Berg Insight objavio je novu analizu tržišta električnih zrakoplova i eVTOL letjelica (električnih putničkih letjelica s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem). Diljem svijeta provode se brojni veliki industrijski projekti usmjereni na razvoj električnih zrakoplova i eVTOL letjelica. Istodobno, elektrifikacija zrakoplovne industrije predstavlja izazov jer je riječ o snažno reguliranom sektoru s izraženim fokusom na sigurnost operacija i redundantne sustave. Električni zrakoplovi i eVTOL letjelice omogućit će novu povezanost unutar velikih urbanih područja, između gradova, iz ruralnih područja prema gradovima te između ruralnih regija. Postoji niz prikladnih primjena, od prijevoza putnika i tereta do nadzora, zdravstvenih usluga i gašenja požara.
„Neki projekti električnih zrakoplova i eVTOL letjelica posljednjih su godina pauzirani ili obustavljeni. Unatoč tome, drugi akteri napreduju prema certifikaciji i ulasku na tržište“, izjavila je Erica Rickard, analitičarka u Berg Insightu. Više od tisuću koncepata dizajna eVTOL letjelica predstavljeno je diljem svijeta. Neke tvrtke fokusiraju se na eVTOL letjelice s jednim ili dva sjedala za privatnu uporabu, dok druge razvijaju veće letjelice za komercijalne primjene poput usluga zračnog taksija. Nekoliko eVTOL letjelica predviđeno je i za autonomno letenje bez pilota. Primjeri komercijalnih proizvođača eVTOL letjelica uključuju Aerofugiju, Archer, Beta Technologies, EHang, Eve Air Mobility, Joby Aviation, Volocopter, Vertical Aerospace i Wisk. Tvrtke koje razvijaju eVTOL letjelice za osobnu mobilnost uključuju AIR, Aridge, Jetson, LEO Flight, Pivotal i Skyfly.
Nekoliko tvrtki radi i na razvoju električnih i hibridno-električnih zrakoplova. Tržište karakterizira prisutnost etabliranih zrakoplovnih kompanija koje razvijaju letjelice i rješenja, ali i start-upova. Te se tvrtke s izazovima suočavaju na različite načine, što rezultira nizom mogućih rješenja i dizajnerskih pristupa. Primjeri proizvođača baterijsko-električnih zrakoplova uključuju Beta Technologies, Bye Aerospace, Cosmic Aerospace, Electron Aerospace, Elysian, MD Aircraft, Pipistrel i Vaeridion. Tvrtke usmjerene na hibridno-električne zrakoplove uključuju Electru, Heart Aerospace, Maeve Aerospace i VoltAero. Uz to, nekoliko tvrtki razvija pogonska rješenja za baterijsko-električne, vodikovo-električne i hibridno-električne zrakoplove i eVTOL letjelice. Većina aktera u ovom segmentu proizvodi cjelovite sustave električnog pogona koji uključuju električne motore, sustave za pohranu energije i povezane komponente. Električni pogonski sustavi mogu se koristiti u novorazvijenim letjelicama ili kao nadogradnja postojećih zrakoplova. Primjeri tvrtki u ovom segmentu uključuju Ampaire, Evolito, MagniX, Safran i ZeroAvia.
Prije 2030. godine vidjet ćemo prve pilotirane eVTOL letjelice u komercijalnoj uporabi. U razdoblju između 2036. i 2040. ekosustav i prihvaćanje tehnologije će se razvijati te bi globalno moglo biti isporučeno do 7.500 letjelica, a manje ako troškovi ostanu visoki i certifikacija potraje dulje od očekivanog. U visokom scenariju ukupni broj isporuka mogao bi dosegnuti približno 45.000 letjelica u razdoblju od 2026. do 2050. godine. Taj se scenarij temelji na povoljnom regulatornom okruženju u kojem su dugoročno upravljanje zračnim prostorom i odobrenja za autonomne letove riješeni. „Tržište privatnih eVTOL letjelica potencijalno može biti znatno veće od komercijalnog u pogledu broja letjelica“, nastavila je Rickard. Prve eVTOL letjelice za privatnu uporabu već su isporučene. U povoljnim uvjetima visokog scenarija ukupno tržište moglo bi do 2050. dosegnuti gotovo 100.000 isporučenih letjelica. Većina će biti manjih, s jednim ili dva sjedala, a najveći broj isporuka očekuje se u kasnijem dijelu prognostičkog razdoblja. Te će letjelice zahtijevati naprednu avioniku, povezivost te tehnologije za izbjegavanje i detekciju prepreka, ali istodobno moraju biti troškovno učinkovita rješenja.
