Građanin ili poduzetnik danas može kvalificiranim elektroničkim potpisom potpisati dokument kojem europsko pravo priznaje jednak učinak kao vlastoručnom potpisu. Međutim, kada takav dokument želi predati banci, odgovor ovisi o konkretnom proizvodu, kanalu dostave i proceduri pojedine institucije. Upravo je taj raskorak između pravne jednakovrijednosti i stvarno dostupne usluge u središtu istraživanja ICTbusinessa. Odgovori Addiko, Erste i OTP banke potvrđuju da se elektronički potpisi već koriste, ali ne pokazuju da je svaki bankarski postupak otvoren svim valjanim vanjskim kvalificiranim potpisima. Istodobno HNB naglašava da banke moraju poštovati eIDAS iako njegovu provedbu u području usluga povjerenja sam ne nadzire. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije podsjeća da jednakovrijednost potpisa nije stvar poslovnog izbora, dok AZOP upozorava da digitalizacija identifikacije ne daje pravo na neselektivno prikupljanje osobnih podataka.
Na upite su odgovorile tri banke – Addiko, Erste i OTP – te Hrvatska narodna banka, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Agencija za zaštitu osobnih podataka. Do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore Zagrebačke banke, Privredne banke Zagreb, Raiffeisenbank Austria (RBA) i Hrvatske poštanske banke. Upite smo im ponovili i njihove ćemo odgovore, pristignu li, obraditi u nastavku serijala. Nismo zaprimili ni odgovor Ministarstva gospodarstva, koje HNB u svojim očitovanjima izrijekom navodi kao nadležno za provedbu odredaba eIDAS-a o uslugama povjerenja. Izostanak odgovora ne znači da te institucije ne prihvaćaju elektroničke potpise: bez njihovih očitovanja nije moguće pouzdano utvrditi opseg i uvjete prihvaćanja.
Polazište je članak 25. stavak 2. Uredbe eIDAS: kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni. Nije riječ o skenu potpisa umetnutom u PDF niti je svako klikanje na gumb za potvrdu kvalificirani potpis. QES se temelji na kvalificiranom certifikatu, propisanim tehnološkim zahtjevima i provjerljivom statusu kvalificirane usluge. Njegova pravna jednakovrijednost vrijedi na cijelom jedinstvenom tržištu, a kvalificirani potpis iz jedne članice mora biti priznat kao kvalificirani potpis u drugoj. Ipak, jednaka snaga potpisa ne ukida obveze identifikacije, kontrole ovlasti, sprječavanja pranja novca ili posebnu formu koju za određeni posao propisuje drugi zakon.
Razliku precizno formulira Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije: „Pravna jednakovrijednost kvalificiranog elektroničkog potpisa i vlastoručnog potpisa nije pitanje izbora, već zakonski i europskim pravom utvrđen standard.” Ministarstvo dodaje da se dokumentu ne može pripisati manji pravni učinak samo zbog uporabe valjanog QES-a ako posebnim propisom nije određena dodatna forma. S druge strane, člankom 2. stavkom 3. eIDAS-a ostaju očuvana pravila o sklapanju ugovora, postupovnim obvezama i sektorskim zahtjevima za oblik dokumenta. Ta dva načela potrebno je čitati zajedno, a ne predstavljati kao međusobno proturječna.
Zato pitanje upućeno bankama nije samo prepoznaju li pravnu snagu elektroničkog potpisa, nego mogu li klijenti tim potpisom dovršiti stvaran proces: podnijeti zahtjev, potvrditi izjavu, potpisati ugovor, predati punomoć ili dostaviti dokument poslovnog subjekta. Posebno je važno može li banka validirati dokument potpisan izvan njezine aplikacije, uključujući potpise koje izdaju drugi hrvatski ili europski kvalificirani pružatelji. Različito je i pitanje sigurnog kanala predaje: valjano potpisan dokument ne mora automatski biti dopušteno poslati na proizvoljnu adresu elektroničke pošte.
