Hrvatska može postati novo podatkovno čvorište Europe, ali bez energije i regulative nema velikog iskoraka

Hrvatska industrija podatkovnih centara nalazi se u trenutku u kojem se mora odlučiti želi li ostati lokalno tržište manjih infrastrukturnih projekata ili iskoristiti priliku za ozbiljnije pozicioniranje na europskoj karti digitalne infrastrukture. Igor Grdić, dopredsjednik HRDCA-e i Regional Director, Central Europe u Vertivu, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe kako  Hrvatska ima znanje, ljude, geografski položaj i sigurnosni okvir, ali da za veće investicije mora ubrzati rad na energetskim, prijenosnim i regulatornim preduvjetima.

„Podatkovni centri su digitalna kralježnica država, kontinenata i globalne ekonomije“, ističe Grdić. U njegovu tumačenju, podatkovni centri više nisu samo objekti u kojima se nalazi IT oprema, nego temelj svakodnevnog funkcioniranja društva. „Sve ono što radimo i živimo na dnevnoj bazi događa se digitalno, a podrška za ta digitalna događanja nalazi se u podatkovnim centrima“, kaže.

Upravo zato je, prema njegovu mišljenju, osnivanje Hrvatske udruge podatkovnih centara važan korak za cijelu industriju. Ideja je, kaže, dugo postojala među ljudima iz sektora, a zatim su je Goran Đoreski, Filip Olujić i on pretvorili u formalnu organizaciju. „Ideja udruge je okupiti stručnu zajednicu koja se bavi podatkovnim centrima“, objašnjava Grdić, dodajući da je cilj jednako važan prema tržištu, javnosti i državi.

Prva zadaća udruge, smatra, jest edukacija. U Hrvatskoj se o podatkovnim centrima sve češće govori kroz velike najave, poput projekta u Topuskom, ali se pritom često ne razumije širina industrije. „Moramo objasniti što su podatkovni centri i zašto su toliko bitni“, kaže Grdić. Druga zadaća je stvaranje platforme za razgovor s Vladom i ministarstvima o prijedlozima i regulativi koja bi Hrvatsku učinila privlačnijom za razvoj podatkovnih centara.

Grdić naglašava da je podrška države već sada vidljiva, posebno kroz suradnju s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. „To znači da Vlada i pojedina ministarstva imaju sluha za ovu temu“, ističe. No institucionalni interes tek je prvi korak. Za ozbiljnije projekte potrebni su jasni energetski kapaciteti, prostorni preduvjeti, brže procedure i razumijevanje da podatkovni centri nisu samo potrošači energije, nego infrastruktura digitalnog gospodarstva.

Najveći izazov ostaje električna energija. „Da bi se napravili preduvjeti za velike projekte, definitivno trebamo poraditi na izvorima električne energije“, kaže Grdić. Pritom ne govori samo o proizvodnji, nego i o prijenosnoj mreži. HOPS i elektroenergetska infrastruktura moraju biti dio iste razvojne logike jer veliki podatkovni centri ne mogu nastati bez dalekovoda, trafostanica i jasne mrežne dostupnosti.

U tom kontekstu Grdić izdvaja iskustva drugih zemalja, osobito Poljske, koja snažno ulaže u proizvodnju i prijenos električne energije. „Iz primjera tih zemalja Hrvatska bi trebala uzeti ono najbolje i implementirati kod nas“, kaže. Ipak, smatra da Hrvatska nije bez temelja. Geografski je dobro povezana, nalazi se na važnim trasama optičkih i energetskih veza, sigurna je zemlja i članica zapadnih saveza, što je važno pri odabiru lokacije za kritičnu digitalnu infrastrukturu.

Grdić ne tvrdi da je Hrvatska nužno prostor za projekte od više gigavata, ali vidi realnu priliku u srednje velikim ulaganjima. „Hrvatska je interesantna lokacija, možda ne za giga, dva, tri ili pet gigavata, ali definitivno za projekte od 100, 200, 300 do 500 megavata“, kaže. Takvi projekti mogli bi nadilaziti potrebe domaćeg tržišta i služiti široj regiji jugoistočne Europe.

Za njega je ključno da se podatkovni centri ne promatraju samo kroz hrvatske korisnike. „To je industrija koja je globalna“, zaključuje Grdić. Jedan podatkovni centar u Zagrebu može pokrivati jugoistočnu Europu, ali i šire korisničke i infrastrukturne potrebe, ovisno o modelu rada. Ako Hrvatska uspije spojiti znanje, lokaciju, energiju i regulativu, mogla bi iz pozicije promatrača prijeći u poziciju relevantnog europskog podatkovnog čvorišta.