Kad netko kaže da brzina znači život, to zvuči kao patetična izjava Toma Cruisea u „Danima groma“, ili takva neka holivudska smijurija. Međutim, u avionu to je vrlo doslovna i stvarna istina. Samo dok postoji dovoljna brzina opstrujavanja zraka oko površina zrakoplova, postoji i uzgon koji avion drži u zraku. Jedan od drilova koje instruktor upucava pilotu učeniku u glavu, kroz cijelo školovanje, je da pilot prvo leti, onda navigira, a tek onda razgovara s kontrolom leta. Ovo „prvo leti“ na prvom mjestu znači da održava brzinu aviona i odstojanje od prepreka.

Estonija je dom najbolje očuvanog srednjovjekovnog grada u sjevernoj Europi, ali je u 21. stoljeću ipak najpoznatija po svojim naporima da se okrene prema budućnosti kroz impresivan sustav e-vladavine. Naime, spomenuti Talinn i ostali estonski gradovi daleko su moderniji i napredniji od mnogih u većim i bogatijim zemljama no što je Estonija.

Charles Lindbergh, propali student tehničkog fakulteta, radio je kod nekog vlasnika nekog dvokrilca, fizičke poslove i poslove održavanja, a ne bi li ga ovaj učio letjeti. Bilo je tu i cirkuskih točaka stajanja na gornjim krilima aviona u letu, pri čemu Lindbergh nikako nije bio taj koji je zrakoplovom upravljao. Školovanje je išlo slabije nego šljaka, uglavnom zbog škrtosti gazde, tako da je mali od palube odradio tek nekoliko sati leta u nekoliko mjeseci. Kad je došao dan da bi mali trebao probati solo, gazda mu je samo stisnuo ruku i rekao „čestitam, pilot si“.

Zanimljiv naslov! Kako bi se povijest mogla inovirati? Može i te kako! Ako slušamo aktualnu raspravu o kurikulu povijesti onda je jasno da su ideje o temeljnim postavkama  posve divergentne. Različite interpretacije povijesnih „zbiljnosti“ nužno vode u različite interpretacije uzroka kao i posljedica u sadašnjosti. Je li NDH bila (i) odraz hrvatske težnje za samostalnom državom? Je li holokaust važna tema? Je li Jasenovac i općenito uloga Hrvatske u Drugom svjetskom ratu važna tema za poduku povijesti. Što i kako tu podučavati? Konačno, je li „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav i pozitivna motivacija iz Domovinskog rata, ili treba biti zabranjen kao službeni ustaški pozdrav?

Mnogo se piše i govori o izazovima zapošljavanja IT stručnjaka. Godinama je već potražnja veća od ponude, a sama činjenica da mnoge agencije za zapošljavanje odbijaju tražiti programere govori prilično o tome koliko postao zahtjevan zadatak pronaći prave kandidate. IT firmama, stoga, ne preostaje ništa drugo nego biti iznimno kreativne i uporne kako bi privukle i zadržale taj traženi kadar. A ako je tvrtki, kao što je nama u Serengetiju, važno da svaki novi zaposlenik dijeli vrijednosti kompanije onda taj zadatak postaje još teži.

Iskreno u ovom trenutku nikako ne, jasan je odgovor na pitanje iz naslova. A pitanje je hoće li ikada imati smisla. I nekoliko je razlog za to. Prije svega vrlo visoka cijena, nakon toga umirući segment tableta koji se prodaju sve manje, a treći i prije svega činjenično i možda najvažniji jest da im je u ovom trenutku cijena viša od nekih vrlo snažnih osobnih računala iz segmenta prijenosnih PC-a.

Kao namjernu ili slučajnu reakciju na www.facebook.com/EdukacijaNajvaznija/ saborski zastupnik Marko Vučetić (nezavisni) je objavio sljedeće osporavanje: „Kada se izolira određeni segment stvarnosti i pritom se apsolutizira, nikada se ne rješava problem, nego se otvara put za neku novu tiraniju. Obrazovanje se rješava obrazovanjem i obrazovnim politikama (a ne politikom u obrazovanju), zdravstvo zdravstvom i zdravstvenim politikama (a ne politikom u zdravstvu), vladavina prava poštivanjem zakona i kreiranjem zakona koje treba provoditi (a ne provođenjem politike u pravosuđu).... No, kontekst u kojem djelujemo kontekst je simulacije zbilje i dominacije PR-a. Tu se gubi razlika između zbilje i privida, odnosno privid i zbilja se promatraju kao istorazinske datosti. Onaj tko zbilja zna i onaj tko prividno zna, onaj tko zbilja liječi i onaj tko prividno liječi, onaj tko zbilja provodi zakone i onaj tko prividno provodi zakone postaju isti.

