Gotovo deset godina nakon što je McKinsey počeo pratiti korporativnu primjenu umjetne inteligencije, za mnoge kompanije više nije ključno pitanje trebaju li koristiti AI, nego kako ga proširiti na cijelu organizaciju i pretvoriti u mjerljivu poslovnu vrijednost. Najnovije izvješće „The state of AI in 2026: On the road to ROI“ pokazuje da je primjena ušla u operativniju fazu. AI se koristi u sve više poslovnih funkcija, agentni sustavi izlaze iz pilot-projekata, a veće organizacije počinju preispitivati što trebaju kupiti od dobavljača, a što mogu razviti same. Ipak, financijski učinak na razini cijele kompanije i dalje zaostaje za brzinom usvajanja tehnologije.
Gotovo devet od deset ispitanika navodi da njihove organizacije redovito koriste AI u barem jednoj poslovnoj funkciji. Još važnije, 44 posto organizacija koje koriste AI došlo je do faze primjene na razini cijele kompanije, u odnosu na 38 posto godinu prije. Udio onih koji AI primjenjuju u tri ili više funkcija također je porastao, s 51 na 56 posto. Eksperimentiranje je i dalje rašireno, ali težište se jasno pomiče prema operativnoj primjeni.
Razlika između velikih i manjih organizacija postaje izraženija. Među kompanijama s najmanje milijardu dolara godišnjih prihoda 54 posto ispitanika navodi da se AI primjenjuje na razini cijelog poslovanja, dok je kod manjih organizacija riječ o otprilike trećini. Razlika je još veća kod AI agenata. U velikim kompanijama udio organizacija koje agente primjenjuju u jednoj ili više funkcija porastao je s 27 posto u 2025. na 40 posto ove godine. U manjim organizacijama ostao je gotovo nepromijenjen, na 22 posto.
Chatbotovi su i dalje najčešće primjenjivani AI alat. U svim organizacijama 47 posto ispitanika navodi da ih njihove kompanije primjenjuju u produkcijskom okruženju, dok među kompanijama s više od milijardu dolara prihoda taj udio doseže 64 posto. Agenti za programiranje također brzo ulaze u produkciju: 31 posto ispitanika u velikim kompanijama navodi da ih njihove organizacije već primjenjuju. To nije važno samo za razvoj softvera nego i za strateško pitanje treba li određenu funkcionalnost uopće kupiti.
Gotovo trećina ispitanika, njih 32 posto, navodi da je njihova organizacija odustala od kupnje barem jednog softverskog proizvoda ili funkcionalnosti zato što se ista mogućnost mogla razviti interno pomoću agentnih alata za programiranje. Takve su odluke najčešće u tehnološkom sektoru, a slijede zdravstvo, profesionalne usluge te energetika i materijali. Nalaz ne znači da vanjski dobavljači softvera postaju nepotrebni. Pokazuje, međutim, da se granica između razvoja unutar kompanije i kupnje gotovog rješenja pomiče jer AI smanjuje trošak i napor potreban za internu izgradnju pojedinih funkcionalnosti.
Najizraženija napetost u istraživanju vidi se kada se osobne koristi usporede s rezultatima kompanije. Čak 80 posto ispitanika kaže da je AI povećao njihovu osobnu produktivnost, a oko polovice navodi da im pomaže donositi bolje odluke i razvijati nove vještine. Ti su pozitivni učinci uglavnom slični na različitim razinama hijerarhije. Istodobno srednji menadžment i individualni stručnjaci češće od izvršnih direktora prijavljuju negativne učinke, poput većeg stresa, mentalnog umora, prevelike količine sadržaja koji proizvodi AI ili pritiska da preuzmu više posla.
Na razini kompanije slika je suzdržanija. Samo 37 posto ispitanika navodi da je AI pozitivno pridonio EBIT-u njihove organizacije, što je gotovo nepromijenjeno u odnosu na godinu prije. To je posebno važno jer je u istom razdoblju porastao udio organizacija koje AI primjenjuju. Širi pristup tehnologiji i veća primjena zato se još nisu automatski pretvorili u snažnije financijske rezultate na razini cijelog poduzeća.
Ipak, unutar pojedinih poslovnih funkcija postoje mjerljivi dobici. Ispitanici najčešće prijavljuju smanjenje troškova zahvaljujući AI-ju u upravljanju opskrbnim lancem, uslužnim operacijama i proizvodnji. Rast prihoda najčešće se povezuje s primjenom AI-ja u marketingu i prodaji, razvoju proizvoda i usluga te softverskom inženjerstvu. Drugim riječima, vrijednost se pojavljuje u pojedinim dijelovima organizacije, ali ti dobici još nisu dovoljno veliki i dosljedni da bi značajnije pomaknuli ukupni EBIT.
