Zaposleni na poslovima kibernetičke sigurnosti često se žale na istrošenost

Kibernetička sigurnost kao profesija iznimno je unosan posao jer teško će se pronaći institucija, organizacija, kompanija... koja ne treba usluge vezane uz zaštitu tijekom online prisutnosti. No, kao i toliko drugih poslova, tako i taj iziskuje podosta napora te može dovesti do iscrpljenja.

Upravo zato je potrebno paziti kako se pristupa poslu, kojeg nikad ne nedostaje u ovom području. Lako je zanijeti se u svim tim prekovremenim satima, rješavanju problema raznih klijenata, hitnih situacija... Najteže je prvih put reći "ne", ali potrebno je prije ili kasnije kako bi se počela činiti ravnoteža poslovnog i privatnog.

Ukoliko se izgubi linija između to dvoje, a tijekom pandemije koronavirusa i rada na daljinu to nije bilo teško, dolazi do problema. Ti problemi podrazumijevaju istrošenost, konstantan osjećaj stresa, umora, izmorenosti...

Sve to povlači sa sobom tjeskobu, depresiju, nesanicu i razne druge probleme koji se ne manifestiraju samo u psihičkom već i fizičkom smislu.

Naravno, sve ovo lakše je reći nego učiniti jer često se u kibernetičku sigurnost ne ulaže dovoljno novca pa nedostaje ljudi i samim time se prilikom jačih napada, prijetnji ili raznih radova na sustavu povlači sve ljude i uključuje u posao.

Iako je razumljivo da ponekad treba ulagati dodatne napore, odnosno sate, u svoj posao, potrebno je i znati da svaka osoba treba odmor. Istinski odmor, ne onaj "na papiru", koji podrazumijeva od zaposlenika da konstantno bude na raspolaganju. To pak znači da će isti taj zaposlenik konstantno biti "na iglama" jer iako je u teoriji slobodan, kod svakog problema će ga povlačiti natrag na posao.

Odjeli ljudskih potencijala moraju biti ti koji će voditi brigu o sprečavanju takve prakse jer u suprotnom nikome ne može biti dobro. Izmoreni i istrošeni zaposlenik ne može obaviti posao kao onaj koji je svjež i odmoran.