Poslovna klima u Hrvatskoj daleko je od motivirajuće ili inspirativne. No, postoje pojedinci i njihove kompanije koji ne posustaju i kao iznimke koje potvrđuju pravilo prkose gospodarskoj letargiji. Svjedočimo raznim strukturama društva koji podliježu dostupnim regulativama i zakonima: mladi se kroz HUB-ove i start-up projekte bore za svoje mjesto, uz očigledno da će, ako im se pruži prilika, napustiti Hrvatsku. Starije koji će ostati na svojim radnim mjestima jer ne vide bolje pozicije ili su uz brojne obveze u svojoj zemlji onemogućeni otići. I one nas između koji pokušavamo pronaći svoje mjesto i to mjesto napraviti uspješnijim.

Kompletirani su rezultati svih domaćih telekoma i prema posljednjim koji su izašli najjačeg domaćeg telekoma Hrvatskog Telekoma može se lako konstatirati kako je tržište telekom rješenja i usluga u Hrvatskoj stabilno i da nastavlja rast. I HT kao najjači domaći telekom bilježi rast prihoda u Hrvatskoj za 0,6 posto, dok je taj prihod nešto manji ako se pribroje i rezultati Crnogorskog Telekoma.

Kad se kod nas spominju „dobre prakse“ u nekim stranim zemljama, po mojem iskustvu, rezultira automatskim okidanjem tzv. „innovation killer statement“: „To kod nas tako ne može funkcionirati“!

Redaju se rezultati, pa evo i Tele2 koji je sasvim iznenadio u 2018. godini s odličnim rezultatima jer mu je dobit prije kamata oporezivanja, amortizacije i deprecijacije (EBITDA) skočila visokih 3,57 puta što će mnoge iznenaditi. Međutim, ako se pogledaju i druge brojke od rasta broja korisnika pa sve do posljedično rasta prihoda jasno je da su takve brojke očekivane. Ono što je za Tele2 u Hrvatskoj možda i najvažnije je da su EBITDA marže napokon dostigle one na telekom tržište koje su uvijek bile vrlo visoke.

Krenuli smo s poslovnim rezultatima telekom kompanija za 2018. godinu i prvi na redu je A1 Hrvatska. Drugi po veličini domaći telekom operator pamtit će prošlu godinu samo po dobrome. Nakon 19 godina postojanja pod imenom Vipnet i brandom koji je pratio to ime s početkom posljednjeg kvartala Vipnet je prestao je biti Vipnet i postao je novi oblik života odnosno A1 Hrvatska.

Davno smo ovdje pisali o tome da važi izreka: „I imitacija može biti inovacija!“. Mnoge velike inovacije su zapravo bile imitacija nečeg od prije poznatog. Na početku je to bilo oponašanje prirode kao na primjer u mitu od Dedalu Ikaru gdje se oponašao ptičji let i njegov „mehanizam“.

Ponedjeljak kao i svaki drugi, baš kao i danas. Za nas tada jako malu ekipu portala ICTbusiness.info bio je iznimno napet jer točno u 8 sati otvorili smo portal za naše čitatelje. I tako već šest godina svaki dan, bez prestanka bavimo se najzanimljivijim vijestima iz ICT svijeta. Koji se u ovih šest godina jako promijenio. O tehnologijama o kojima se samo govorilo na sajmovima došli smo do njihove primjene, a o onome o čemu se sad govori za par godina ćemo gledati i prve primjene. I tako u krug. Vječni krug života.

Dvije velike vijesti za Alipay objavljene su u protekla dva tjedna. Kineski gigant za mobilno plaćanje dobio je dozvolu za korištenje elektroničkog novca u Luksemburgu. Također, utvrđen je porast mobilnog plaćanja među kineskim turistima u inozemstvu, što znači da je ono nadmašilo gotovinsko plaćanje.

