Velike promjene koje dolaze bazirane na personaliziranom sadržaju ali i okretanju analognom

Više digitalnog sadržaja znači više personaliziranog sadržaja, bolje algoritme koji će u stvarnom vremenu podržavati želje i potrebe publike, ističe za ICTbusiness.info Sofie Hvitved, futurologinja, viša savjetnica i voditeljica medija na kopenhaškom Institutu za studije budućnosti te dodaje da da budućnost medijske industrije leži u traženju ravnoteže između digitalizacije i imerzivnosti sadržaja i analognog.

U kojem će se smjeru medijska industrija promijeniti u nadolazećem kratkom i dugoročnom razdoblju?

Prema istraživanju o konzumaciji medija danske udruge radiotelevizijskih izdavača, 2022. bila je prva godina u kojoj su sve generacije potrošača u Danskoj konzumirale više digitalnih medija nego analognih. U dugoročnoj perspektivi taj će se trend nastaviti i digitalni mediji bit će sve više dio naših života. Bit će to novi formati koji će biti sastavni dio našeg okruženja, bit će u interakciji s našom okolinom. Više digitalnog sadržaja znači više personaliziranog sadržaja, bolje algoritme koji će u stvarnom vremenu podržavati želje i potrebe publike. To je dugoročna perspektiva.

Osim toga, vidjet ćemo i neke protutrendove, pa će sigurno neki početi koristiti analogne medije, kao što se dogodilo, recimo, s vinilima i gramofonima i starim fotoaparatima. Npr. u New Yorku ne možete pronaći fotoaparat jer ih svi žele imati kako bi stvarali autentičan sadržaj za društvene mreže. To je nekakav miks svega.

Ako promatramo sektor edukacije, događa se određeni zaokret prema analognom jer mnogo novih istraživanja pokazuje kako previše vremena pred ekranom šteti djeci, uzrokuje im stres, tjeskobu i poteškoće s koncentracijom, čitanjem, i slično. Istrživanja pokazuju da se trebamo vratiti čitanju knjiga umjesto čitanju na ekranu jer tako bolje učimo, lakše savladavamo gradivo. 

Mislim da budućnost medijske industrije leži u traženju ravnoteže između digitalizacije i imerzivnosti sadržaja i analognog. Kako bismo bili odgovorni, morat ćemo biti bolji u ograničavanju vremena koje ćemo provesti s VR naočalama na glavi i otići van, u fizički svijet. To su neki trendovi koje vidim u medijima i koji su povezani s umjetnom inteligencijom. 

Kako će umjetna inteligencija utjecati na medije i novinarstvo?

Ovo je jedno od pitanja koje se često spominje u posljednje vrijeme jer, budimo sasvim jasni, imat će velikog utjecaja, ali istovremeno vidimo i da radi mnogo grešaka. Uzmimo za primjer Sydney, svojevrsnu 'podsvijest' Microsoftovog Binga, AI chatbota, koji je nedavno došao u centar pozornosti zbog nekih interakcija s korisnicima koje su bile bizarne. To su neki problemi s kojima ćemo se morati naučiti nositi jer AI je samo strojno učenje, a ne inteligentno biće. Ipak, u nekakvoj smo čudnoj shizofrenoj situaciji u kojoj se čini da AI jest inteligentno biće i moramo ostati fokusirani na ono što su činjenice, što je istina – a istina je uvijek promatrana iz određenog ugla. Uvijek su postojale osobe, organizacije, institucije ili države koje su htjele određivati što je istina i što je činjenica. To je sasvim nova razina koju će uvesti AI; umjesto da pitamo nekog stručnjaka, novinari će možda razmišljati mogu li i kako postaviti to pitanje umjetnoj inteligenciji. Pitanje postaje kako ćemo koristiti AI u svakodnevnom poslu, od izvora informacija, preko pretvaranja ideje u priču do odabira najbolje strukture teksta. Postoje jako zanimljivi načini na koje već danas koristimo AI. Kad govorimo o ChatGPT-u, verzija 4 bit će više od stotinu puta razvijenija od prošlih, možda čak i tisuću puta, što će biti ekstremno. Ako ste novinar ili radite u medijskoj industriji, ova bi vas tema trebala zanimati i trebali biste biti spremni na promjene. 

Koji je utjecaj imati AI i metaverse na medijsku, ali i industriju zabave te naše svakodnevne živote?

To je dobro pitanje, ali mi još uvijek ne znamo kako će metaverse izgledati. Možemo uzeti u obzir sve informacije koje zasad imamo o njemu, kao i o svom okruženju,  i shvatiti ga kao svojevrsno produženje fizičke stvarnosti, nešto što nas virtualno okružuje. Važan dio metaversea bit će zvuk, recimo, kao i način na koji dobivamo informacije. Naravno, to će svakako promijeniti način na koji konzumiramo medije na brojne načine. Npr. kad govorimo o automobilskoj industriji, koja je na prvoj liniji ovakvih inovacija trenutno i implementiranja metaversea, znamo da se krećemo prema budućnosti samovozećih automobila koji će biti više poput kompjutera ili pametnog telefona nego poput auta. To se možda neće dogoditi tako brzo, ali vjerojatno u nekom trenutku hoće. Dakle, kad imate automobil koji ne morate voziti, moći ćete konzumirati medije ili neki drugi zabavni sadržaj. Moramo početi razmišljati o tome kako ćemo konzumirati medije u trenutku kad će ovakve situacije biti sasvim prirodne i dio naših svakodnevnih života. Medijske kuće trebale bi početi promišljati o tim novim formatima, o proširenoj stvarnosti kakvu danas možemo vidjeti u obliku filtera na Instagramu. Puno se priča o tome da bi Apple mogao početkom iduće godine predstaviti Apple naočale koje će plasirati zajedno s jednom jakom aplikacijom, tzv. killer app koja bi nam mogla poslužiti kao svojevrsni ulaz u metaverse nove generacije.