Europska usporedba pokazuje zašto je vrijeme takvu provjeru provesti sada. Europska komisija u izvješću Digitalno desetljeće 2026. ističe da se napredak digitalne transformacije ne smije mjeriti samo dostupnošću infrastrukture, nego i mogućnošću da se usluge doista koriste od početka do kraja. Izvješće za Hrvatsku iz 2026. prepoznaje razvoj e-Građana, interoperabilnosti i digitalnog identiteta, ali upozorava na neujednačenu dostupnost usluga, osobito za poslovne korisnike, cjelovite digitalne postupke i prekogranične scenarije. Takav nalaz ne mjeri izravno bankarsko prihvaćanje QES-a; relevantan je kao pokazatelj šireg problema prekidanja digitalnog procesa u jednoj od njegovih faza.
U statističkom dijelu valja izbjeći pogrešnu usporedbu. Eurostatovi pokazatelji uporabe e-uprave, digitalnog identiteta ili internetskog bankarstva nisu isto što i udio banaka koje prihvaćaju vanjski kvalificirani elektronički potpis. Ni visoka uporaba internetskih usluga ne dokazuje da korisnik može dostaviti svaki valjano potpisani dokument. Zato iz tih baza nije metodološki opravdano izračunavati nepostojeću stopu prihvaćenosti QES-a u hrvatskom bankarstvu. Europska komisija u okviru Digitalnog desetljeća koristi Eurostatove pokazatelje za širi kontekst zrelosti digitalnih usluga, a ovo istraživanje upitima provjerava zasebnu, konkretnu poslovnu praksu.
Prema Eurobarometru uključenom u hrvatsko izvješće Digitalno desetljeće 2025., 81 posto ispitanika u Hrvatskoj smatralo je da im digitalizacija javnih i privatnih usluga olakšava život. U izvješću za 2026. Komisija navodi da 84 posto hrvatskih ispitanika digitalnu politiku smatra visokim prioritetom Europske unije, dok ih 91 posto kao prioritet ističe bolji pristup digitalnim alatima za sve. Ni jedna od tih brojki nije mjera korištenja kvalificiranog elektroničkog potpisa. Zajedno, međutim, pokazuju da je dostupnost korisnih i jednostavnih digitalnih postupaka relevantno pitanje za korisnike, a ne samo za odjele informatike.
Što zapravo govore banke? Addiko je dostavio vremenski najkonkretniji odgovor: dokumente partnera i klijenata digitalno prihvaća od 2018. godine, kada je u suradnji s Finom u digitalnom bankarstvu za poslovne subjekte omogućio potpisivanje certifikatima. Od 2019. takva je mogućnost dostupna i građanima pri ugovaranju gotovinskih kredita. Potpisi se primjenjuju i za interne ugovore o radu te ugovore s vanjskim partnerima. Odgovor je vrijedan kao potvrda višegodišnje primjene, ali ne sadržava detaljan popis svih prihvaćenih vrsta vanjskog QES-a, njegovih izdavatelja i kanala zaprimanja.
Erste banka navodi da prihvaća i koristi QES u procesima u kojima je taj način potpisivanja tehnički, pravno i proceduralno implementiran. Podsjeća da kvalificirani potpis nije zamjena za dodatnu identifikaciju i dubinsku analizu stranke. „Kvalificirani status elektroničkog potpisa u pravnom smislu ne ovisi o tome je li certifikat izdao domaći ili drugi kvalificirani pružatelj iz Europske unije”, navodi banka. U procesima zaprimanja vanjskih potpisa, prema njezinu odgovoru, odlučni su kvalificirani status pružatelja i usluge na pouzdanim popisima, valjanost certifikata i rezultat provjere potpisa.
OTP banka također potvrđuje prihvaćanje QES-a u više poslovnih procesa i navodi da pristup ne ograničava na jedan komercijalni certifikat ili izdavatelja. Kod europskih certifikata ključna je provjera statusa i valjanosti te usklađenost s pravilima konkretnog procesa. OTP ujedno potvrđuje da validacija nije uvijek jednako organizirana niti potpuno automatizirana. To je važno jer razlika između tehnički valjanog potpisa i stvarno dovršenog postupka nastaje upravo u sustavu zaprimanja, povezivanju s predmetom, provjeri i arhiviranju dokumenta.
