Gradovi ubrzano mijenjaju promet, ali strateške ambicije rastu brže od proračuna

Gradovi diljem srednje i istočne Europe sve više strateški planiraju razvoj održive i pametne mobilnosti, ali velik dio njih i dalje nema osiguran novac za provedbu tih planova.

Prema istraživanju Smart Cities Mobility Sprint 2026 za srednju i istočnu Europu, 15 od 18 analiziranih gradova, odnosno njih 83 posto, ima službeni Plan održive urbane mobilnosti (SUMP) ili plan razvoja pametne mobilnosti. Istodobno, samo tri grada, odnosno 17 posto, navode da imaju namjenski proračun za takve aktivnosti.

Istraživanje je pokazalo i da 14 od 18 gradova, odnosno 78 posto, SUMP-ove i inicijative pametne mobilnosti smatra visokim ili vrlo visokim prioritetom u svojoj razvojnoj agendi.

Smart Cities Mobility Sprint 2026 temelji se na intervjuima s predstavnicima lokalnih vlasti u 18 gradova diljem srednje i istočne Europe. PwC je intervjue proveo u suradnji s organizacijama PSNM (The New Mobility Association) i EIT Urban Mobility kako bi se procijenilo koliko su gradovi trenutačno spremni za provedbu planova održive urbane mobilnosti i ostvarivanje njihovih koristi.

Istraživanje dolazi u trenutku kada se pojačavaju regulatorni zahtjevi s kojima se suočavaju europski gradovi. Revidirana Uredba o transeuropskoj prometnoj mreži (TEN-T) zahtijeva da 431 urbano čvorište diljem Europe do kraja 2027. usvoji Plan održive urbane mobilnosti. Istodobno, revidirana Direktiva Europske unije o kvaliteti okolnog zraka propisuje strože granične vrijednosti onečišćujućih tvari koje bi trebalo postići do 2030. godine, kao korak prema cilju nultog onečišćenja do 2050.

Rezultati istraživanja pokazuju da gradovi uglavnom imaju definiran strateški smjer, ali se znatno razlikuju prema mogućnostima financiranja, upravljanja i provedbe svojih planova. Sredstva Europske unije kao strateški izvor financiranja urbanih sustava mobilnosti prepoznaje 72 posto gradova, ali samo 24 posto njih ima posebne financijske instrumente kojima može poduprijeti provedbu aktivnosti predviđenih SUMP-om.

Još je manji udio gradova koji imaju zaseban namjenski proračun za inicijative pametne mobilnosti, svega 17 posto. Podaci tako pokazuju da strateški planovi napreduju brže od organizacijskih kapaciteta i financijskih mehanizama potrebnih za njihovu kontinuiranu provedbu.

Ulaganja u mobilnost pritom su i dalje u velikoj mjeri usmjerena na pojedinačne projekte umjesto na dugoročne programe. Gradovi su često uspješni u dobivanju bespovratnih sredstava za pojedinačne projekte, ali mnogi još nisu uspostavili stabilne i dugoročne modele financiranja koji bi obuhvatili cijeli ciklus, od realizacije projekta i operativnog upravljanja do njegova praćenja i održavanja.

Razlike među gradovima vidljive su i u načinu upravljanja. Političke i stručne upravljačke strukture uglavnom su dobro uspostavljene, ali odgovornost za uključivanje javnosti nije jednako formalizirana. Od 17 gradova koji su odgovorili na to pitanje, svi imaju imenovano tehničko vodstvo, dok ih samo 12 ima određenu osobu zaduženu za uključivanje javnosti.

Kao primjer institucionaliziranog uključivanja građana u istraživanju se navodi Wrocław. Poseban gradski ured za sudjelovanje građana koordinira javna savjetovanja na razini cijeloga grada, dok vanjske nevladine organizacije pomažu u vođenju i moderiranju procesa. Javna platforma "Wrocław Rozmawia", odnosno "Wrocławski razgovori", arhivira materijale i izvješća sa savjetovanja iz proteklih osam godina, pa građani mogu pratiti kako su njihovi prijedlozi utjecali na gradske odluke.

Digitalizacija je jedno od područja u kojima je zabilježen najveći napredak. Centri za upravljanje prometom, automatski brojači prometa, aplikacije za planiranje putovanja i digitalne karte sve su češći u gradovima srednje i istočne Europe. Međutim, povezivanje podataka između različitih platformi i dalje je neujednačeno.

Operativnu ili naprednu centraliziranu platformu koja objedinjuje različite skupove podataka o mobilnosti ima 44 posto analiziranih gradova. Preostalih 56 posto i dalje se oslanja na osnovne platforme s ograničenim skupovima podataka ili je tek u fazi planiranja takvih sustava.