Spomenuli ste automobilsku industriju, možete li nam reći nešto više o gaming industriji koja je također jedna od prvih koje se već koriste umjetnom inteligencijom i metaverseom?

Naravno, mnoge igre već koriste umjetnu inteligenciju da bi generirali nova okruženja i lokacije, kao i za storytelling i personalizaciju. Ako pogledate novi Sonyjev VR headset, vidjet ćete da imaju mogućnosti za skeniranje šarenice, tako da na taj način mogu pratiti i ljudske emocije zbog čega smatram da je industrija igara uvelike ispred. Daleko su ispred i kada je u pitanju razumijevanje dinamike igara, ali su na svom uspješnom putu možda izgubili neke etičke kodekse na koje druge industrije ipak trebaju paziti. Epic Games uz ostale velike gaming kompanije koje stoje iza igara poput Fortnitea suočavaju se s tužbama u nekoliko zemalja zbog namamljivanja djece da u tim igrama kupuju nove pogodnosti. Trebamo se zapitati koliko daleko možemo ići u tome? Koliko daleko trebamo ići kako bismo privukli pažnju korisnika na TikToku te koliko podataka trebamo dopustiti da se prati i pohranjuje? Mislim da su to neke od najvećih rasprava. Ne kažem da su igre same po sebi neetične, ali definitivno postoje neki aspekti industrije igara koje se ne bi trebalo kopirati u metaverse i koje medijska industrija ne bi trebala usvojiti, čak i ako bi joj to moglo donijeti puno prihoda.  To će sigurno pokrenuti veliku etičku raspravu.

Metaverse će zasigurno revolucionizirati i način na koji igramo igre. Ako se dodatno usmjerimo prema budućnosti u kojoj Elon Musk razvija Neuralink, koji ugrađuje čipove u naš mozak kako bismo na taj način mogli kontrolirati računala, nameće se pitanje koliko ćemo uređajima dopustiti da se približe našim tijelima? Trenutno govorimo o taktilnim odijelima, virtualnim slušalicama, ali i svim uređajima koji postaju sve manji i lakši za implementaciju. Sada imamo i pipke koji se mogu postaviti duž tijela i koji nam pomažu da postanemo avatari i u fizičkom svijetu. To ne zahtijeva puno tehnologije što samo dokazuje lakoću konvergencije u gaming industriji koja spaja fizički s virtualnim životom te koja nam može dodjeljivati i naše tzv. digitalne blizance.

Na prošlogodišnoj Future Tense konferenciji Mike Bechtel iz Deloittea govorio je o tome da ćemo uskoro tehnologijom svi postati. Odnosno, nećemo je više nositi, već će ona biti u nama, poput nekog čipa, čega se ljudi toga boje, ali on vjeruje da će to biti sljedeća faza našeg svakodnevnog korištenja tehnologije?

Slažem se s tim i mislim da je to vrlo dugoročan plan jer ipak postoje neke etičke granice. Trenutno se očekuje da će FDA odobriti testiranje projekta Neuralink Elona Muska na ljudima, a dosad ga je imao prilike testirati samo na majmunima. Dakle, gdje povlačimo crtu?

Prije otprilike 15 godina imali smo primjer Google naočala koje su snimale sve što su vidjeli ljudi koji su ih nosili, a ljude koji su ih nosili zvali su nadimkom glassholes. Tada kao društvo nismo željeli da nas snimaju, ali sada smo toliko navikli da nas se snima sa svih strana zbog čega mislim da bi situacija bila potpuno drugačija da su one danas predstavljene. Osim toga, koliko želimo da nam se tehnologija približi? Evo, trenutno za potrebe istraživanja na sebi nosim prsten koji se zove "Aura" i koji stalno prati moje podatke i zna gdje se nalazim te je poput svojevrsnog alata za nadzor. Ali zanima me koliko smo spremni dopustiti tehnologiji da nam se približi i doslovno uđe u naše tijelo, poput kiborga? Mislim da ćemo do faze kiborga dolaziti duže nego što mislimo, ali definitivno ćemo doći do točke u kojoj ćemo posjedovati više nevidljive tehnologije (invisibles) nego one nosive (wearables).

Dakle, tehnologija koja će kreirati metaverse bit će unutar nas samih, a mi je nećemo moći vidjeti. Pošto nam je takva vrsta tehnologije nepoznanica moramo biti vrlo oprezni i zbog toga u Institutu često diskutiramo o metawashingu. Ako govorimo da nam se NFT-ovi približavaju, jesu li virtualni svjetovi poput Decentrala, Minecrafta, Fortnitea i Sandboxa isto primjeri metaversea? Pitam se jesmo li razumjeli složenost i budući izgled konvergencije virtualnih života, jer postoji mnogo više od toga, poput Interneta stvari (IoT) zbog kojeg se naši životi konvergiraju na drugoj razini. Ako ćemo vjerovati i smatrati da će ono što trenutno vidimo biti metaverse, moglo bi se dogoditi da ga ljudi neće pretjerano ozbiljno shvaćati. Svakako, moramo nastaviti voditi ovu etičku raspravu.