Kod poslovnih korisnika dodatna složenost proizlazi iz odvajanja identiteta potpisnika od njegovih ovlasti. Kvalificirani potpis identificira fizičku osobu i štiti integritet potpisanog sadržaja, ali sam po sebi ne dokazuje uvijek da ta osoba upravo tada ima pravo zastupati društvo. Banka može provjeravati Sudski ili Obrtni registar, punomoć i ostale evidencije. Erste izričito naglašava važnost aktualnosti ovlasti, dok OTP navodi da se provjera ovlaštenja provodi neovisno o tome potpisuje li se papirnato ili digitalno. To je legitimna razlika između kontrole potpisnika i umanjivanja pravne snage njegova valjanog potpisa.
Odgovor HNB-a razjašnjava i granice nadzora. Središnja banka navodi da propisi čiju primjenu nadzire ne uređuju posebno obvezu prihvaćanja ili odbijanja QES-a u poslovanju s klijentima te da bankama nije propisala konkretno validacijsko tehnološko rješenje. Istodobno upozorava na zahtjeve informacijske sigurnosti i upravljanja IKT rizicima. U dodatnom očitovanju nedvosmisleno zaključuje: „Činjenica da nadzor nad određenim pitanjem nije u nadležnosti HNB-a ne oslobađa kreditne institucije obveza koje proizlaze iz propisa čiju primjenu nadziru druga državna (nadležna) tijela.”
Posebno je važan stav HNB-a o sprječavanju pranja novca. Elektronički potpis nije univerzalna zamjena za sve načine dubinske analize; kod sumnje na zlouporabu certifikata ili promjene okolnosti Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma postavlja izričita ograničenja uporabe kvalificiranog certifikata za utvrđivanje identiteta. To, međutim, ne može bez dodatnog obrazloženja biti pretvoreno u tvrdnju da svi dokumenti potpisani kvalificiranim potpisom u bankama moraju biti neprihvatljivi. Pojedini rizik i pojedina proceduralna obveza moraju se identificirati za konkretan postupak.
Institucionalna slika pritom nije potpuno jednostavna. HNB u svojim očitovanjima navodi Ministarstvo gospodarstva kao nadležno za provedbu odredaba eIDAS-a o uslugama povjerenja, dok Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije opisuje nadležnosti za državnu digitalnu infrastrukturu, platformu elektroničkog potpisa i nacionalni razvoj digitalnog identiteta. AZOP zasebno nadzire zakonitost obrade osobnih podataka. Upravo zbog potrebe razgraničenja sektorskih, provedbenih i tehničkih nadležnosti zatražili smo odgovor Ministarstva gospodarstva, ali ga do zaključenja teksta nismo dobili. Njegovo očitovanje ostaje važna otvorena stavka serijala.
Za primatelje elektroničkih dokumenata iz drugih država članica europski pouzdani popisi imaju praktičnu vrijednost: omogućuju utvrđivanje statusa kvalificiranog pružatelja i usluge. Nije dovoljno otvoriti PDF i vidjeti vizualni znak potpisa. Provjera mora obuhvatiti integritet, certifikat, relevantan status u trenutku potpisivanja i, kada je potrebno, podatke za dugoročnu dokazivost. Time se jednak pravni učinak pretvara u provjerljiv elektronički poslovni trag. Ministarstvo navodi da je za javne e-usluge uspostavljena zajednička platforma potpisa i pečata te da se radi na integraciji pružatelja iz drugih članica, što ilustrira koliko interoperabilnost ovisi i o izvedbi sustava.
Nova etapa dolazi s Uredbom (EU) 2024/1183, odnosno obnovljenim okvirom eIDAS-a i Europskom lisnicom za digitalni identitet. Države članice trebaju osigurati dostupnost lisnica u skladu s europskim rokovima i tehničkim specifikacijama. Lisnica treba objediniti identifikaciju, potvrde svojstava i kvalificirano potpisivanje, a europski okvir predviđa besplatno kvalificirano potpisivanje fizičkim osobama, uz mogućnost razmjernih ograničenja besplatne uporabe na neprofesionalne svrhe. U financijskom sektoru predviđeno je i prihvaćanje lisnice za relevantne slučajeve pouzdane autentifikacije na zahtjev korisnika, prema propisanim rokovima; to ne treba poistovjećivati s bezuvjetnim prihvatom svake vrste bankarske isprave.
