Google je još 2016. predstavio instant aplikacije, koje omogućavaju njihovo korištenje na Android uređajima bez potrebe instalacije. Zvučalo je inovativno i zanimljivo, ali posljednji godina stvara poveće probleme u sigurnosnom smislu.
Iako se ime promijenilo u Google Play Instant zapravo se ništa drugo nije. Posebno ne loše postavke po pitanju zaštite Android uređaja. Naime, hakerima je prejednostavno "ubaciti" maliciozni kod u instant aplikacije i tako naštetiti korisnicima. Otkrilo se to prvi put još 2019., ali nije se previše uspjelo promijeniti.
Dapače, čak 50.000 od ukupno 200.000 instant aplikacija ima kritične ranjivosti, pokazalo je istraživanje Ronnyja Xinga iz 2020. i jasno ukazalo na činjenicu da instant aplikacije nemaju svoje mjesto u modernom vremenu.
Valjda u Googleu zato i nemaju toliki interes nešto poduzimati s obzirom da nisu toliko popularne kako se moglo činiti u trenucima kad su predstavljene. U teoriji, za Google su instant aplikacije bile odlične jer zadrže korisnika "na webu" i u svom okruženju.
Konkretnije, Google 90 posto godišnjih prihoda ostvaruje upravo od oglašavanja i to se nije previše promijenilo od 2016., kad se samo 27 posto aplikacija pronalazilo putem tražilice, što za Google nije bilo idealno pa se jednim potezom riješio tog problema. I stvorio mnoge ljudima zaduženima za stvaranje i brendiranje aplikacija.
Jer, oni nisu ništa dobili od isprobavanja aplikacija, a Google je dobivao na dvije strane - kroz web i Google Play. Ipak, korisnici su na taj način dobili priliku isprobati aplikacije bez da ih pritom postavljaju na uređaj i troše prostor ili podatkovni promet. U današnje vrijeme tako nešto nekako je manje potrebno i nema smisla koristiti ih te se dovoditi u nepotrebnu opasnost...
Dokaz je to da za sve postoji određeno vrijeme, a ono za instant aplikacije je ipak prošlo. Koliko god se radilo o inovativnoj i originalnoj ideji.
Nokia i Vodafone Group dogovorili su uključivanje mrežnih API-ja operatora u Nokijine proizvode za sprječavanje prijevara i autentifikaciju. Njihova rješenja trebala bi pojačati borbu protiv kibernetičkog kriminala diljem Europe.
Amazonov interni alat za pisanje koda temeljen na umjetnoj inteligenciji, Kiro, našao se u središtu žustre rasprave nakon što je Financial Times objavio da je upravo taj sustav izazvao 13‑satni prekid rada AWS‑ove usluge u prosincu prošle godine. Prema anonimnim izvorima, Kiro je nakon što su mu inženjeri odobrili provedbu promjena na produkcijskom sustavu odlučio “obrisati i ponovo kreirati okruženje”, što je privremeno onesposobilo AWS Cost Explorer u jednoj od dviju regija Amazona u kontinentalnoj Kini. Iako je riječ o pomoćnom alatu za analizu troškova, a ne ključnim servisima poput računalnih, spremišnih ili baza podataka, incident je potaknuo ozbiljna pitanja o razini ovlasti koje se daju agentičkim AI alatima unutar kritične cloud infrastrukture.
Čak 90 posto neizvršnih direktora nema jasnu razinu povjerenja u vrijednost ulaganja u kibernetičku sigurnost, pokazuje istraživanje tvrtke Gartner. Samo 10 posto neizvršnih direktora izražava snažno povjerenje u vrijednost ulaganja ili inicijativa u području kibernetičke sigurnosti, navodeći da njihova organizacija ima odgovarajuću ravnotežu između razine zaštite i troškova.
