Europa financira sedam AI gigatvornica

Europska komisija 30. srpnja otvorila je poziv za izgradnju do sedam AI gigatvornica, uz najviše deset milijardi eura javnog financiranja iz programa EU-a i država članica. Bruxelles očekuje najmanje 20 milijardi privatnih ulaganja, pa ukupna vrijednost predloženih projekata treba prijeći 30 milijardi eura.

Poziv se zatvara 12. studenoga, odabir konzorcija planiran je početkom 2027., a pogoni bi trebali proraditi unutar 18 mjeseci od potpisa ugovora. Broj lokacija povećan je s prvotno planiranih pet na sedam nakon interesa država i industrije, ali konačne zemlje domaćini još nisu određene.

Gigatvornica u ovom programu nije obična zgrada s poslužiteljima. Komisija traži cjelinu koja spaja napredne procesore, softver, cloud, brzu mrežu, pohranu i energetski učinkovito hlađenje. Cilj je treniranje, prilagodba i izvođenje modela s bilijunima parametara, uz pristup startupovima, industriji, akademskoj zajednici i javnom sektoru.

Plan se nadovezuje na 19 europskih AI tvornica manjeg opsega. Te lokacije uglavnom povezuju superračunala EuroHPC-a s nacionalnim ekosustavima, dok bi gigatvornice trebale imati više od 100.000 naprednih AI procesora. Razlika je u količini računanja i mogućnosti da više velikih projekata radi istodobno.

Konzorcije mogu osnovati dobavljači tehnologije, cloud kompanije, javna tijela, investitori i energetski partneri. Takav model raspoređuje rizik: država financira dio infrastrukture od strateškog interesa, privatni ulagač mora dokazati komercijalnu potražnju, a operator preuzima odgovornost za izgradnju, sigurnost i dostupnost usluge.

AMD, Nvidia i Qualcomm potpisali su pisma namjere da čipovima podrže skupine koje se prijave. Pismo nije narudžba ni jamstvo isporuke. Konzorciji još moraju ugovoriti količine, cijene i rokove u tržištu u kojem su najtraženiji akceleratori često rezervirani godinama unaprijed.

Drugi ograničavajući faktor bit će električna energija. Klaster od desetaka tisuća procesora traži stotine megavata, priključak na mrežu i dugoročan plan hlađenja. Kandidat zato ne može ponuditi samo zemljište i financiranje; mora pokazati kada je snaga dostupna, koliki je udio niskougljičnih izvora i kako će podnijeti vršna opterećenja.

Komisija javno ulaganje opravdava tehnološkom suverenošću. Europske kompanije danas velik dio naprednog računanja kupuju od američkih hiperskalera, a vodeći procesori također dolaze od dobavljača izvan EU-a. Gigatvornice ne uklanjaju tu ovisnost, ali Europi daju kontrolu nad lokacijom, pravilima pristupa i obradom osjetljivih podataka.

Komercijalna održivost ovisit će o popunjenosti. AI poslužitelj gubi vrijednost brže od građevine koja ga udomljuje, pa neiskorišten kapacitet brzo postaje skup. Ponuditelji će morati povezati dugoročne zakupce, istraživačke projekte i povremenu potražnju bez pretvaranja subvencije u trajno pokrivanje praznih strojeva.

Pristup startupovima i manjim poduzećima izričit je uvjet programa, ali još nisu objavljene cijene ni kvote. Ako većinu kapaciteta zakupe veliki korisnici, politički cilj širenja inovacija može ostati na papiru. Ako cijena bude preniska, privatni kapital teže će ostvariti povrat. Natječajne ponude moraju pomiriti te dvije strane.

Rok od 18 mjeseci nakon ugovora ambiciozan je za lokacije koje još nemaju spreman energetski priključak. Nabava transformatora, mrežne opreme i sustava hlađenja već je usko grlo u više europskih regija. Prednost će zato imati projekti sa zemljištem, dozvolama i ugovorenom energijom, a ne samo uvjerljivim tehnološkim partnerima.

Komisija će početkom 2027. objaviti odabrane konzorcije. Tada će se prvi put moći usporediti stvarno osigurani privatni kapital, lokacije, megavati, rokovi i broj procesora. Ocjenjivanje mora razlikovati već ugovorene priključke i dobavljače od neobvezujućih pisama, jer upravo ta razlika određuje može li gradnja stati u obećanih 18 mjeseci. Do tog izbora potvrđen je javni okvir do deset milijardi eura; ukupnih više od 30 milijardi ostaje cilj koji svaka ponuda mora dokazati.