Digitalna Ekonomija: prečac u brže sutra

Digitalna Ekonomija: prečac u brže sutra
Dražen Tomić

Zahvaljujući raznim putovanjima, nadanjima i razočarenjima (* vidi dodatak na kraju), izgleda da smo se počeli ozbiljno baviti ICT područjem. Društveni kroničari su se zabavljali kako neuko nudimo ono što nemamo raznoraznim velesilama nadajući se da ćemo uspjeti zainteresirati slona za mrava. No, mi smo samo putovali na razne strane svijeta pokušavajući saznati što je to to ICT i čemu to služi (putovanje Kristofora Kolumba prema zapadu) odnosno kako znanje prodati onima koji to još od nas i žele kupiti (putovanje Marka Pola prema istoku). Po našoj staroj navadi, odmah smo tražili rezultate, zaboravljajući da se u našem poslovanju rezultati grade - godinama.

Realno, većinu stvari koje mislimo da imamo - zapravo nemamo. Nemamo nažalost zemlju mladih i pametnih ljudi koje možemo zaposliti u ICT sektoru. Jednostavno - nema ih dovoljno, što je posebna kategorija nevjerojatnog s obzirom na broj nezaposlenih u toj kategoriji. Izgleda na nismo niti pretjerano pametni, (čast izuzecima koji potvrđuju pravilo), a što možete razumjeti kad pogledate rezultate međunarodnih testova. Nemamo niti nekakve radne navike, pričamo o tome kako smo jedna od najproduktivnijih nacija u EU, a u radno vrijeme ubrajamo i pauzu za ručak od barem 2 sata. Nemamo niti društveni angažman, radije se zatvorimo u svoja četiri zida i čekamo da netko drugi riješi problem.

Kao društvo cjelini, nemamo dovoljno znanje niti o tome kako iskoristiti ICT, odnosno tehnologije općenito. Iskoristiti ICT? Danas nije to instalirati Office da bi pisali dopise i računali osnovne matematičke operacije. Nije niti implementirati ERP ili CRM ili ŠTO VEĆ i pokušavati ga izbjeći koliko god je to moguće. Nije niti trošiti stotine milijuna kuna na nešto što bi dva studenta mogla napraviti za diplomski rad, pa se čuditi kako to ne radi.

To smo sve trebali napraviti, na ispravan način u zadnjih dvadesetak godina. Trebali smo već proći taj put, naučiti osnove, izgraditi temelje te proći drugu ili treću iteraciju poboljšanja i popravaka. No nažalost, zapeli smo u političkoj fascinaciji i ekonomskom nesnalaženju, pa se opravdano postavlja pitanje - kako dalje? Kažu naši stari da se zec ne lovi njegovim stopama nego se traže prečice, tako ćemo i mi morati nekako drugačije.

Jednostavno, moramo pokrenuti rad na potpuno drugačijem nivou razumijevanja tehnologije: nazovimo ga, radno, digitalna ekonomija. Oni koji prate trendove, znaju da nisam izmislio ništa novo: digitalna ekonomija danas je osnovni pokretač svih industrija, barem onih koje su napredne i koje znaju što rade. Gotovo svaka zemlja ima jednu od tih smjernica, bilo da se zove digitalna ekonomija, internet ekonomija, digitalni rast, digitalni nešto, jednostavno je potrebno imati jasno usmjerenje u što nas vodi digitalni svijet.

Digitalna ekonomija nije koncept, inicijativa ili strategija: to je primarno razmišljanje o tome kako digitalna svakodnevica utječe na naše okruženje, kako ga mijenja ili kako bi ga trebala mijenjati. To nije priča o tome da se mora povećati bandwidth dostupan svima (to je preduvjet o kojem ne treba trošiti riječi), nije priča o uvođenju servisa u javnu upravu (to je preduvjet također) niti je priča o tome koje poslovne procese i tehnologije implementirati da bi organizacija poboljšala svoje operativno poslovanje (to je nekako nužnost i razumljiva potreba).

Digitalna ekonomija mora se baviti - ekonomijom. Kad pišem ekonomijom, primarno mislim na novu ekonomsku vrijednost. Pojednostavljeno, uloga tehnologije u kreiranju nove vrijednosti za određenu organizaciju, industriju ili društvo u cjelini. Znam da će redovni ekonomist skočiti na moj termin koji nije "dodana ekonomska vrijednost" ali taj termin vuče na inkrementalno poboljšanje ili inovaciju, nešto što će vas učiniti malo boljim ili nešto boljim, a to nije za nas. Da smo dobri, onda bi to imalo smisla, ali toliko smo ne-dobri da nam jednostavno trebaju kvantni skokovi u napretku, a to ne donosi inkrementalno nego disruptivno poboljšanje. I to je to - nema tu velike mudrosti. Trebamo razmišljati o tome što će (možda uz pomoć ICT tehnologija, barem u okviru ovog teksta) drvna ili prehrambena industrija raditi slijedećih 20 ili 50 godina. Kako će tekstilna industrija preživjeti konkurenciju. Gdje se radikalno mora razvijati turizam da bi napravili odmak od zimmer frei" koncepta (koji je i dalje dominantan, ma što mi željeli ili mislili o tome).