Troškovi također postaju sve vidljiviji dio jednadžbe. Svaki peti ispitanik navodi da je njegova organizacija ograničila korištenje AI-ja zbog operativnih troškova, uključujući tokene, računalne resurse i pohranu. Unatoč tome, ulaganja ostaju snažna. Njih 28 posto kaže da njihove organizacije već troše više od 10 posto ukupnog ICT proračuna na AI tehnologije, dok 60 posto očekuje rast ulaganja u sljedećih godinu dana. Među sektorima koji najčešće očekuju veće izdatke izdvajaju se farmaceutska i medicinska industrija, osiguranje i financijske institucije.
McKinsey posebnu pozornost posvećuje maloj skupini koju naziva AI high performers. To su organizacije koje umjetnoj inteligenciji pripisuju najmanje pet posto EBIT-a i istodobno procjenjuju da je vrijednost koju AI stvara značajna. Čine tek oko šest posto ispitanika, jednako kao i 2025. Njihova prednost nije samo veći proračun. Češće koriste AI za rast i inovacije, a ne samo za učinkovitost, te su znatno spremnije potpuno redizajnirati poslovne procese oko tehnologije.
Gotovo tri četvrtine najuspješnijih organizacija navodi da su zbog AI-ja iz temelja redizajnirale tijekove rada, u usporedbi s otprilike četvrtinom ostalih ispitanika. One su i 3,3 puta sklonije očekivati da će AI u sljedeće tri godine temeljito promijeniti njihovo poslovanje. Češće ugrađuju ljudsku provjeru u AI procese, aktivno upravljaju troškovima tokena, računalnih resursa i pohrane, provode strateško planiranje radne snage, definiraju postupke mjerenja učinka AI-ja i bilježe snažnije vlasništvo nad inicijativama na razini najvišeg menadžmenta.
Najuspješnije organizacije izdvajaju i veći dio tehnološke potrošnje za AI. Više nego dvostruko češće od ostalih troše više od 15 posto ICT proračuna na AI tehnologije, a više od polovice očekuje da će u idućih godinu dana povećati ulaganja u AI za najmanje 10 posto. Istodobno su svjesnije operativnih ograničenja. Kod agenata za programiranje ograničenja vezana uz troškove prijavljuju otprilike tri puta češće od ostalih ispitanika, što je u skladu s intenzivnijim korištenjem takvih alata, a ne sa slabijim povjerenjem u njih.
Istraživanje donosi i korisnu korekciju prošlogodišnjih očekivanja o zaposlenosti. U 2025. godini 32 posto ispitanika očekivalo je da će AI u sljedećih 12 mjeseci smanjiti broj zaposlenih u njihovoj organizaciji. U istraživanju iz 2026. samo 14 posto navodi da je AI tijekom prethodne godine doista pridonio ukupnom smanjenju broja zaposlenih, dok otprilike dvije trećine prijavljuje malu ili nikakvu promjenu. Očekivanja su ipak ponovno porasla: 39 posto sada predviđa smanjenje ukupnog broja zaposlenih povezano s AI-jem tijekom sljedeće godine, dok 43 posto očekuje malu ili nikakvu promjenu.
Zabrinutost za vlastitu karijeru znatno je manja od općeg očekivanja smanjenja broja zaposlenih. Samo 13 posto ispitanika kaže da ih AI čini zabrinutima za vlastite karijerne izglede. Taj kontrast dobro sažima središnju poruku izvješća. Zaposlenici već vide opipljive koristi u vlastitom radu, kompanije sve dublje ugrađuju AI u operacije, a ulaganja rastu, no organizacijski i financijski učinak još nije sustigao brzinu primjene.
Istraživanje je provedeno putem interneta od 4. svibnja do 8. lipnja 2026. i obuhvatilo je 1 719 ispitanika iz 97 zemalja, različitih industrija, veličina kompanija, funkcija i razina senioriteta. Podaci su ponderirani prema udjelu zemlje svakog ispitanika u globalnom BDP-u, a 36 posto sudionika radi u organizacijama s više od milijardu dolara godišnjih prihoda. Ključno pitanje koje proizlazi iz istraživanja zato nije ostvaruju li kompanije korist od umjetne inteligencije, nego mogu li zatvoriti jaz između osobnih dobitaka u produktivnosti i mjerljivog povrata na razini cijele organizacije.
