Odobravajući prodaju, Komisija je navela da transakcija ne izaziva zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja zbog ograničenog utjecaja na konkurenciju na tržištima na kojima su kompanije aktivne. Dodala je da se transakcija najvećim dijelom odnosi na kabelske pristupne točke, podmorske kabele i povezanu infrastrukturu.
Akviziciju Sparklea, veleprodajne jedinice Telecoma Italia, odobrilo je tijelo Europske komisije za tržišno natjecanje. Jedinica će biti prodana talijanskom ministarstvu financija i infrastrukturnom specijalistu Retelitu. Ugovor je potpisan prošlog travnja i omogućit će talijanskom Ministarstvu gospodarstva i financija te Retelitu zajedničku kontrolu nad veleprodajnim pružateljem usluga. Posao procjenjuje vrijednost Sparklea na 700 milijuna eura. Odobravajući prodaju, Komisija je navela da transakcija ne izaziva zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja zbog ograničenog utjecaja na konkurenciju na tržištima na kojima su kompanije aktivne. Dodala je da se transakcija najvećim dijelom odnosi na kabelske pristupne točke, podmorske kabele i povezanu infrastrukturu.
Komisija je u tim sektorima, gdje se aktivnosti uključenih organizacija horizontalno preklapaju, navela da bi zajednički tržišni udjeli stranaka ostali umjereni te da bi na tržištu ostalo više održivih alternativnih pružatelja usluga. Također je ocijenila da pod novim vlasništvom veći subjekt "ne bi imao sposobnost ni poticaj za isključivanje konkurentskih pružatelja backhaul aktivnosti".
TIM je izvorno planirao zaključiti posao do četvrtog tromjesečja 2025., no u godišnjem izvješću objavljenom prošlog mjeseca procijenio je da bi zaključenje moglo uslijediti u prvoj polovici 2026. U tom je godišnjem pregledu izvršni direktor TIM-a Pietro Labriola rekao da bi, ako se posao dovrši, kompanija mogla razmotriti povratak nagrađivanju dioničara kroz program otkupa vlastitih dionica vrijedan do 400 milijuna eura.
Cijela situacija pokazuje da je Sparkle mnogo više od klasične veleprodajne telekom jedinice. TIM, Retelit i talijansko ministarstvo financija još su u travnju 2025. posao definirali kao transakciju vrijednu 700 milijuna eura, ali je od početka bilo jasno da je riječ o infrastrukturi koja ima i tržišnu i geopolitičku težinu. Sparkle ima izravnu prisutnost u 32 zemlje i upravlja međunarodnom mrežom koja je važan dio europske i mediteranske povezivosti. U veljači 2026. kompanija je najavila i novi podmorski kabel GreenMed, koji treba povezati Italiju, Balkan, istočni Mediteran i Levant te povećati rutnu raznolikost i kapacitet. To dodatno potvrđuje da vrijednost Sparklea ne leži samo u postojećim tokovima prihoda, nego i u ulozi u budućoj digitalnoj infrastrukturi regije.
Europska komisija zato je zaključila da promjena vlasništva ne ugrožava tržišno natjecanje, ali istodobno je očito da država želi zadržati utjecaj nad osjetljivom međunarodnom mrežom. Reuters je u veljači izvijestio da je TIM već vezao planirani program otkupa dionica uz dovršetak ove prodaje, što pokazuje i financijsku važnost transakcije za grupu. Nakon europskog odobrenja ostaju još preostale procedure, uključujući dio međunarodnih regulatornih suglasnosti. Za talijansko tržište ovo je dio šireg procesa restrukturiranja TIM-a nakon izdvajanja i prodaje mrežne imovine. Za europsko telekom tržište to je podsjetnik da su podmorski kabeli i međunarodni backbone sve važniji elementi industrijske politike, a ne samo infrastrukturna pozadina interneta.
U prvom tromjesečju 2026. na tržištu poštanskih usluga zabilježen je rast ukupnog broja usluga i prihoda, ponajprije zbog povećanja broja paketa i tiskanica, dok se trend pada broja pisama nastavio, pokazuju prikupljeni podaci od davatelja poštanskih usluga.
Na sajmu Eurosatory, globalnom događanju posvećenom obrani i sigurnosti, hrvatska Orqa, vodeći europski proizvođač bespilotnih letjelica bez kineskih komponenti, predstavila je taktički dron MRM2-10AI. Riječ je o taktičkoj letjelici nove generacije posebno razvijenoj za bojišnice na kojima se vodi intenzivno elektroničko ratovanje i gdje je prostor djelovanja snažno osporavan.
Industrijski podaci o tome da samo dio planiranog kapaciteta podatkovnih centara doista ulazi u gradnju pokazuju jaz između investicijskih prezentacija i fizičke realizacije. AI potražnja potaknula je najave kampusa, zakupa i energetskih aranžmana, ali izgradnja ovisi o zemljištu, dozvolama, transformatorima, mrežnom priključku, vodi, hlađenju, radnoj snazi i lokalnom prihvaćanju. Svaki od tih elemenata može odgoditi projekt, a kašnjenje se zatim prenosi na cloud kapacitete, cijene GPU najma i dostupnost enterprise AI usluga. Urednički najzanimljiviji dio nije sama objava, nego pomak koji otkriva u načinu na koji se ICT budžeti i tehnički prioriteti sele prema kapacitetu, pouzdanosti i mjerljivoj poslovnoj vrijednosti.