Opće je poznato kako je upravo IT industrija zabilježila najznačajniji porast u posljednjem desetljeću. Tržište se kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta neprestano mijenjalo, a nova ICT znanja i vještine postala su važnija su nego ikada. U kontinuiranoj potrazi za kvalitetnim stručnjacima izazov je bio predstaviti potencijalnim zaposlenicima vrijednosti rada na jednom proizvodu, i radu u globalnom okruženju te pokazati u čemu se razlikujemo od ostalih tvrtki.

U prethodnoj smo kolumni vidjeli diskoordinaciju u kojoj „Okvir nacionalnoga kurikuluma“ (ONK) ide šumom, a Ustav RH drumom. Taj je zaključak donesen na osnovi činjenice da je u ONK-u definirano osam (8) vrijednosti koje su osnova poduke u školama, a u Ustavu imamo  drugačijih 11 „vrednota“. Bilo bi dobro čuti od pisaca ONK-a u čemu je „kvaka“. Njihovo bi jedino objašnjenje moglo biti da su ustavne „vrednote“  nešto  drugo nego „vrijednosti“ u ONK-u. Ipak kao smo pokazali, teško je to prihvatiti zato što, na primjer „vladavina prava“ iz Ustava RH sigurno treba biti jedna od najvažnijih tema u poduci.

Uistinu ovaj naslov izgleda vrlo čudno: kakve veze ima relacija ONK i Ustava s inovacijom? Mislim da ima i te kakve! Kao što smo vidjeli u prethodnom članku jedna od velikih boljki naše ukupne regulative je neusklađenost propisa. Jedni potiru druge, ili pak „podređeni“ propisi sadržajno ne proizlaze iz „nadređenih“. U toj prethodnoj kolumni smo prikazali da se u „nadređenom“ dokumentu  Okviru Nacionalnoga Kurikuluma (ONK, datiran 2016)  taksativno nabraja osam (8) vrijednosti koje se u „podređenim“ kurikulima , predmetnim i međupredmetnim  praktički uopće ne spominju.

Kurikularna reforma treba uspostaviti sustav odgoja i obrazovanja koji bi dugoročno (za 20-ak godina?) trebao osigurati da iz naših osnovnih, srednjih i visokih škola izlaze mladi ljudi koji: Imaju razvijen sustav pozitivnih vrijednosti; Kritički misle; Znaju kako učinkovito i djelotvorno učiti;

Prije pet godina, a godinu nakon pokretanja portala razmišljao sam o pokretanju TV emisije koja će na sasvim drugi način pratiti ICT tržište, domaće i svjetsko, biti dodatak na portalu i tako je nastao ICTbusiness TV. Trebala je ova kolumna izaći početkom veljače kada bude točno pet godina od prve TV emisije, koja je na IPTV platformama, na lokalnim TV postajama u Hrvatskoj i regiji, trebala je to biti prigodničarska i slavljenička kolumna. I 110 emisija s CES-a u Las Vegasu. A bit će zapravo tužna, ali opet slavljenička – jer otišao je Željko Keserović Kes čovjek i prijatelj bez kojeg te emisije kakva je danas sigurno ne bi bilo.

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da je zainteresirana javnost imala i te kako priliku proučiti i komentirati jedan od najvažnijih kurikula: „Učiti kako učiti“. Tako smo došli opet na područje edukacije. Po uistinu mizernom broju komentara na ovaj važni dokument se ponovno istaknula potreba za edukacijom: u ovom slučaju kako bi opća i stručna javnost kroz obrazovni sustav bila osposobljena i motivirana za građansko djelovanje. Očito je da sada to nije tako jer bi inače bilo više komentara i komentatora na „Nacrt Odluke o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Učiti kako učiti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“

Sredinom prosinca najjači domaći telekom operater Hrvatski Telekom objavio je kako nakon više od pet godina kompaniju napušta sadašnji predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor Davor Tomašković. Nakon Ivice Mudrinića koji je tu funkciju obavljao prije njega i na tome mjestu proveo vrijeme privatizacije i prodaje udjela Deutsche Telekomu kao strateškom partneru i provevši IPO (inicijalnu javnu ponudu dionica) ovo je sada prvi put da na čelo HT-a dolazi stranac. Naime, Davora Tomaškovića naslijedit će Grk Konstantinos Nempis koji na to mjesto dolazi iz grčkog telekom operatera OTE-a.

