, ipak je ovo pripadni portal: zato naša ekipa radi po Tunisu, Mauricijusu, Azerbejdžanu, Brazilu, Malti, Ukrajini, Rusiji, Mongoliji i što ja već sve ne znam gdje. Možda mladi i sposobni dobivaju prilike u zvučnim zemljama poput USA, Velike Britanije ili Irske, ali ništa nije za baciti i sve je za iskoristiti. Ljudi stvaraju svoje prilike, ne sjede protestirajući i tražeći svoja upitna prava. I zato ovakve kolumne nastaju u 05:00 na Boryspilu, za manje upućene aerodrom u Kijevu, Ukrajina, uostalom, kao što su i mnoge druge kolumne nastale na letovima, čekajući avione, u pauzama između dva sastanka po različitim kafićima širom svijeta i slično, dok mi cijeli razred prijatelja kampira u Hanoveru na CEBITu pokušavajući izvoziti hrvatsku pamet i znanje.
No, nije sve samo u pokretu. Kada se jednom pronađete na mjestu koje bi moglo biti vaša prilika, vrijedit će nešto znati i nešto moći. A to postaje sve složenije i teže. Stvari koje smo znali jučer ne vrijede više danas, kao što i ovo danas neće uopće biti zanimljivo i vrijedno nekome sutra. Nekada smo učili i spremali se za život samo jednom: u školi smo postajali inženjeri, doktori, zavarivači, vozači, bolničari, automehaničari, sve i svašta - imali smo zanimanje i to nas je pratilo cijeli život. No danas dio "stvari" ne traje cijeli život - iako možda doktori i ostali priučeni mogu potvrditi da se ne mijenjamo baš tako brzo i da je mozak još uvijek na istom mjestu. U našoj struci, tehnologije su se promijenile nekoliko puta. Ne samo da su se promijenile, nego su se promijenile ubrzano - pametni telefoni su ostvarili globalnu dominaciju u samo desetak godina. Televiziji je za isto trebalo gotovo osamdeset.
Ali o tome neki drugi put. Do tada, kao što bi rekao moj prijatelj Mariusz kojeg sam upoznao na jednom od tih putujućih poslova: "read the f***ing book", jer je knjiga i dalje bitna u stvaranju znanja, koje vam opet stvara prilike. A čini mi se da se nikada nije čitalo manje.