Električni zrakoplovi znatno će se razlikovati po veličini i performansama te će koristiti baterijski, vodikovi ili hibridno-električni pogon. Prognoza se temelji na tri tržišna segmenta: baterijsko-električni zrakoplovi s jednim do četiri putnička sjedala, zrakoplovi s pet do devet putničkih sjedala pogonjeni baterijama, vodikom ili hibridno-električnim sustavima te zrakoplovi s deset ili više putničkih sjedala s istim vrstama pogona. Za sva tri segmenta procjenjuje se da će u visokom scenariju između 2026. i 2050. biti isporučeno oko 10.000 zrakoplova. „Zbog složenog procesa certifikacije i ovisnosti o novoj zemaljskoj i punionoj infrastrukturi, procjenjujemo da će prije 2030. biti isporučeno tek nekoliko stotina zrakoplova“, rekla je Rickard. Bit će potrebno vrijeme za izgradnju proizvodnih kapaciteta i rješavanje infrastrukturnih izazova na tlu, no s učinkovitijim pogonskim sklopovima dugoročna isplativost i primjena izgledaju razumno povoljno.
Električni zrakoplovi i eVTOL letjelice zahtijevat će naprednu povezivost. Postoji i tržište za različite tehnologije autonomnih vozila koje će se morati integrirati u same letjelice. Mobilna povezivost jedna je od ključnih tehnologija za podršku primjenama u urbanim područjima. Satelitski sustavi mogu nadopuniti zemaljske arhitekture, osobito LEO satelitske konstelacije u niskoj Zemljinoj orbiti. Broj povezanih električnih zrakoplova i eVTOL letjelica počet će snažno rasti od 2035. godine te će potom stabilno rasti. „Procjenjujemo da će do 2035. godine postojati oko 10.000 povezanih letjelica za prijevoz putnika, a do 2050. između 60.000 i 140.000“, zaključila je Rickard.
Razvoj električnih zrakoplova i eVTOL letjelica snažno je povezan s globalnim ciljevima dekarbonizacije prometa i smanjenja emisija CO₂, pri čemu zrakoplovstvo predstavlja jedan od najzahtjevnijih sektora za energetsku tranziciju. Regulatori u Europi, SAD-u i Aziji već rade na prilagodbi certifikacijskih okvira kako bi omogućili sigurnu integraciju ovih letjelica u postojeći zračni prostor. Paralelno se razvijaju standardi za upravljanje prometom u urbanom zračnom prostoru, uključujući UTM sustave koji su ključni za skaliranje autonomnih i poluautonomnih operacija.
Tehnološki napredak u gustoći baterija, upravljanju toplinom i pouzdanosti električnih motora izravno utječe na doseg i nosivost budućih letjelica. Vodik se sve češće promatra kao rješenje za veće zrakoplove i dulje relacije, iako infrastruktura i sigurnosni zahtjevi ostaju izazov. U komercijalnom segmentu eVTOL-a, poslovni modeli zračnih taksija ovise o visokim stopama iskorištenosti flote i niskim operativnim troškovima.
Privatni segment, iako volumenski potencijalno veći, suočava se s pitanjima pristupačnosti, obuke korisnika i društvene prihvaćenosti. Integracija naprednih komunikacijskih sustava ključna je za sigurnost leta, nadzor flote i optimizaciju ruta u realnom vremenu. Uloga 5G i budućih 6G mreža bit će posebno važna u gusto naseljenim područjima. Satelitska povezivost osigurat će kontinuitet usluge izvan urbanih središta i iznad slabije pokrivenih regija. Dugoročno, uspjeh tržišta ovisit će o sinergiji tehnologije, regulative i infrastrukture. Kako se ti elementi budu usklađivali, električni zrakoplovi i eVTOL letjelice mogli bi postati sastavni dio multimodalnog prometnog sustava.
