Stolna računala su mrtva ili u procesu umiranja. Fraza je to koja sama po sebi nikako ne umire iako tržište konstantno demantira takve negativne prognoze za uređaje čije prisustvo i dalje jest zabilježeno u praktički svakom domu modernog svijeta.
Dapače, ako se pogleda aktualna situacija, odnosno, stanje na tržištu u 2021., jasno je da stolna računala još uvijek ne da nisu umrla ili da umiru, već izgleda da se oporavljaju po pitanje broja prodanih jedinica.
Iako na PC tržištu uvjerljivo dominiraju prijenosna računala, koja su tijekom pandemije koronavirusa proteklih godinu i pol dana uistinu doživjela izniman uzlet, jasno je vidljivo i da se ljudi često odlučuju na kupovinu stolnih računala. Gartner i IDC u svojim su izvješćima za drugi kvartal ove godine navodili pozitivan trend u smislu prodaje stolnih računala.
Primjerice, Dell je zabilježio 40 posto rasta u smislu isporuka stolnih računala na godišnjoj razini. Istovremeno, prijenosna su računala za tu kompaniju bilježila jednoznamenkasti rast. A bilo bi još i bolje da ne vlada nestašica komponenti, koja usporava proizvodnju, podiže cijene i onemogućava ono najbolje što tržište nudi baš svima na globalnoj razini.
Dakle, kad se do kraja prve polovice 2023. ta situacija poboljša, stolna računala trebala bi doživjeti uzlet, baš kao kompletno PC tržište. I već to je za bližu budućnost potvrda da stolna računala ne umiru. Niti su mrtva.
Bilo bi nepravedno kazati da je sve to samo do pandemije. Naime, 2019. je označila rast tržišta od 2,7 posto i time se zaustavio pad koji je trajao čak sedam godina. Naravno, treba biti i realan, na duže staze stolna računala imauju problem sve boljeg hardvera. Jer, toliko napreduje i može trajati toliko godina da ljudi nemaju razloga kupovati potpuno nova računala, dovoljno im je mijenjati pojedine komponente.
Iako je do formalne primjene PSD3 i PSR regulative realno još godinu do godinu i pol dana, banke i pružatelji platnih usluga koji čekaju da propis stupi na snagu prije nego počnu s pripremama, ulaze u utrku s vremenom koju je vrlo teško dobiti.
Većina zemalja ima regulativu za tzv. lawful interception. Telekom operatori moraju imati tehničku mogućnost da, uz odgovarajući nalog, nadležnim službama omoguće prisluškivanje određenog korisnika. U Hrvatskoj 12 mjeseci čuvaju podatke o ostvarenim komunikacijama – tko je s kim komunicirao, kada, koliko dugo i druge propisane metapodatke. Ne i sadržaj komunikacije – za to treba nalog.
Dvadesetak godina naše IT sustave od kibernetičkih napada štitimo ulaganjem u vatrozide, antivirusne sustave, višefaktorsku autentikaciju, sustave za otkrivanje upada, segmentaciju mreže i penetracijska testiranja. Kad govorimo o kibernetičkoj sigurnosti, gotovo uvijek razmišljamo o istom scenariju – netko će pokušati provaliti u naš informacijski sustav.