Jedan od ključnih događaja na domaćoj ICT sceni prošle godine svakako je da nakon 19 godina poslovanja, u godinu kada slave svojih prvih 20 godina u Hrvatskoj Vipnet ne ulazi više kao Vipnet nego kao novi oblik života A1 Hrvatska. Možda je ipak malo pretenciozno jedan telekom nazvati novim oblikom života, reklame su išle u tome stilu poput one da je novi oblik života onaj koji zna imena svih zagrebačkih mostova. Ili tako nešto?

Kraj prošle godine obilježio je izlazak još jednog natječaja za koji će većina reći da je ponovno uhljebljivanje u državnoj službi i to ovog puta u Središnjem državnom uredu za digitalno društvo. Taj ured se odlučio na ekipiranje prema odluci Vlade i to prvim natječajem u listopadu i dodatnim na kraju prosinca prošle odnosno 2018. godine. I sada kreće prava priča. Jedni će reći da je opet na djelu uhljebljivanje, drugi će reći pa zar ne želimo digitalno društvo.

Ne mogu započeti ovaj članak drugačije nego podsjećajući na poziciju Hrvatske u Gallup istraživanju iz 2014. o angažiranosti zaposlenika. Teško je naći porazniji rezultat: između 140 anketiranih zemalja je Hrvatska zauzela neslavno drugo najgore mjesto na svijetu. Brojčano je utvrđeno da je u Hrvatskoj samo 3% zaposlenika „aktivno angažirano“ za razliku od npr. SAD, gdje je to 30%, dok je svjetski prosjek oko 15%.

Godina koja je otišla, ova 2018., nije još ali samo što nije, bila je vrlo burna kako na domaćem tako i na svjetskom ICT tržištu. Izdvojit ćemo samo neke od stvari koje su se događale – IBM je kupio Red Hat, zauvijek je nažalost ugašen najveći svjetski poslovni ICT sajam CeBIT u Hannoveru nakon ovogodišnjeg eksperimenta da ga se iz ožujka prebaci u lipanj. Bitcoin je pao kako je malo tko očekivao, čak niti najcrnji scenariji nisu govorili o tome. Ali je pao na današnjih 3895 dolara.

Internet stvari (IoT) tehnologija svake se godine najavljuje u smjeru kao da stiže konačna eksplozija tržišta, kao da je napokon stigla godina u kojoj će se ona nametnuti i biti “ono pravo”. Nažalost, to se nikako ne događa i prema prognozama se čini da neće ni dogodine, bez obzira što 2018. još nije završila.

U tri mjeseca pilot pogona navedenog registra bio je plan dostići 1.000 zapisa fizičkih osoba. Odgovor Hrvata izvan RH je bio u skladu s planom i do kraja prosinca je stvoreno 1.028 zapisa fizičkih osoba. Doduše, to se ne odnosi samo na  predviđene „pilot zemlje“ – Njemačka, SAD i Argentina  nego i na mnoge druge.

Dvoje uhićenih, pa puštenih bez optužnice. Jedan uništen drone pronađen blizu zračne luke, 60 svjedoka – od putnika, aerodromskog osoblja, pilota. Niti jedna video snimka drona u vrijeme kada svi imaju pametne telefone. Policijski službenici nakon otkazanih više od 1000 letova tvrde da možda nije bio drone, nego možda svjetla s dizalice.

U vrijeme blagdana zatvoriti zračnu luku noćna je mora za svakog šefa nekog aerodroma, no to se dogodilo jučer na jednoj od najprometnijih europskih i svjetskih zračnih luka na londonskom Gatwicku. jedan od četiri londonska aerodroma tako je doživio zatvaranje i to zbog potencijalne opasnosti za zrakoplove pri polijetanju i slijetanju zbog neodgovorne upotrebe drona odnosno bespilotne letjelice (UAS).