Uzmimo na primjer drvnu industriju. Svaki put kada mi se raspadne talijanski, dizajnerski namještaj, odnosno prerađena iverica koju su vjerojatno napravili od otpadaka kvalitetne mase uvezene uz Hrvatske, sjetim se naših potencijala. I kvalitetnog drva koji svoj put do zarade uglavnom vidi kroz izvoz te mase negdje gdje se može nešto prodati. Sjetim se toga i kad gledam kvalitetne dizajne naših mladih dizajnera koji stvaraju prekrasne oblike namještaja koji teškom mukom ide u većim serijama. Kako tehnologija može pomoći?

Za početak, stvar je u zajedničkom razmišljanju. Na primjer, Open Desk koncept u drvnoj industriji. Ne samo da je netko razmišljao o tome da mu treba radni stol, nego su potrošili značajno vrijeme razmišljajući KAKAV TOČNO stol im treba? Kako ljudi sjede oko njega? Kako komuniciraju? Kako osigurati da se, ako se laptop koristi za prezentaciju, isti najbolje vidi s bilo koje pozicije oko stola? Odnosno, kako napraviti novi poslovni model: upute (program) za izradu stola možete skinuti s web stranice i "printati" svoj stol na najbližem CNC stroju. Podsjeća li vas ovo na 3D printing? Naravno, jednog dana IKEA će prodavati samo dizajn i upute, bez svojih trgovina. Namještaj ćete si ionako sami isprintati kod kuće.

Nije naravno stvar samo u konceptualnoj promjeni, nešto je i u samoj tehnologiji. Možemo li dodati "energiju" u taj komad? Može li površina stola biti ujedno i bežični punjač za naše pametne telefone? Može li imati i lijepo skrivenu i dizajnerski interesantnu utičnicu? Može li ujedno biti i komunikacijski panel putem kojeg čitamo, komuniciramo i sudjelujemo? Može li biti i mala bežična mreža koja omogućuje da ste spojeni na Internet? Može li... stvar je komunikacije i rada u zajedničkim centrima kompetencija (za one koji znaju, nadam se da je to jedan od rezultata pametne specijalizacije koju nam nudi EU).

Ovaj pristup trebamo ponoviti s svim industrijama za koje to ima smisla (a teško mi je prihvatiti da za neku nema primjene). Neke su ovdje prioritetnije (one bliske strateškim) neke će možda doći kasnije na red, ali u svakoj od njih radi i živi niz ljudi koji su zaslužili bolje uvjete i bolje rezultate.

Naravno, nije ovo nekakav veliki zalogaj i problem. Problem nikada nije niti bio u određivanju "što napraviti", mada se nikada nije otišlo daleko od toga. Da ne govorim da se nije niti došlo do "kako to napraviti", a kamoli da smo nešto stvarno to i napravili. Nažalost, zapeli smo u petlju "što napraviti", "što napraviti", "što napraviti" ... "što napraviti" i samo nas radikalne ideje (ponavljam, ne mislim da je ovo napisano izrazito radikalno, ali) mogu izbaciti iz ponavljanja razreda.

Razumijemo se, zar ne? Mislim da je pravo vrijeme za razmotriti Digitalnu Hrvatsku i napraviti nešto. Jer dok mi smišljamo, Digital Malta, Digital Romania, Digital Montenegro... Digital [bilo_koja_zemlja_ww] ide naprijed, nešto brže nego mi. Pametnome dosta.

 

*Evo ovako javno ispričavam se uredništvu ICTBUSINESS-a, svekolikom čitateljstvu i općenito puku što se kolumne pišu ovako rijetko, ali svaki put kada na miru sjednem nešto napisati, "netko" upali vijesti/dnevnik/otvoreno/štogod i tako me  dotuče ova naša dnevna zbilja da jednostavno nemam snage bilo što smisleno napisati. Srećom, pišem kolumnu na avionu za Dublin, veselim se tjedan dana rada s pametnim ljudima, koji žele raditi, stvarati, kreirati, biti globalni i otvoreni u svijetu digitalne ekonomije. Razumijete što mislim.