Europska komisija opisuje interoperabilnost lisnica kao zajednički sustav pravila, protokola i formata, a pilotska testiranja uključuju javni i privatni sektor. Za banke je to pitanje integracije identiteta, ovlasti, autentifikacije, zaprimanja dokumenata i njihove dokazivosti. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pritom upućuje na postojeći hrvatski sustav e-Ovlaštenja, uključujući e-Zastupanja i e-Punomoći. Ta infrastruktura može biti podloga za pouzdano dokazivanje da klijent ne djeluje samo u svoje ime. Ipak, poslovne funkcionalnosti budućih europskih rješenja treba razlikovati od već dostupne usluge te od prijedloga propisa koji još prolaze zakonodavni postupak.
AZOP upozorava na drugu stranu digitalizacije: uporaba kvalificiranog certifikata ili certificiranog tehničkog sustava sama po sebi ne dokazuje usklađenost svake povezane obrade s GDPR-om. Pružatelji i banke moraju imati utvrđenu svrhu, zakonitu osnovu i razmjeran opseg prikupljanja podataka. Identifikacija ne daje automatsko pravo zadržavanja cjelovite kopije identifikacijske isprave, a obrada biometrijskih predložaka aktivira dodatne obveze. AZOP osobito upozorava da se iz digitalne lisnice ne smije preuzimati više atributa nego što ih zahtijeva pojedina usluga. Banka može tražiti informacije potrebne za konkretnu dubinsku analizu, ali lisnica ne predstavlja opću dozvolu za prikupljanje svega što je dostupno.
To je i ekonomsko pitanje. Ako korisnik mora ispisati dokument koji je već valjano elektronički potpisao, pa ga ponovno potpisati rukom ili osobno dostaviti, banka i klijent plaćaju paralelne procese. Ako pak svi sudionici koriste provjerljiv digitalni trag, smanjuju se ručna obrada i nepotrebna fizička razmjena. No digitalizacija je potpuna tek kada postoji pouzdan prijam, jasna uputa korisniku, kontrola ovlasti, primjereno čuvanje dokaza i mogućnost rješavanja iznimaka. Sama aplikacija za potpisivanje nije zamjena za takav proces.
„Trenutačno nešto više od 355.000 građana ima više od 533.000 aktivnih Certilia certifikata, dok je više od 345.000 građana aktiviralo elektroničku osobnu iskaznicu s certifikatima. Mobilnu aplikaciju Certilia koristi 401.000 građana, a broj njezinih dnevnih korištenja kreće se između 120.000 i 150.000. Putem Certilia Doca i drugih aplikacija koje koriste naše integracijsko rješenje mjesečno se potpiše oko 4,5 milijuna dokumenata te ostvari više od 800.000 prijava. Ti podaci pokazuju da je tehnologija već široko prihvaćena među korisnicima, ali njezina svakodnevna primjena još uvijek nailazi na prepreke kod dijela institucija“, ističu za ICTbusiness Media – ICTbusiness.info iz Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD).
„Naši korisnici redovito nam se obraćaju nakon što im financijska institucija, telekomunikacijski operator ili javno tijelo odbije dokument potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom. Smatramo da je jedan od ključnih razloga svojevrsni zid otpora koji nastaje zbog nedostatka odgovarajućih sustava za pohranu elektroničkih dokumenata i nepostojanja jasnih procedura za službenike koji ih zaprimaju. Dokument s kvalificiranim elektroničkim potpisom svoju dokaznu vrijednost u izvornom obliku zadržava upravo kao elektronički dokument, dok običnim ispisom nije moguće prenijeti njegova kriptografska svojstva. Napredak je iz naše perspektive vrlo spor, a bez ozbiljnije nacionalne kampanje podizanja svijesti i jasnijeg uređenja postupanja s pravno valjanim elektroničkim dokumentima promjene se i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na upornost samih građana", pojašnjavaju iz AKD-a.
