Trideset sedam posto njemačkih tvrtki pogođenih krađom podataka, sabotažom ili špijunažom povezuje barem jedan incident sa stranom obavještajnom službom, prema Bitkomovu istraživanju objavljenom 26. kolovoza u Berlinu. Godinu prije taj je udio iznosio 28 posto, a 2023. samo sedam posto. Procijenjena šteta za njemačko gospodarstvo doseže od 211 do 270,8 milijardi eura godišnje.
Istraživanje je provedeno od 16. do 23. tjedna 2026. među 1 003 reprezentativno odabrane tvrtke s najmanje deset zaposlenih i milijun eura godišnjeg prihoda. Devedeset šest posto ispitanika navodi da je sigurno ili vjerojatno bilo pogođeno. Udio potvrđenih slučajeva pao je s 87 na 67 posto, dok je sumnja na napad porasla s deset na 29 posto, što upućuje na težu detekciju i atribuciju. Samo četiri posto ne bilježi ni potvrđeni ni mogući incident.
Kibernetički incidenti čine 76 posto ukupno procijenjene štete, odnosno između 160,4 i 205,8 milijardi eura. Raspon je širok jer poduzeća prijavljuju izravne gubitke, prekid poslovanja, troškove odgovora i posljedice krađe intelektualnog vlasništva. Bitkom ne navodi medijan po poduzeću ni raspodjelu po sektorima, pa se iz ukupnog iznosa ne može izračunati tipičan račun pojedinačne žrtve.
Kina je najčešće navedeno ishodište napada s udjelom od 52 posto, a Rusija slijedi s 49 posto. Iran se pojavljuje u devet posto odgovora. Riječ je o procjeni pogođenih poduzeća, ne o službenoj forenzičkoj atribuciji njemačke države. Napadači mogu sakriti infrastrukturu i identitet, zbog čega takve rezultate treba čitati kao percepciju temeljenu na dostupnim tragovima.
Organizirani kriminal ostaje najčešće identificirana skupina počinitelja s 62 posto. Državni i kriminalni motivi pritom se mogu preklapati: krađa vjerodajnica ili pristupa dobavljaču može služiti financijskoj ucjeni, industrijskoj špijunaži ili pripremi za sabotažu. Dvadeset jedan posto tvrtki prijavljuje i posljedice incidenta u opskrbnom lancu, gdje kompromitacija jednog partnera prekida rad više organizacija. Polovica ispitanika dobila je naznake državnih tijela o podrijetlu ili prirodi napada.
Napadači mijenjaju alate. Udio tvrtki koje bilježe automatizirane prijevarne pozive porastao je s tri na 14 posto, a uporaba sadržaja izrađenog tehnologijom deepfake s četiri na osam posto. Ransomware je prijavilo 25 posto ispitanika, prema 34 posto godinu prije. Pad jedne tehnike ne znači i manji ukupni rizik jer AI smanjuje trošak uvjerljivih poruka, poziva i lažnog identiteta.
Čak 82 posto poduzeća očekuje da će umjetna inteligencija povećati broj ili kvalitetu napada. Najčešće slabosti koje tvrtke same navode nisu egzotične: nedovoljna sposobnost otkrivanja pojavljuje se u 59 posto odgovora, pogrešne konfiguracije u 57 posto, a upravljanje identitetom i pristupom u 55 posto. Sve tri točke izravno utječu na vrijeme tijekom kojeg napadač ostaje neprimijećen.
Sigurnost u prosjeku uzima 18 posto IT proračuna, dva postotna boda manje od Bitkomove preporuke. Iznos sam po sebi ne jamči otpornost jer ovisi o inventaru, procesima i ljudima, no razlika pokazuje da mnoge tvrtke još financiraju zaštitu ispod razine koju industrijska udruga smatra potrebnom. Dnevničke zapise kao važan izvor otkrivanja koristi 68 posto ispitanika.
Rezultati otvaraju i pitanje tehnološke suverenosti. Pedeset devet posto tvrtki kaže da ovisi o američkim sigurnosnim rješenjima, dok bi 70 posto radije kupovalo europske proizvode kada bi bili usporedivi. Ovisnost nije samo pitanje podrijetla dobavljača: obuhvaća dostupnost nadogradnji, pristup telemetriji, ugovorne obveze i mogućnost nastavka rada tijekom političkog ili opskrbnog poremećaja.
Bitkom je između procjene štete, novih tehnika i ovisnosti o dobavljačima postavio mjerljiv zahtjev: najmanje petinu IT proračuna usmjeriti na sigurnost. Uzorak od 1 003 tvrtke i točno navedeno razdoblje istraživanja daju rezultatima metodološki okvir, ali ne zamjenjuju nacionalnu evidenciju incidenata. Za uprave ostaju konkretne tri provjere iz nalaza: detekcija, konfiguracije te identitet i pristup.