To pokazuje da regija postupno prelazi sa zasebnih digitalnih alata i pilot-projekata na integrirane sustave upravljanja gradovima. Kao jedan od primjera navodi se Prag i njegova podatkovna platforma Golemio. Ona objedinjuje podatke o mobilnosti u stvarnom vremenu i podatke iz različitih područja te omogućuje analitiku, javne API-je i alate koji služe kao podrška pri donošenju odluka. Na taj način gradske vlasti mogu upravljati urbanom mobilnošću na temelju prikupljenih podataka.

Sredstva Europske unije i drugi vanjski izvori financiranja i dalje imaju važnu ulogu u transformaciji mobilnosti gradova srednje i istočne Europe. Oko 72 posto gradova strateški koristi sredstva EU-a za povećanje otpornosti, prilagodljivosti i inovativnosti svojih urbanih sustava mobilnosti.

Posebni financijski instrumenti, međutim, znatno se manje koriste. Samo 24 posto gradova navodi da primjenjuje modele poput zelenih ili municipalnih obveznica, javno-privatnih partnerstava ili specijaliziranih kreditnih linija za financiranje ulaganja u pametnu mobilnost.

Intervjui provedeni u sklopu istraživanja istodobno pokazuju da raste svijest o potrebi diversifikacije izvora financiranja kako bi se dugoročna transformacija mogla nastaviti. Mnogi gradovi vide mogućnost selektivnog širenja javno-privatnih partnerstava u područjima u kojima bi privatni sektor projekte mogao provoditi učinkovitije od lokalne samouprave.

Takav pristup već je vidljiv u Rigi, gdje javno-privatna partnerstva postaju sve važniji dio dugoročne strategije razvoja mobilnosti i infrastrukture. Ljubljana se navodi kao razvijeniji primjer korištenja takvog modela. Grad putem javno-privatnih partnerstava pruža usluge javnih sustava dijeljenja bicikala i električnih vozila te oprema i održava autobusna stajališta.

Planiranje mobilnosti sve se manje promatra isključivo kao prometno pitanje. Gradovi ga povezuju s gospodarskim razvojem, energetskom otpornošću, sigurnošću opskrbe gorivom i prilagodbom klimatskim promjenama. Čak 89 posto analiziranih gradova već uključuje sigurnost opskrbe gorivom, alternativna goriva i energetsku otpornost u buduće prometne planove. Istodobno, 83 posto gradova nastoji uskladiti planiranje mobilnosti s potrebama građevinskog sektora, logističkih operatera i realizacijom strateške infrastrukture.

Poseban primjer takvog pristupa je Lavov, gdje je otpornost prometnog sustava zbog rata postala operativna nužnost. Grad mora održavati kontinuiran i pouzdan prometni sustav unatoč zračnim napadima, prekidima opskrbe električnom energijom, velikim migracijama stanovništva i sve većem opterećenju infrastrukture. Istodobno nastavlja širiti električni prijevoz i prilagođavati usluge mobilnosti promjenjivim sigurnosnim i humanitarnim potrebama.

Poboljšanje kvalitete zraka još je jedan od čimbenika koji gradove potiče na prijelaz prema održivijoj urbanoj mobilnosti. Prioritet se daje obnovi i elektrifikaciji javnog prijevoza kao mjerama za smanjenje emisija iz prometa i poboljšanje kvalitete zraka u gradovima.

Intervjui, međutim, pokazuju da gradske vlasti sve više smatraju kako za dugotrajna poboljšanja nije dovoljno samo zamijeniti vozila čišćima. Uz obnovu voznih parkova, gradovi ulažu u infrastrukturu za pješačenje i bicikliranje, reformu sustava parkiranja, mjere kojima se prednost daje javnom prijevozu, upravljanje prometom, ograničavanje pristupa određenim područjima, zelenu infrastrukturu i naprednije sustave praćenja.

Rezultati istraživanja tako pokazuju da se kvaliteta zraka sve više povezuje s integriranim mjerama u području mobilnosti i urbanog planiranja, umjesto s rješenjima ograničenima na pojedine sektore.

Riga je jedan od primjera korištenja podataka za donošenje odluka i uključivanje građana. U sklopu građanske znanstvene inicijative "Breathe, Riga!" prikupljeno je više od 696.000 mjerenja kvalitete zraka. Podaci su pokazali povećanje onečišćenja lebdećim česticama od devet do deset posto tijekom najvećih prometnih gužvi, što je dodatno potvrdilo potrebu za ciljanim intervencijama.