Kontrola izvoza rijetkih zemnih elemenata kao oružje ekonomske sigurnosti

U posljednjim mjesecima, globalno tržište tehnologije, automobilske industrije i obrambenih sustava doživljava snažan potres. Razlog nije ni kriza poluvodiča niti inflacijski udar, već strateški potez Pekinga – pooštravanje izvoznog režima za ključne rijetke zemlje. Kineska vlada je u travnju 2025. donijela odluku o uvođenju stroge kontrole izvoza sedam rijetkih zemnih elemenata i njihovih derivata, materijala od iznimne važnosti za zelenu tranziciju, razvoj električnih vozila, obrambenu opremu i naprednu elektroniku.

Kina nadzire između 60 posto i 70 posto svjetske proizvodnje rijetkih zemnih ruda, ali, što je još važnije, ima gotovo potpunu dominaciju nad globalnim kapacitetima njihove prerade, s udjelom od preko 90 posto. Ključne komponente poput permanentnih magneta, nezamjenjive za elektromotore i vjetroturbine, pretežno se proizvode upravo u Kini. Novi režim izvoza ne podrazumijeva fiksne kvote, već složen sustav dozvola: svaki izvoznik mora podnijeti zahtjev kineskom Ministarstvu trgovine i proći detaljnu proceduru uključujući deklaraciju o krajnjoj namjeni, iznošenje tehničkih detalja i otkrivanje podataka o kupcima.

Peking ne krije da je odluka reakcija na nove trgovinske tarife koje je SAD uveo na kinesku robu u sklopu politike prethodne Trumpove administracije. Kina tako šalje jasnu poruku: mineralna superiornost može biti alat “ofenzivne” ekonomske sigurnosti i odgovor na pritiske Zapada. Iako kineske vlasti odbijaju da je politika usmjerena protiv bilo koje pojedine zemlje, te navode da je cilj zaštita nacionalne sigurnosti i sukladnost s međunarodnim obavezama neproliferacije, posljedice najdrastičnije osjećaju upravo SAD i saveznici.

U mjesecima nakon uvođenja novih pravila, globalni opskrbni lanci pokazuju znakove ozbiljnog poremećaja. Proizvođači automobila u Japanu, SAD-u i Europi počeli su zaustavljati ili usporavati proizvodnju zbog nestašice rijetkih zemnih metala i permanentnih magneta. Inventari se ubrzano smanjuju jer aplikacije za dozvole stoje na čekanju, a cijene u Europi su eksplodirale – primjerice, cijena disprozija narasla je na 850$ po kilogramu, dok je terbium dosegnuo 3.000$, što su najviši mjesečni skokovi od 2015.

Za razliku od prijašnjih godina, kada je Kina primjenjivala striktne kvote (što je dovelo do političkih sudara i presude protiv Pekinga na Svjetskoj trgovinskoj organizaciji), novi pristup temelji se na licenci, “zidu od dozvola” koji omogućuje državi fleksibilno, gotovo nevidljivo sužavanje protoka robe ili selektivno odobravanje izvoza strateškim partnerima. Tako su, primjerice, prema službenim podacima, kineske vlasti već “zelenim kanalom” ubrzale realizaciju pošiljki za određene partnere iz EU, dok brojne druge zahtjeve drže zamrznutima mjesecima.

Sa sve izraženijim nestašicama i volatilnim tržištem, brojni zapadni proizvođači pribjegavaju intenzivnom gomilanju zaliha, što kineske vlasti otvoreno osuđuju kao destabilizirajuće “umjetno napuhavanje potražnje”. Najviše zabrinjava činjenica što šokovi tijekom 2023. i 2024. (kada su uvedene kontrole na galij, germanij i grafit) nisu bili dovoljno za pripremu industrija na novi val restrikcija. Također, određeni zapadni proizvođači, kako bi umanjili rizike, sele dio proizvodnje unutar Kine kako bi lakše odobravali izvoz, primjerice sklapanjem magneta u lokalnim tvornicama.

Države EU, SAD i Japan ubrzavaju razvoj paralelnih opskrbnih lanaca i rudarskih projekata izvan Kine, no analitičari upozoravaju da je postupak skup, tehnički zahtjevan i dugotrajan. Rijedak primjer supstitucije dolazi iz Australije i Kanade, ali njihovi kapaciteti, uz sadašnju razinu tehnologije, ne mogu zadovoljiti ni djelić globalnih potreba.

Potezi Pekinga jasno pokazuju kako bitka za nadzor nad ključnim sirovinama postaje nova fronta globalnog strateškog natjecanja. Ovisnost zapadnog tehnološkog sektora o kineskim rijetkim zemljama otvara brojna pitanja o dugoročnim sigurnosnim i gospodarskim interesima. Dok Kina koristi sofisticiraniji i legalistički “štit” kroz sustav licenci, realnost je jasna – opskrbni lanci su ranjivi, cijene vrtoglavo rastu, a alternativa nema na vidiku. Svaka nova eskalacija trgovinskog sukoba opasno “zateže” vrat svjetske industrije, a borba za resurse postaje središnja tema globalne ekonomske sigurnosti.